Ime Semjona Miloševića posljednjih dana je vrlo prisutno u medijima. Karijera ovog bivšeg fudbalera Sarajeva, Zrinjskog i još mnogih drugih klubova završila se 2015. godine, a čim je ‘kopačke okačio o klin’, fokusirao se na posao koji bi ga sada mogao vratiti na Koševo.

Naime, godinama unazad 41-godišnji Milošević se bavi skautiranjem. Sarajevu je, primjerice, skrenuo pažnju na tada nepoznate fudbalere Marka Mihojevića i Gojka Cimirota na kojima je klub kasnije zaradio skoro dva miliona eura, a mnogi ga danas označavaju kao idealnog kandidata za sportskog direktora. Pogotovo sada kada je ta funkcija ostala upražnjena odlaskom Emira Hadžića.

Razgovor sa Milošević počeli smo sa Premijer ligom u kojoj se stanje dosta zakuhalo.

“Sezona kako odmiče je sve zanimljiva i zanimljivija, kako u borbi za opstanak, tako i za sami vrh. Bit će gusto do kraja. Mislim da bi se mnogo toga moglo znati već u naredna tri kola kada nas čekaju zanimljivi dueli. Evo, već sada za vikend imamo derbi u Mostaru između Zrinjskog i Sarajeva koji će biti pravi ispit zrelosti za obje ekipe. Zrinjski poslije dugo vremena ima priliku da se bori za vrh, a Sarajevo eventualnom pobjedom dobija na samopouzdanju i kvaliteti same igre. Olakotna okolnost im je što su nakon svih turbulencija slavili protiv Tuzla Cityja u Kupu BiH. Mučili su se dosta sa realizacijom u posljednje vrijeme. Bit će to dosta teška utakmica s psihološkog aspekta. Također, zanimljivo će biti i u Banjaluci gdje Borac dočekuje Široki Brijeg. I tamo je sve otvoreno. Iako su maloj krizi, Širokobriježani su pokazali da ove sezone mogu svakoga pobijediti”, priča Semjon Milošević za Reprezentacija.ba.

Ostanak Tatara i Rahmanovića – kontraefekat

Prednost Sarajeva se značajno istopila. Evidentno je da se osjete odlasci Benjamina Tatara i Amara Rahmanovića.

“Rahmanović i Tatar su za Sarajevo bili najvažniji igrači. Vukli su ekipu tokom posljednjih par sezona i njihovim odlaskom su sigurno mnogo izgubili, a ne znam koliko su finansijski dobili. Ipak, kada imaš takve igrače koji daju sve od sebe i koji su u zrelim godinama, ne možeš ni biti nečovjek i kočiti ih da zarade dovoljno. Možeš na kraju napraviti samo kontraefekat. Sarajevo nije, nažalost, uspjelo adekvatno nadomjestiti te odlaske jer je tržište u zimskom prijelaznom roku siromašno. Očekivao sam da će igrači koji su trenutno tu bolje odgovoriti na zahtjeve. Uz sve to nisu mogli računati ni na povrijeđenog Ahmetovića. Gledajući posljednju utakmicu, ‘mali’ Mustedanagić je donio nešto novo, vidjet ćemo hoće li dobiti kontinuitet u narednom periodu.”

I po zavšetku karijere Milošević je ostao u fudbalu. U novoj ulozi se snalazi više nego dobro.

“Danas se bavim skautingom, radim za jednu agenciju iz Njemačke. Uporedo radim i konsultacije sa mladim igračima, dajem im savjete i preporuke u izboru sredine, života, kako da ostvare svoj igrački potencijal… Imam dosta iskustva na tom polju jer sam i sam bio igrač i znam gdje sam greške pravio. Pokušavam da im tu životnu edukaciju prenesem, a na kraju svi smo sretni i zadovoljni ako to urodi plodom. Konstantno idem i na utakmice. Meni je to išlo nekako jednostavno od samog starta. Mnogi su se čudili da sam faktički još kao igrač preporučio Sarajevu Mihojevića i Cimirota, Horića i Zahirovića sam primijetio u Čeliku, a za Višću sam bio siguran da će biti nešto još dok nije igrao standardno u Željezničaru. Imam tu sposobnost da vidim prije ostalih. To je tako. Imaš i ljude koji tako prepoznaju drvo, odmah zamisle šta od njega mogu napraviti, a nekom laiku to, recimo, ništa ne predstavlja. Uporedo sam također stekao zvanje diplomiranog menadžera sporta i nosilac sam UEFA-ine A licence.”

Igrače ne gledamo kao robu

Raditi kao fudbalski menadžer djeluje jednostavno, ali u stvarnosti je skroz drugačije.

“Nije lako danas poslovati sa klubovima koliko god to izgledalo jednostavno. Javljaju se različiti profili ljudi. Ipak, tokom svih ovih godina težio sam ka tome da napravim jedan kvalitetan imidž na osnovu kojeg će me ozbiljno shvatati. Na jednu lošu preporuku se lako oklizneš i zato strogo vodim računa o tome. Važno je isto tako da te greške nisu namjerne i da su svedene na minimum. Mi kao agencija imamo dobre odnose sa svim bh. klubovima. Iz Zrinjskog smo prodali Kobiljara, Kadušića, Hadžića, zatim smo u saradnji sa Mladosti transferirali Anđušića u Trabzonspor… Također, u Velež smo doveli Mulića koji je vrlo brzo napravio dobar transfer u Južnu Koreju na obostrano zadovoljstvo. Imamo dosta fudbalera o kojima brinemo i koje ne doživljavamo kao robu. Trudimo se da izvučemo maksimalan potencijal iz njih, a to velikim dijelom ovisi od njih samih. Moje mišljenje je da ako se ispravno radi u životu i sportu da nagrada mora doći kad-tad.”

Kao neko ko je dovoljno kvalifikovan, posebno procjeni igrača i viziji funkcionisanja fudbala, otkrio je šta “koči” bh. klubove.

“Svaki menadžment ima tri nivoa i vrlo je važno kako se to posloži. Kroz dosadašnji rad u fudbalu vidio sam različite strategije. Imate Zrinjski koji iz sezone u sezonu pretenduje na titulu i samim tim uzimaju igrače koji su iskusni i koji mogu odmah odgovoriti na određene izazove. Sarajevo se još uvijek traži u toj viziji, ono što su zamislili još uvijek ne uspjevaju da iznesu na pravi način. Sarajevo treba modus koji bi ih učinio samoodrživim za 70 odsto, dok bi ostatak činili sponzori. Niko neće dati novac samo da trošite i da ništa ne dobija zauzvrat. U omladinskim školama i akademijama moraju raditi kvalitetni ljudi koji će samim tim biti i bolje stimulisani kako ne biste došli u situaciju da postoje zakulisane radnje. Ako su ljudi zadovoljni, ako mogu živjeti od onoga što im date, onda ćete i od njih dobiti maksimum. Mi nismo toliko bogati da možemo samo ulagati u seniorski kadar, a na kraju neko sa sličnim ili manjim budžetom ostvaruje iste rezultate. To je model koji treba biti u većini naših klubova. Mora se, dakle, postići koncenzus, napraviti strategija i poredati pravi ljudi koji će onda javnost upoznati sa ciljevima kako ne bi došlo do konflikta sa navijačima. Kod nas su svi selektor, navikli smo na to, ali ako se stvari dobro poredaju uspjeh se može napraviti.”

Neću da budem biljka u klubu

Sarajevo ga je ranije željelo angažovati kao sportskog direktora.

“Da, postojala je mogućnost da budem sportski direktor Sarajeva, ali oni su se u tom momentu opredjelili za Emira Hadžića. Uspio je osvojiti nekoliko trofeja u proteklom periodu. Imao je dosta pomoći i od prethodnog sistema, postojalo je dosta kvalitetnih igrača, a neki od njih su već danas nosioci i imaju najveću vrijednost. Od mojih preporuka Sarajevo je, po onome što se vrti u sredstvima javnog informisanja, zaradilo 1,6 miliona eura. Tu mislim na transfere Cimirota i Mihojevića. Bio sam uvjeren da istim putem može ići i Anđušić, ali adekvatnu priliku nije dobio, rekao sam da je to jedini momak koji ne samo da nije dobio da igra tri puta po 90 minuta nego nije igrao ni po 60 minuta. Treba nam strpljenja. Za primjer ću navesti još Radovca, Hadžića, Mustafića i Čatakovića koji isto nisu bili adekvatno iscrpljeni. Danas jednog Mešanovića čekate skoro deset utakmica i radujete se kad konačno zabije, a ne možeš čekati svoje dijete… To meni nije normalno.”

Nastavio je…

“Danas-sutra ako bih negdje i dobio šansu da radim kao sportski direktor, želio bih da radim svoj posao a ne da budem samo biljka u klubu. To je za mene pošten način rada, jedini ispravan pravac. Posao sportskog direktora sa sobom nosi jedan adrenalin, dosta je stresniji, ali volim taj adrenalin i u njemu se osjećam živim. Volim odgovornost i volim da se suočavam sa problemima. Kada to više nije moguće na terenu, onda je važno da se nalazim u onome što radim cijeli život na ovaj ili onaj način.”

Priča se da bi upravo Milošević mogao biti novi sportski direktor Sarajeva sada kada je ta funkcija upražnjena.

“Priča se svašta, međutim na ovaj način ne bih licitirao niti se nudio. U svakom slučaju, Sarajevo je moj klub, želim im sve najbolje bez obzira na to kakva kadrovska rješenja izaberu.”

Kroz karijeru igrao za brojne klubove. Ipak, obilježila ga mrlja iz 2011. godine kada je nakon finala Kupa BiH (Čelik – Željezničar) bacio medalju.

“Reći ću otvoreno, nemam šta kriti. Za mene je bilo nenormalno da neko određeno lice ili bilo ko kaže da će kasniti na utakmicu iz ovog ili onog razloga, što mu se tako prohtije ili može. Nije bilo pošteno da mi izađemo na teren 30 minuta ranije, a Željezničar ne izađe. Bez obzira na sve, za mene je to bio jedan nepotreban gaf u karijeri i moram istaknuti da nije bilo zlonamjeran. Pokušavali su mi prišiti to da sam nacionalista, ovo ili ono, ali svi znaju kako razmišljam. Obojen sam tako da volim ljude i dijelim ih na dobre ili loše. To su za mene jedini paramteri kada je nacionalnost u pitanju. Ljudi se pokaju, naravno, bio sam ljut na sebe, ali to je sada prošlost. Kupite jednog Suareza za 100 miliona i čovjek ujede Chiellinija, takvi igrači prave greške, kamoli mi…”, na kraju je poručio Milošević.

(Reprezentacija.ba)