U fudbalu se stvari mijenjaju preko noći, do jučer bilo je nezamislivo kako će Sergej Barbarez (52) biti novi selektor Bosne i Hercegovine u mandatu Vice Zeljkovića. Upućeni tvrde – Emir Spahić preko zajedničkih prijatelja imao je ključnu ulogu u dogovoru da Barbarez naslijedi Savu Miloševića, a javnost kaže – pametno – Zeljković je ovim potezom koliko toliko pridobio podršku.
Biće to prvi angažman Barbareza u našem fudbalu nakon što je bio prisutan u reprezentaciji i savezu u vrijeme “normalizacije”. Sve tamo do 2011. godine kada je kao preko noći isčezao. “Imate predsjednika, njega sve možete pitati” rekao je Barbarez na upit oko očekivanja od utakmice, pomalo rezigniranog stava, zbunjenim novinarima na treningu Zmajeva u Parizu uoči kvalifikacione utakmice Francuska – BiH. I nakon tog momenta se teško sjetiti da je opet bio uz reprezentaciju.
U Barbarezovo vrijeme put reprezentacije do baraža, a kamo li do velikog takmičenja bio je puno teži, pa te generacije kao najveće rezultate pamte “baraže” protiv Danske i SCG. Ipak, i bez plasmana njegove generacije u završnicu, Sergej je ostao jedan od najomiljenijih igrača BiH svih vremena. Ključni golovi u periodu kada se svaki bod cijenio, sjajan odnos prema dresu reprezentacije na i van terena, reakcija na Marakani… Pa i to što je u jednom dugom periodu realno bio jedan od najboljih naših igrača – sve je to zaslužno zašto se Barbarez opravdano smatra legendom.
Možda više od toga što će Barbarez postati selektorom BiH navijače raduje cijela ideja projekta, odnosno da će se prema najavama, u reprezentaciju uključiti njene bivše legende. Spominju se Bajramović, Ibišević, Hrgović…
Od toga koga će Barbarez okupiti u stručni štab zavisi hoće li to biti projekat ili ipak samo eksperiment
Barbarez se trenerskim profilom uklapa u one selektore koji ranije nisu napravili uspjeh sa reprezentacijom. Odnosno, u legende bez velikog trenerskog iskustva kakvih su puno promijenili od 1995., a da nisu plasirali BiH na veliko takmičenje. Savez je takve selektore bezuspješno birao decenijama, a samo su jednom pogodili sa Safetom Sušićem. Ali, Pape ipak nije bio samo legenda, nego “fudbalski bog”.
Kako ovaj saziv, tako i raniji, smjenjivao je potpuno različite trenere jedne za drugim, jer nikada nije imao jasan cilj kakav trenerski ili barem karakterni profil želi vidjeti na poziciji selektora. Ipak, pozicija ljudi u Savezu sigurnija je od švicarskih zlatnih rezervi, pa njih realno i nije briga hoće li Barbarez napraviti rezultat ili neće. O pozicijama FS BiH u narednom periodu ipak će odlučivati neke druge okolnosti, ali sigurno neće njihova lična odgovornost i eventualno podnošenje ostavke zbog loših rezultata. Krene li loše, nema sumnje da će ga olako zamijeniti, kao i sve naše legende koje su do sada potrošili kao sitan kusur.
Kao argument za biranje Barbareza može se iskoristiti da je fudbalski trend u kojem bivši veliki igrači bez iskustva kao treneri prvih timova dobijaju priliku u najvećim klubovima. Xabi Alonso je prije Bayera vodio djecu i drugi tim Real Sociedada u 100 utakmica, Pirlo je radio u Juventusu, Arteta u Arsenalu, Lampard u Derbyu, pa u Chelsea, De Rossi kratko u SPAL-u, a sada je uspjšean u Romi… I Slaven Bilić je prije uspjeha sa Hrvatskom samo vodio mladu selekciju te države. Ono što ih ipak razlikuje od Barbareza je da su se odmah po završetku igračke karijere uključili u trenerske vode.
U prilog tome ide i to da je reprezentaciji možda još važnije nego u klubovima da se stvori da igrači jedva čekaju doći na okupljanje, da se u zraku osjeća kult državnog tima, da od navijača, medija i igrača svi dišu kao jedan…
Uloga Barbareza tu bi mogla biti drugačija nego kod dosadašnjih selektora, više menadžerska nego trenerska, ali opet sve to pada u vodu nakon par utakmica bez rezultata. A bez trenerskog znanja teško ćemo do rezultata i doći.
Sergejevo trenersko neiskustvo ipak nije nerješiv problem. I ono se ipak može nadoknaditi sa kvalitetnim stručnim štabom. Pa i onako iskusan Ćiro Blažević je u Francusku 1998. poveo još dva iskusnija pomoćnika.
Prva medijska saznanja potvrđuju da će u stručnom štabu raditi ljudi sa ipak boljim CV-om nego što ga ima sam Sergej. Hoće li to biti dovoljno?
Bajramović i Ibišević, a zašto ne i Barbarezov miljenik Blaž Slišković
Sa Zlatanom Bajramovićem koji je trener u Karlsruheu, Barbarez bi imao asistenta sa preko 10 godina iskustva kao trener u njemačkom seniorskom fudbalu. Ibišević koji je odnedavno u New York Red Bulls ima blizu četiri godine trenerskog staža, a sigurno je puno naučio od Felixa Magatha sa kojim je bio na klupi u Herthi. Mirko Hrgović je također bio pomoćnik Slavenu Biliću u Kini, ali i trener pomoćnik u Širokom, Sheriffu, Šibeniku…
Kao podrška u vidu direktora reprezentacije spominje se Emir Spahić, sa skautima pomoćnicima Sašom Papcem i Ninoslavom Milenkovićem. Nakon raznih anonimusa sve ovo zvuči prelijepo, ali opet je pitanje – da li je dovoljno za rezultat?
Nije tajna da Sergej Barbarez ima izuzetno visoko mišljenje o Blažu Sliškoviću, a Bakino iskustvo moglo bi biti krucijalno da ovaj tim ljudi od povjerenja dobije i trenersku i selektorsku dubinu iskustva.
“On ti tako pripremi utakmicu da ti kada igraš već si unaprijed vidio šta će se desiti. Nevjerovatno” prepričavao je Barbarez iskustvo dok ga je Baka kao selektor vodio u reprezentaciji BiH.
Na kraju krajeva – vrlo je upitno da li ovakav FS BiH i može dovesti boljeg selektora, čak i ako bi njegovo finansiranje preuzele sponzorske patriotske kompanije. Jer ko na kraju želi raditi sa ljudima bliskim nepopularnim političkim pravcima u zapadnom svijetu, ali i ljudima koji mijenjaju selektore kao na traci.
Ostaje jedna jedina, najiskrenija, želja – da ime Sergeja Barbareza ne bude potrošeno već do kasne jeseni… I on, i mi svi smo to zaslužili.
(Reprezentacija.ba)
