Godina na izmaku sigurno je bila jedna od težih godina.

Uz globalno poznate političke i ekonomske probleme, te posebno tragične ratove i prateće krize, nogometni svijet u Bosni i Hercegovini i regiji posebno je pogodila i smrt Miroslava Ćire Blaževića.

“Ono što sam ja i zaboravio da mi se dogodilo, mnogi nisu ni doživjeli uopće” često je govorio Ćiro podsjećajući koliko je intenzivan i osebujan njegov život bio.

Da godine i općenito vrijeme ništa ne znače kao mjerna jedinica, najbolji primjer je bio Ćiro Blažević – bez obzira na njegovih 88. godina nema pogovora da je otišao prerano.

Jer njegov duh, energiju i sve ono pozitivno što nam je donosio, teško će biti zamijeniti. Vjerovatno nemoguće.

Uz riječi “Topla bosanska duša” od njega su se tada oprostili najbliži prijatelji i obitelj.

“Raju nikada ne možeš isfolirati” ponavljao je.

Ćiro će posebno nedostajati upravo običnom čovjeku, raji, kojima je davao punu ljubav i poštovanje. Svaki televizijski nastup punio je srca ljudi, a svaki osobni susret sa slučajnim prolaznicima Ćiro je pretvarao u takav događaj kao da susreće najboljeg prijatelja kojeg nije vidio godinama.

I njegovo srce je bilo uistinu takvo da je u ljudima znao prepoznati ono najbolje, i to staviti u prvi plan. Zato mu niko nije ni zamjerao ako je imao neke mane ili škakljivu izjavu. Jer njegove vrline su bile nemjerljivo veće.

I na tome mu hvala, kao i na onome što je uradio za ozdravljenje reprezentacije Bosne i Hercegovine još prije 15-ak godina.

Blažević je preminuo u Zagrebu 8. februara 2023. godine gdje je i pokopan.

Pokoj mu bosanskoj duši, neka mu je laka zemlja hrvatska.

(Reprezentacija.ba)