Reprezentacija Bosne i Hercegovine kroz 30 godina nije uspjela da uobliči svoj prepoznatljiv stil – kako formacijski, tako i karakterni.
Kada je riječ o karakternom, dobrim djelom su zaslužni prioriteti naše politike koji su bili daleko do sporta. Sama politika kao takva, ali i religija, bile su u fokusu podrške, dok se sport vrlo škrto podržavao. Primjera radi u Hrvatskoj je sam vrh države pokazivao najveći interes i poštovanje, ali i pritisak, na pristup i rezultate njihovih sportista. Rezultat takvog ponašanja vidljiv je i danas u fanatičnom odnosu susjeda prema državnom dresu.
Kada je riječ o stručnom, fudbalskom dijelu, reprezentacija Bosne i Hercegovine imala je samo jednog selektora koji je jasno rekao kakav fudbalski stil želi da ima njegova selekcija.
Bio je to Mehmed Baždarević koji se nije bojao reći da od reprezentacije BiH želi stvoriti selekciju nalik na skandinavske selekcije, koje su u prvom redu fokusirane na dobru organizaciju na terenu, te predstavljaju tvrd orah za svakog protivnika.
Meša je znao da on sam ne može preko noći stvoriti taj rezultat, pa je u njegovom mandatu jedino organizovan sastanak selektora svih selekcija Bosne i Hercegovine. A sve sa ciljem koordinacije, te postizanja dogovora da sve selekcije BiH igraju sličan fudbalski stil.
Za veće rezultate tu je potreban angažman Fudbalskog saveza BiH u koordinaciji sa akademskom zajednicom, te svim relevantnim ekspertima, kao i sportskim institucijama svih nivoa vlasti u BiH. Do sada FS BiH nije bio ni blizu da se upusti u izradu jedne konkretne strategije i njene primjene. Objektivno, od dosadašnjih kadrova bilo je to teško očekivati.
A koliko je ta koordinacija “od malih nogu” bitna, najbolje je potvrdio nedavno Predrag Pašić kojeg citiramo već nekoliko puta u posljednjih mjesec dana. Legenda FK Sarajevo je podsjetio kako je njegova šampionska generacija do titule prvaka Jugoslavije imala zajedno preko 400 utakmica, još od najmlađih dana.
“Selekcija igrača u najmlađim kategorijama je bila puno veća. Na selekciju na Koševo na probni trening je došlo preko hiljadu dječaka, nakon što smo svi dobili poziv u škole. Zatim, baza nas igrača iz najmlađih selekcija Sarajeva koja je došla do titule prvaka Jugoslavije zajedno je imala preko 400 utakmica. Tek kasnije je ekipa na deficitarnim mjestima nadopunjena igračima poput Jožića ili Musemića” podsjetio je Pašić.
Od Sergeja Barbareza rezultat u prve dvije godine niko ne očekuje, ali očekuje da do kraja 2024. godine već imamo jasno iskristalisanih 15 igrača koji su jedini konkurenti za prvi tim, kao i formacije u kojima oni igraju u zavisnosti od protivnika. Uz to, nadamo se kako će Sergej selekciji prenijeti svoj duh, ali i sve ono najbolje što je na njegov hercegovački borbeni mentalitet nadogradio neumorni njemački fudbalski sistem.
Jer zapamtite – možda je kod igrača stasalih u BiH nažalost usađen menatalitet koji nije pobjednički, ali naši reprezentativci odrasli na zapadu sebe vide istima kao i Nijemce, Austrijance, Švede… iz svoje generacije, te su apsolutno sigurni da imaju kvalitet da i oni sa svojom reprezentacijom igraju na velikom takmičenju.
Samo je potrebno da u reprezentaciji igraju najbolji, u sistemu koji je najoptimalniji ovoj selekciji igrača.
(Reprezentacija.ba)
