Bio je jedan od heroja odlaska fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine na Mundijalu u Brazilu, a danas niko ne zna ni gdje je ni šta radi Izet Hajrović.

Posljednji ugovor Hajrović je imao u Arisu. U ovom grčkom prvoligašu je najavljen kao veliko pojačanje, stigao je s oreolom igrača koji je igrao u Galatasarayju, Werderu…, a na kraju za dvije godine upisao je samo 11 nastupa. Za to vrijeme nije medijski istupao, nije bilo informacija o tome je li povrijeđen, niti je igrao za B tim koji se takmiči u nižim ligama.

Gdje je nestao junak iz Žiline? Ako neko zna odgovor na to pitanje onda je to Robert Palikuća. Hrvat s pregršt veza u fudbalskom svijetu je doskoro radio u Arisu kao sportski direktor.

– Hajroviću je još mjesecima prije mog dolaska rečeno da se ne mora presvlačiti više i da neće ni minute odigrati za Aris. Da, to je istina, ali znate šta je mene oduševilo? Njegov profesionalizam! Svaki dan je prvi dolazio na trening, radio je pored toga redovito u teretani, imao je dobre odnose i sa igračima koji su ga također poštovali. Nikada na to sve nije ni “a” rekao. Mnogi bi igrali psihički potonuli, počeli bi se žaliti kako su povrijeđeni i tako izbjegavali treninge, ali ne – taj dečko nije propustio nijedan. Nisam doživio još da neko u takvoj situaciji pokaže tu dozu profesionalizma. Kapa dolje, kaže Robert Palikuća na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

IGRAČKE KVALITETE NEUPITNE 

Dobro, a zbog čega je uopšte Hajrović bio suspendovan?

– E, vidite, posebna je to priča u Arisu. Čim jedan agent od igrača uključi advokata jer mu klijent nije plaćen, gazda kluba jednostavno poludi, nazove trenera i kaže – ovaj više neće igrati. Većina klubova na našim prostorima ne plaća redovito, to je svima jasno, međutim ovdje govorim o ozbiljnim periodima, o mjesecima bez primanja. Dakle, nisu uopšte Hajrovićeve igračke kvalitete bile u pitanju. Ne sumnjam da i danas ima upita i razgovora. Ko zna, možda ponude koje dolaze nisu mu po mjeri, možda se ne usuđuje upustiti u još jednu ludu avanturu kakva je bila posljednja.

Jesu li Vas upozoravali na gazdu Arisa prije nego što ste se upustili u grčku avanturu?

– Da, jesu. Kada sam dolazio razgovori su bili takvi da ćemo od temelja početi reorganizirati klub, zamišljao sam da unaprijedimo klupsku akademiju, da se forsiraju domaći igrači… Za mene je nezamislivo da jedan klub s takvim bazenom igrača ima na platnom spisku gotovo 90 odsto igrača koji su stranci. Pogledajte evo sastav Arisa, nema u timu pet Grka. Moja procjena je bila da u tadašnjem kadru ima klinaca koji bi uz kvalitetan razvoj mogli u nadolazećim godinama biti nositelji igre, a svi su oni rasprodani u međuvremenu u Panathinaikos, Olympiacos… To govori o ozbiljnosti tog razgovora. Šteta je to za takav klub koji je iz milionskog grada i koji pripada grupi dobrostojećih. Jednostavno, oni ne žele ulagati u mlade igrače, trenere, njihov je fokus samo na gotovim igračima.

SKAUTIRAO IGRAČE IZ PREMIJER LIGE BiH

Ima li razlike raditi posao sportskog direktora u Grčkoj, Njemačkoj ili Hrvatskoj? Prethodno ste još bili u Rijeci, Nurnbergu…

– Danas ne radim nigdje prvenstveno zbog problema zdravstvene prirode. Nije bilo smisla da budem i dalje u Grčkoj, nosim tu titulu direktora, a nema me. Obično kažu, što idete južnije, sve je organizacija lošija, emocije jače. Već sam rekao da Aris ima finansije, ogroman novac od televizijskih prava, sponzore…, ali radi se na jedan skroz drugačiji način kao i u Njemačkoj. Tamo imate budžet na raspolaganju i za sve što radite morate podnijeti izvještaj prema nadzornim odborima. Ako dovodite jednog igrača, morate objasniti zbog čega, isto tako objasniti zašto baš tom nekom klincu iz akademije dajete profesionalni ugovor, da ne nabrajam dalje… Dakle, brige su manje, ali način rada drugačiji. U Rijeci su komunikacijski putevi kratki. Imate na jednoj strani gazdu kluba s kojim pričate i na drugoj strani trenera. Rijeka ima fantastično posloženu strategiju za preživljavanje i razvoj kluba. Shvataju da je jedino moguće živjeti od prodaje igrača. Bilo je situacija kada su željeli više novaca za neke igrače i ponude odbijali, a bilo je i kada su davali igrače ispod cijene jer su im novci trebali. To je tako u fudbalu. Ta epizoda u Rijeci mi je bila baš super iskustvo.

Koliko je u vašem notesu bilo igrača iz Bosne i Hercegovine? Sigurno pratite i Premijer ligu.

– Bilo je, kako da nije. Kada sam radio u Hrvatskoj i Njemačkoj često sam slao skaute da gledaju mlade igrače, zna se da ih je tu uvijek bilo i da je to plodno područje. Koliko god ta infrastruktura bila problem, moram reći da je liga sve zanimljivija i da je već godinama prisutna ogromna strast. Sjetimo se samo euforije navijača Željezničara kada su skoro igrali evropske utakmice. Redovito pogledam sažetke, tablicu. Vidim da Borac igra sjajnu sezonu, Sarajevo također prijeti, jako je važno i što je jedan klub izborio plasman u grupnu fazu takmičenja kao što je Konferencijska liga. To je što je uradio Zrinjski svakako podiže imidž same lige. Jedino mi je žao što ‘šteka’ reprezentacija – dodao je Robert Palikuća na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)