Fudbal u Saudijskoj Arabiji sve je popularniji. U državi sa oko 34 miliona stanovnika koja živi od plina i nafte svi su “poludjeli” za najvažnijom sporednom stvari na svijetu, a petrodolari su neodoljivo “zamirisali” i brojnim svjetskim zvijezdama. Cristiano Ronaldo, Sadio Mane, Neymar…, samo su neka imena koja su Saudijci privukli kako bi ostvarili konačan cilj i stvorili jednu od pet najjačih liga na svijetu.
Saudijci za novac ne pitaju, povrat ne traže. Uz igrače sve je više i trenera koje dovode, a od ljetos ova zemlja postala je dom i za Rusmira Cviku koji već nekoliko godina unazad svoj trenerski kredibilitet dokazuje i potvrđuje na zahtjevnom svjetskom tržištu. Danas sjedi na klupi Al-Orobaha koji je trenutno lider saudijske Prve divizije sa šest pobjeda u sedam utakmica.
CVIKO I AL-OROBAH LIDERI
Oni koji ga poznaju reći će za njega da je poseban tip. Uz znanje i profesionalan odnos prema poslu, jedna od njegovih vrlina je i veliko samopouzdanje. Bez toga ne možeš uspjeti ni u trenerskom ni u bilo kojem drugom poslu, reći će Cviko koji se javio iz daleke Saudijske Arabije za Reprezentacija.ba portal.
– Zaredali smo pobjeda, igramo jako dobro u proteklom periodu, a imamo i gol razliku 16:5 koja je uvjerljivo najbolja u ligi. Kakav je kvalitet lige? Jako dobar, sama po sebi dovoljno govori činjenica da svaki klub smije imati sedam stranaca, puno je novih igrača koje dovode kako bi poboljšali sam njen kvalitet. Pa, evo, slobodno ‘pročačkajte’ po klubovima i vidjet ćete da svaki ima barem jednog reprezentativca. U mom Al-Orubahu je golman reprezentativac Litvanije, vezni igrač Vurnon Anita je bio u Ajaxu, Newcastleu, Leedsu… Da ne nabrajam dalje. Isto tako je i u drugim klubovima. Ne kaska se mnogo za evropskim fudbalom. Ulažu i pametno rade.
Dok su u bosanskohercegovačkom fudbalu “na cijeni” treneri sumnjivih kvaliteta, Cviko svoj potvrđuje daleko od kuće.
– Spletom okolnosti ispostavilo se da se bolje snalazim vani. Znate kako je to kod nas, preovladavaju obično druge struje, odluke donose ljudi koji i nemaju baš dodirnih tačaka s fudbalom. Na kraju kad sve to vidim – na vrijeme sam otišao. Posla se nikad nisam plašio i gdje god sam radio ostvarivao sam dobre rezultate. Prije nego što sam došao u Saudijsku Arabiju bio sam u Kuvajtu viceprvak, osvojio sam i tamošnji prestižni ‘Crown Prince’ kup. Kad se poslože rezultati i kad se radi, ništa nije nedostižno, a vjerujte mi da nije jednostavno ni otići tako daleko od kuće. Ipak, prihvatio sam da je to sastavni dio ovog trenerskog posla i trudim se nositi s tim najbolje što mogu.
“KOLIKO RADIŠ, TOLIKO TI SE I VRATI”
Uz Saudijsku Arabiju i Kuvajt, radio je i u Kini, ujedno je bio i prvi trener iz Bosne i Hercegovine u vrijeme fudbalske ekspanzije u toj zemlji. Godinama unazad se educirao, pratio svjetske trendove, učio jezike…
– U našem fudbalu kod odabira ne utječe samo kvalitet, puno ima i nepotizma, a jednim dijelim krivim i trenere. U nekim slučajevima koliko rade, nekad su i preplaćeni. Neće da se pomaknu s mjesta. Ako je trening u 18:00 sati, nije dovoljno doći sat vremena ranije i do 20:00 završiti sve. Ja drugačije radim, drugačije se pripremam. Imao sam sreću i da učim od trenera koji su na visokom nivou, koji rade u najjačim ligama, a na kraju kada crtu podvučeš ispadne istinita ona narodna – koliko para, toliko muzike. Sve dok se treneri manje bave fudbalskim stvarima, više ostalim – neće biti ni rezultata ni napretka. Zato većina kada promijeni par klubova u Premijer ligi ostane tu i zakovana. Koliko radiš, toliko ti se i vrati.
Kao jedan od rijetkih naših trenera u inostranstvu, redovito sa sobom dovodi i pomoćnike iz Bosne i Hercegovine. Za svaku je to pohvalu.
– Sada su sa mnom Elvis Karić, Jasmin Trnovac, Bakir Šerbo i Aldin Kametović. Nastojat ću da i dalje širim stručni štab sa našim ljudima, ali svi oni koji žele raditi u inostranstvu, moraju znati da nije dovoljna sama želja već i fudbal moraju uistinu poznavati, kao i jezike, način na koji sve to tamo negdje funkcioniše… Volio bih da nas je više u inostranstvu i da si međusobno pomažemo. Centar za edukaciju N/FSBiH je proteklih godina iškolovao na stotine trenera. Koliko ih danas radi? Sve ih je manje i u Premijer ligi, stalno se vrte ista imena, nažalost. Skoro je u Saudijskoj Arabiji bio i Mladen Žižović, smijenili su ga brzo, pa je posao našao u Sjevernoj Makedoniji. Volim vidjeti naše ljude kako se bore i snalaze. Nije to lako. Druge zemlje puno bolje kotiraju od nas. Kada dobiju šansu, mnogi je olako shvataju, misle da su bitni, a u današnjem fudbalu ništa nije bitno osim rezultata.
MILOŠEVIĆU I IGRAČIMA ŽELIM USPJEH
Trenerski se Cviko modelirao u Željezničaru. U tandemu s Amarom Osimom osvojio je nekoliko trofeja. Danas kada ga pitate za najveće uspjehe u karijeri, odgovorit će – reprezentacija Bosne i Hercegovine. Bio je trener kada je dužnost selektora obnašao legendarni Dušan Bajević.
– Žao mi je što se ovo desilo reprezentaciji. Grupa je od starta bila neobećavajuća, a sticajem raznoranih okolnosti došli smo do toga da smo sada u nekom međuprostoru – ni gore ni dolje. Tavorimo, borimo se za taj baraž i tako skoro svake kvalifikacije. Mišljenja sam da treba ispočetka krenuti, reprezentaciju dati ljudima iz struke, a ne onima koji su nekada bili dobri igrači i koji misle da mogu sve. Lično nisam pristalica ni trenera sa strane jer smatram da ima i kod nas dovoljno kvalitetnih trenera. Neke i olako potrošimo. Ipak, kada govorimo i o tim čestim smjenama, moramo biti svjesni da ne znamo uopšte ni kakvi su interni dogovori između selektora i Saveza. Ako ja kažem svom predsjedniku da želim plasirati se u Superligu, pa poslije dvije-tri utakmice on vidi da to ne ide u dobrom smjeru, normalno da ima pravo da me smijeni. Ima i trenera koji pošto-poto prihvataju posao i kada dođe otkaz, kažu nisam tako mislio. Općenito toga je mnogo u fudbalu.
Govoreći o ubjedljivom porazu od Portugala (0:5), nejasan mu je način igre za koji se uopšte opredjelio selektor Savo Milošević.
– Neću reći da je platio danak neiskustvu, niti ću pametovati, svjestan je sigurno i on sam grešaka koje je napravio. Sa istim sastavom i formacijom ne može se igrati i sa Lihtenštajnom i sa Portugalom… Sigurno je želio najbolje, ispalo je tako kako je ispalo, a vrijeme će pokazati da li će konačno krenuti nabolje. Od srca mu želim sve najbolje. Da mora doći do reorganizacije je evidentno. U kojem smislu i u kojem kontekstu, znat će valjda ovi ljudi u N/FSBiH da procijene. Kod nas se nažalost puno toga dešava, a ništa se ne popravlja – zaključio je Rusmir Cviko koji se kroz karijeru suprotstavljao na terenu imenima poput Clarencea Seedorfa, Dragana Stojkovića, Felixa Magatha, Fabija Cannavara, Svena-Gorana Erikssona…
(Reprezentacija.ba)
