Vrijeme brzo leti, pa je još samo dvadesetak dana ostalo do nastavka kvalifikacija za EURO 2024, a još manje do objave spiska za Lihtenštajn i Portugal.
Ako pitate navijače, više niko i ne razmišlja o velikim rezultatima i takmičenjima, nego su sve misli usmjerene u jednom pravcu – kako da se reprezentacija izvuče iz duboke krize.
Da smo stvarno u krizi govori da je Bosna i Hercegovina počela gubiti utakmice i od ekipa koje objektivno igrački nisu kvalitetnije od nas, ili su barem istog nivoa kao naše. Sve su glasnija mišljenja kako reprezentacija BiH mora imati novi „žilavi“ sistem igre, koji će više biti oslonjen na defanzivnu igru, ali čak ni to ne može dati rezultata ako naš tim nema ono možda i najvažnije u sportu – kontinuitet.
Nedostatak kontinuiteta
A, reprezentacija BiH možda ima svega osim kontinuiteta. Taman kada je reprezentaciju vratio na pravi put Savez je odlučio ne nastaviti saradnju sa Ivajlom Petevom. Nakon toga u osam mjeseci vidjeli smo još dva nova selektora na klupi BiH.
Dovoljno za zemljotres u ekipi.
Uz to, kao potvrda odsustva kontinuiteta i strategije, iz mjeseca u mjesec mijenjani su ciljevi reprezentacije.
Da se dodatno uznemiri reprezentacija pobrinuo se i Vahid Halilhodžić koji, ako je vjerovati njegovim izjavama, navodno ima dogovoren sastanak sa predsjednikom FS BiH. Ove informacije su dodatno uzdrmale već rastresenu reprezentaciju, sigurno i samog selektora Mehu Kodru – zato što još uvijek nije jasno da li se to ponovo sprema promjena selektora.
Direktor reprezentacije Zvjezdan Misimović kao čovjek koji u vrhu Saveza jedini razumije vrhunski profesionalni fudbal već predugo i previše šuti. On je jedan od rijetkih tu koji je sve u životu stvorio bespoštednim poštenim radom i odricanjima na sportskom terenu, pa bi njegova morala biti najglasnija, čak i po cijenu gubitka pozicije u Savezu. Miske tu ionako nije zbog novca.
A prema našim informacijama šutilo se i sa Ivajlom Petevom kojem je bez obavljenog razgovora pušteno da istekne ugovor. Takve stvari su nedopustive, jer FS BiH možda nije državna institucija, ali je institucija od javnog interesa.
Stil igre prilagoditi mogućnostima
Kad smo već kod Misimovića – nakon što se 14. augusta 2014. godine oprostio od reprezentacije BiH, već na narednom treningu trebalo je u našoj reprezentaciji početi uigravati defanzivnu igru. Jer od njegovog odlaska BiH više nije bila u stanju igrati dominantno protiv bilo koje reprezentacije. Dijelom je tome doprinjeo i odlazak Emira Spahića koji je uz sve svoje mušice ipak predstavljao pouzdanog i iskusnog stopera koji je unosio mir u zadnju liniju, ali bio i dobar temelj veznom redu u izgradnji napada sa mirnim iznošenjima lopte.
Danas nemamo Misimovića i Spahića, kao što izuzev Amara Dedića nemamo ni igrača koji je spreman na duel 1 na 1 ili šut sa distance. I kako je tako je.
Zato je nemoguće ne složiti se kako reprezentacija BiH mora promijeniti stil igre, te postati žilav protivnik koji se neće nadigravati ni sa kim. Jednostavno selektor mora stvoriti formaciju i taktiku u korelaciji sa kvalitetom igrača. Da li to baš mora biti kao što je igrala Grčka 2004 godine kada je osvojila Europsko prvenstvo? Možda i ne, ali opreznije i pametnije obavezno.
Jer naše selektore najčešće je koštalo rezultata i fotelje to što su precijenjivali ekipu, a ko i ne bi kada na spisku vidiš igrače najvećih svjetskih klubova.
Gledajući na ono što smo vidjeli ove godine, za selektora je tu puno posla. Šehić nije u optimalnoj formi u Saudijskoj Arabiji, a nemamo ni sigurno dobru alternativu. Kada ne igraju Ahmedhodžić i Barišić imamo situaciju da imamo prilično tehnički i brzinom nesigurnu odbranu, ali i sa njima nemamo dovoljno iskustva, u veznom redu Krunić, Pjanić i Ahmedhodžić su toliko puta mijenjali pozicije da se više ne zna ko je zadnji vezni, a ko ofanzivni, mora se naći i model kako ukomponovati i Dedića i Gazibegovića i Kolašinca, te na kraju kako zabiti gol jer na svakoj utakmici promašimo bar po jedan zicer.
Ima li Kodro dovoljno iskustva i menadžerske odlučnosti da riješi ova pitanja vidjećemo, ali njegov stručni štab sigurno nema. A u isti nisu pozvani ni neki od naših najvećih igračkih imena koja su se već okušala kao treneri, poput Vedada Ibiševića koji nije ni kontaktiran.
Neki novi (stari) klinci?
Na lotou se dobije jednom ili realnije nijednom u životu. Sa Benjaminom Tahirovićem smo dobili ogroman bingo, posebno za budućnost reprezentacije, ali takve poklone ne treba očekivati opet u skorije vrijeme. Posebno zato što se više i ne sjećamo kada su FK Željezničar ili FK Sarajevo stvorili igrača kalibra reprezentacije. Nejasno je šta se desilo, jer činjenice govore da se bolje radilo poslije rata u omladinskim pogonima najvećih bh. Klubova nego što se radi danas kada se angažuju skupi stručnjaci od Kine do Italije, koriste najsavremenija tehnička pomagala. Vjerovatno više nema kvalitetnih trenera kao što ih je bilo prije 15-ak godina.
Malo južnije, dobar rad u Zrinjskom izrodio je kapitena U21 BiH Ivana Bašića koji odskače od svoje generacije. Livnjak Petar Sučić sa 19 godina već igra za Dinamo, a kao Bašić i on je u mladoj reprezentaciji pokazao je nešto što nam počesto tokom utakmica nedostaje u A timu – veznog igrača koji radi odmah kreativno kada primi loptu. Što bi rekao Dželaludin Muharemović „igrača koji igra, a ne samo nastupa“. Ne traži alibi i preuzima rizik lošije statistike, ali odmah ide naprijed, dodaje naprijed, šutira, kao što je igrao tadašnji kapiten U21 Amer Gojak, pa onda iz Dinama prešao u Seriju A… Iz mlade reprezentacije bi nas obradovala vijest i da Tarik Muharemović iz U21 Juventusa pređe u seniorski fudbal.
Kodro je na B spisak reprezentacije za Lihtenštajn i Island upisao imena: Goran Karačić (Adana Demispor), Siniša Saničanin (FK Partizan), Eldar Ćivić (Ferencvarosi TC), Gojko Cimirot (Al Fayha), Dal Varešanović (Rizespor), Luka Menalo (GNK Dinamo Zagreb) i Amer Gojak (Ferencvarosi TC).
Uz ove igrače još su tu neka imena koja bi mogla promijeniti nijanse reprezentacije. Ivajlo Petev je simpatisao Darija Šarića dok je igrao u Seriji B kao igrača koji može povećati ritam veznog reda, ali je uspio kod njega zaigrati tek u posljednjem meču mandata. Tek treba vidjeti kakav će fudbal igrati nakon što je prešao u Turski Antalyaspor. Dino Hotić igra dobro u Poljskoj, kao i Adnan Kovačević koji bi kao bivši vezni igrač mogao pomoći kada smo u deficitu tehnički nepotkovanih stopera. Petev je u takvim situacijama na stopera znao staviti i Eldara Ćivića. U Portugalu je standardan Nermin Zolotić koji u šestoj ekipi u prvenstvu igra stopera u formaciji 3-5-2, a koji je također ranije bio vezni igrač. Hajradinović je kapiten Kasimpase u turskoj Superligi na koju smo uveliko oslonjeni u posljednjih par godina.
Bez pasoša BiH je raspucani golgeter Herthe Berlin Haris Tabaković koji nakon turbulentne karijere u 29. godini života igra najbolji fudbal karijere. On ima pasoš Austrije isto kao i dva talenta Wolfsbergera, austrijskog kluba koji je ranijih godina „pripremio“ Dedića za kapitensku traku u Salzburgu. Adis Jašić i Ervin Omić su mladi reprezentativci Austrije, a predstavljaju moderne i brze igrače koji mogu igrati u sredini, ali i po strani. Tipične igrače kakve već tradicionlano prave reformirasne škole fudbala u Austriji, a koje onda jagme najveći europski klubovi.
Akcija!
„Možda je rješenje naći novi stil igre, a i grupu igrača koja će ga najbolje iznijeti“ poručio je Mensur Dogan.
Dakle, prvo pronaći stil igre kakav želimo igrati i koji cilj želimo postići.
Onda izabrati igrače ne prema imenu, prezimenu ili klubu, nego prema ulozi koja je potrebna za ostvarenje tog cilja.
I krenuti u posao i pokušati napraviti iskorak prema tom cilju u posljednje četiri utakmice kvalifikacija.
S obzirom na velike dileme oko disbalansa kvaliteta i brojnosti administracije i rukovodstva FS BiH nadajmo se u vizionarstvo, stručnost i angažiranost Mehe Kodre i Zvjezdana Misimovića jer su njih dvojica poluga koja mora iznijeti ovaj posao.
“Vidim da nam novi selektor može mnogo pomoći i mislim da su igrači to vidjeli ovih dana na treninzima.” uhvatićemo se za ovu rečenicu Edina Džeke kao vječni optimisti.
| # | Klub | GR | U | B |
| 1. | FK Željezničar | 13 | 29 | 16 |
