Internacionalni trener i selektor u penziji Senad Kreso za Reprezentacija.ba portal komentariše aktuelne teme u bh. fudbalu.
Kreso se osvrnuo na “Strategiju Nogometnog saveza BiH 2022. – 2026.” koja je došla u pažnju javnosti proteklih dana.
“U oktobru 2022. godine, NFSBIH usvojio je, kako su ga nazvali, strateški dokument “Zajedno za sutra”.
Riječ je o strategiji razvoja saveza za period od 2022. do 2026. godine. Ovim dokumentom se, kako se navodi u uvodu, daju kvalitetne smjernice daljem razvoju domaćih takmičenja, poboljšanju infrastrukture, praćenju talenata, razvoju marketinga, novim principima upravljanja u okviru adminisitracije Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine, itd.
Ukupno 7 ključnih oblasti (21 strateški cilj) i njihova realizacija treba da budu do 2026. godine.
Obaveze iz ovoga dokumenta naziva “Zajedno za sutra” se mogu prepoznati u 7 ključnih oblasti (21 strateški cilj), a to su:
– Pružanje platformi za igru
– Infrastruktura i radna snaga
– Putevi talenata i reprezentacije
– Lige i klubovi
– Marketing i komunikacije
– Prihodi
– Dobro upravljanje.
Od 21 strateškog cilja (u 7 oblasti) direktna “pomoć” za razvoj fudbala spominje se u oblasti Strateški cilj 1. i 3. (povećanje liga za uzraste od 10 do 19 godina i povećanje broja veza između kluba i škole), strateški cilj 7. (cilj Evropsko ili Svjetsko prvenstvo), zatim strateški cilj 8. i 9. (razvijanje državne filozofije igranja i poboljšanje ligaških propisa vezanih za U21), te strateški cilj 10. (pobrinuti se da naše profesionalne lige ostanu visoko konkurentne).
I to je to.
Od 21 strateškog cilja, 6 ima direktno-indirektnu vezu sa poboljšanjem stanja našeg fudbala. Da li poslije ovoga treba da dođe plan i program (možda postoji ali ne znamo za njega) koji će sprovoditi oni kojima je fudbalski teren radno mjesto?
Vidjećemo!
Za uporedbu našao sam kako je belgijski savez, kada su rezultatski dotakli “dno dna”, to rješavao i riješio. Oni su 2000. godine bili domaćini Evropskog prvenstva zajedno sa Holandijom. Takmičenje su završili još dok su bili u grupnoj fazi takmičenja.
Michel Sablon je u to vrijeme bio tehnički direktor nacionalnog tima, kao sada kod nas što je Zvjezdan Misimović. Poslije debakla belgijske reprezentacije dao je jednu kratku izjavu: “To je zaista bilo dno.” i krenuo u akciju. Sablon nije gubio vrijeme, formirao je radnu grupu i zatražio pomoć od četiri univerziteta.
Svaki detalj je bio obrađen.
Na primjer, jedna banalnost, da li je u devet sati nedeljom ujutru zaista najbolje vrijeme za igru djece? Analizirali su podatke sa 1.500 omladinskih utakmica, angažovali saradnju 70 trenera na svim nivoima igre i napravili 120 prezeentacija za klubove.
Jedno univerzitetsko istraživanje pokazalo je da je bilo previše naglaska na pobjedi, a nedovoljno na razvoju mladih fudbalera. Koristeći se filozofijama i metodama treninga u nacionalnim postavkama u Holandiji i Francuskoj, kao i u klubovima kao što su Ajax i Barcelona predložili su da svaki omladinski tim Belgije igra 4-3-3 i da bi rad trebao početi na proizvodnji potpuno drugačijeg tipa igrača.
Uputama iz Saveza, tradicionalna formacija 4-4-2 zamijenjena je formacijom 4-3-3 koja je fleksibilnija i napadačka.
Savez je štampao brošuru koja je proslijeđena klubovima, školama i svim omladinskim trenerima sa uputama kako se to radi. Takođe, jedna od uputa je bila staviti fokus na individualni razvoj igrača. Tokom takmičenja igrač selekcije U17, a koji zbog izraženog talenta igra za U19, ne može se vratiti i igrati ponovo za selekciju U17. Cilj omladinskih timova više nije bio da dobijaju utakmice, već da razvijaju igrače.
Otprilike u to vrijeme, mladi igrači poput Romelua Lukakua, Edena Hazarda i Kevina de Bruynea imali su samo 8 , 10 godina. Između 2004. i 2012. godine nisu se uspjeli kvalifikovati ni na jedan veći turnir – dva svjetska prvenstva i tri evropska prvenstva, i bili su na FIFA listi na 71. mjestu. Tako već 2011. godine počinje uspon belgijske reprezentacije. Trenutno su na 5., a 2015. su bili na prvom mjestu FIFA liste.
Pred svjetsko prvenstvo u Kataru trenutni sastava Belgije je bio veoma iskusan; Devet od njih je odigralo preko 80 utakmica za svoju zemlju, četiri su imali više od 100 nastupa.
Dokument “Zajedno za sutra” biće “malo sutra” ako ne budemo imali precizne planove i programe koji će konkretizovati i zacrtane “strateške ciljeve” koji se navode u ovom dokumentu.”.
(Reprezentacija.ba)
