Za reprezentaciju BiH često će reći da je kao željeznička stanica. U zadnje dvije decenije teško se i sjetiti svih fudbalera koji su prodefilovali kroz naš državni tim. Neki su i dalje u fudbalu, rade kao treneri, agenti, sportski direktori, ali ima i onih čije ime danas rijetko gdje možemo pročitati. Kao da su nestali.
Jedan od njih je i Daniel Pavlović kojeg je 2017. godine “iz naftalina” izvukao tadašnji selektor Mehmed Baždarević. Kako je odrastao u Švicarskoj i igrao za sve mlađe selekcije ove zemlje, njegovo ime nije bilo toliko poznato ovdašnjoj javnosti, no daleko od toga da je zalutao među Zmajeve. U to vrijeme je igrao standardno u Seriji A za Sampdoriju.
Iako je u reprezentaciji odigrao malu minutažu protiv Gibraltara i Albanije, ostavio je dobar dojam na saigrače, novinare… Ponajviše zbog svog karaktera.
– Već godinu dana sam u penziji, što bi se reklo, ali sam i dalje u fudbalu. Radim kao asistent u timu Grasshoppersa do 21 godine, a sada ću također dodatno učiti mlađe igri u defanzivi. Ipak je to bila moja pozicija. Ide dobro, zadovoljan sam, Grasshoppers je klub za koji sam imao priliku igrati ranije i lijepo se vratiti – priča Pavlović na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
U budućnosti se, kaže nam, vidi u trenerskom svijetu. Danas su njegovi drugovi iz klupe Samir Handanović, Franck Ribery…
– Nakon što sam najprije počeo sa usavršavanjem u Švicarskoj, dobio sam mogućnost da nastavim u Italiji. Baš sam ovo ljeto ušao među 40 trenera za UEFA-inu A licencu, bili smo šest sedmica u Trening centru italijanske reprezentacije u Covercianu kod Firence, a među polaznicima je i Samir Handanović. Bili su tu također još Diamanti, Ribery… Ima nas. Ma, definitivno se vidim u ovom poslu. Još kada se bližio kraj karijere trudio sam se sve više da razmišljam kao trener, a hvala Bogu, kroz karijeru sam radio sa mnoštvo dobrih i od svakog sam imao priliku nešto da naučim, dodaje.
Prve fudbalske korake Pavlović je napravio u St. Gallenu, odakle je otišao u Freiburg, a potom u Kaiserslauternu s kojim je osvojio prvo mjesto u Zweiti. Ipak, nakon toga je uslijedio povratak u Švicarsku gdje se istaknuo i vrlo brzo osigurao sebi transfer u Seriju A.
– Iako kao sportista uvijek težiš ka boljem, razmišljaš šta bi bilo kad bi bilo, ali sve u svemu – mogu da budem zadovoljan sa karijerom. Posebno kada pogledam CV u kojem su Grasshoppers, Kaiserslautern, Sampdoria, Crotone, Frosinone… U svim tim klubovima stekao sam brojna poznanstva, imao sam priliku igrati na velikim stadionima, protiv velikih igrača. Osobito u Italiji gdje si doslovno svaki vikend imao zadatak da čuvaš neku zvijezdu. Protiv koga mi je bilo najteže? Huh, Mo Salah me je znao namučiti dobro, a nezgodan je bio i Cuadrado.
Pavlović je rođen u švicarskom gradu Rorschachu, a za Bosnu i Hercegovinu je zaigrao zahvaljujući tome što su mu roditelji iz Prijedora. Danas kaže da se podjednako osjeća Švicarcem i Bosancem.
– Sjećam se i danas kada me je Baždarević pozvao i pitao šta mislim o tome da zaigram za Bosnu i Hercegovinu, imam li želju, a ja sam odgovorio da bi ustvari to bila čast za mene. Odmah smo gledali šta je potrebno od papirologije kako bismo to što prije riješili. Svi su bili sretni zbog toga, zvali su rođaci, čestitali. I meni je bilo odlično kada sam prvi put došao u hotel. Ni u jednom trenutku se nisam osjećao kao neko sa strane, stvarno su me svi prihvatili, jedino žalim što se nisam zadržao duže u reprezentaciji. Ipak, došla je povreda poslije koje sam malo nestao sa radara, pa transfer u Crotone u kojem nisam mnogo igrao.
Reprezentaciju prati i danas.
– Kako da ne. Sada je tu novi selektor, znamo svi da je Barbarez bio odličan igrač, ali ovo je danas jedna potpuno nova generacija sa mladim igračima. Treba imati strpljenja. Gledao sam utakmicu protiv Italije i vidi se da, bez obzira na sve, potencijala ima. Želim momcima svu sreću, poručio je Pavlović na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
