Poznati bosanskohercegovački novinar Sabahudin Topalbećirević uskoro će predstaviti svoj novi film.
Trebalo bi mnogo više vremena da se pobroji sve ono što je u svojoj karijeri napravio i filmove koje potpisuje. Naročito se izdvajaju priče o “Kraljeviću Baljiću”, našem fudbaleru koji je 1999. potpisao za Real i postao najskuplje plaćeni igrač na svijetu, zatim “Naša brazilska priča” koja govori o stvaranju reprezentacije u najtežim vremenima pa sve do plasmana Svjetsko prvenstvo…
Također, napravio je i filmove koji govore o velikim sportskim imenima sa prostora bivše Jugoslavije, a najnoviji u nizu je o Vahidu Halilhodžiću koji će svjetsku premijeru imati narednog mjeseca u Sarajevu. Priča je to koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim i koja prati Vahin životni put od Jablanice odakle je kasnije radom, upornošću i znanjem postigao rezultate koji su ostavili veliki trag.
Kako je uopšte došlo do ideje i zbog čega ovaj projekat smatra najvažnijim u životu, sve te detalje otkrio je Topalbećirević u razgovoru za Reprezentacija.ba portal u kojem se dotakao i ostalih aktuelnosti koje su vezane za bh. fudbal.
– Je li bilo teško nagovoriti Halilhodžića? Ne bih rekao da je tu bilo nagovaranja. Volim razgovarati sa ljudima o fudbalu, posebno onima koji imaju ogromno, neprocjenjivo znanje, kao što je Vahid. Kroz te razgovore, spontano smo došli na ideju snimanja sportsko-dokumentarnog filma o njegovoj karijeri i životu. Vahid je pratio moj rad, gledao je neke filmove, vjerovatno mu se to svidjelo, tako da smo se relativno brzo i dogovorili. S druge strane, meni je velika čast široj javnosti predstaviti priču o čovjeku koji je imao takvu životnu priču.
POTRAGA ZA VAHINOM ISTINOM
Principijelan, darovit, harizmatičan, odlučan, tvrdoglav, samouvjeren, iskren, pošten – sve ovo je Vahid kako ga kroz film opisuju njegovi saigrači, igrači, saradnici, prijatelji, porodica.
– Mnogi se pitaju zašto se film zove „Moja istina – Vahid Halilhodžić. Ljudi će prvi put čuti njegova razmišljanja o brojnim temama, otvoreno, iskreno jer Vahid drugačije i ne zna. Smatram da mi ovdje osim što još uvijek ne znamo koga imamo, koliko je taj čovjek cijenjen i poštovan u cijelom svijetu, slabo poznajemo ili smo zaboravili sve šta je postigao tokom fudbalske, a nakon toga i trenerske karijere. Vahid je sjajan sagovornik, vrlo iskren, za sve što kaže ima vrlo jasne argumente, principijelan, pošten. Zato i ne treba da čudi da je u ovom svijetu gdje većina ljudi nema svoj stav, gdje se ne poštuje data riječ kao ni autiritet, prošao što je prošao.
Karijera Halilhodžića kao igrača, ali i trenera je bila veličanstvena. Tražeći Vahidovu istinu proputovao je hiljade i hiljade kilometara.
– I to je podatak koji dovoljno govori o tome koliko je bila bogata njegova karijera. Živio je i radio u Bosni i Hercegovini, Francuskoj, Hrvatskoj, Maroku, Japanu, Alžiru, Obali Bjelokosti, Turskoj… Samo u Francuskoj sam sa ekipom prošao 5.000 kilometara, jer njegovu karijeru je obilježio i Lille, Nantes i Pariz. Kada sam krenuo u ovaj projekat, znao sam da će to biti ubjedljivo najteži zadatak. Sarađivao je sa velikim zvijezdama, bio je trener Drogbi, Ronaldinhu… On je, a mnogi su to zaboravili, dobitnik ordena Legije časti, najvećeg priznanja Francuske. Vaha je bio jako kooperativan, vrlo organizovan, što mi je puno značilo kada smo dogovarali sagovornike. Profesionalac, ako se dogovorimo da je snimanje u 13.00, on je na svom mjestu već u 12 i 45. Takav njegov odnos sa kojim je pokazao i da izuzetno poštuje mene i moj rad, između ostalog, puno mi je pomogao u ovom zahtjevnom i složenom projektu.
BROJNA POZNATA IMENA NA SIMPOSARU
Film će premijerno biti prikazan u okviru 13. Međunarodnog sportskog simpozija “Simposar” 19. septembra 2024. godine u hotelu Hils u Sarajevu. Pripreme za ovaj dogođaj koji je postao brend, kaže nam, uveliko traju.
– Ovih dana finaliziramo agendu, imamo potvrđeno gostovanje veliki broj istaknutih sportista, uspjeli smo nekako da uskladimo sve njihove obaveze i da tri dana napravimo, rekao bi, festival sporta u Sarajevu. Osim Vahida Halilhodžića, ove godine imamo zaista impozantan broj gostiju iz cijelog svijeta. U Sarajevo nam nakon više od tri decenije dolazi Matjaž Kek, selektor nogometne reprezentacije Slovenije koja je bila hit na ovogodišnjem Evropskom prvenstvu. Sa nama će biti naši prijatelji iz HNS-a predvođeni predsjednikom Marjanom Kustićem i selektorom Zlatkom Dalićem čiji rezultati u radu trebaju biti podstrek svim sportskim radnicima iz BiH da dođu i poslušaju njihova izlaganja, nauče nešto novo, jer, ponavljam njihovi rezultati im to daju za pravo. Kao apsolutnu zvijezdu među sportskim novinarima i komentatorima, najavljujem dolazak Hafida Derradjia, novinara kojeg na društvenim mrežama prati 20 miliona ljudi. Dolazi nam osvajač srebrene olimpijske medalje iz Londona Ivica Tucak, uvijek zanimljivi, harizmatični Igor Štimac, sa nama će biti Vahidovi saigrači iz Veleža Baka Slišković, Hadžiabdić, Avdo Kalajdžić, Enver Marić, pa Semir Tuce, proslavljeni Andro Knego, legendarni Veselin Đuho. Neću da sva imena govorim, neka nešto ostane i kao iznenađenje.
Drago mu je što je Sergej Barbarez konačno dobio priliku da vodi reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Kasno ili ne, pokazat će vrijeme.
– Iskren da budem, izgubio sam malo interesovanje kada je reprezentacija u pitanju i ne pratim je u mjeri u kojoj sam ranije. Obradovalo me je što su došli Barbarez i Spahić. Da li je to kasno za Barbareza ili nije, vrijeme će pokazati, ali mislim da ima jako puno motiva, entuzijazma i želje jer je dobio šansu koju je tražio. Uvijek sam govorio bolje bi bilo da je bio uz teren barem u Veležu jednu godinu ili negdje, ali nikad se ne zna. On ima fudbalsku inteligenciju. Sjećam se kada sam prvi put čuo za njega i kada je godinama kasnije postao najbolji strijelac Bundeslige. To je momak koji je igrački rastao iz godine u godinu. Danas ima ljude oko sebe, neće mu biti lako, pogotovo jer generacija koju imamo nije baš najbolja.
Složio se kako fudbal u našoj zemlji napreduje, koliko-toliko, međutim i dalje je mnogo stvari na kojima treba raditi u budućnosti.
– Pokazalo se da su tereni najveća stvar za bh. fudbal, kad gledate sad utakmice, vidite da se ima gdje igrati. Ne volim samo što su sudije prošle sezone bile najslabija karika. Valjda će i ti ljudi shvatiti da trebaju suditi zbog sebe, a ne zbog drugih. Koliko god to nekome bilo teško priznati i koliko god bili izvan epicentra medijske pažnje, mora se priznati da Zrinjski godinama već radi super posao. Sarajeva se vraća, jedino mi se ne sviđa što prodaju brzo mlade igrače i što se danas čudimo transferima od milion i kusur eura. Taj “mali” Buljubašić što je otišao u Rizespor, siguran sam da je bilo strpljenja i da je ostao još koju godinu, da bi vrijedio nekoliko miliona više. Tamo ima ljudi koji su u svojstvu savjetnika, čiji savjeti su pogrešni, ali kako kažu – ko radi, taj i griješi. I Željo nagovještava bolje rezultate, što mi je drago, jer bez kvalitetnog Sarajeva i Željezničara ni prvenstvo nije toliko interesantno. Ovim skraćivanjem lige na 10 klubova će sigurno biti bolje, kao i dolaskom VAR-a koji će sudijama olakšati da se iz kola u kolo bolje snalaze.
Savez je nedavno usvojio novu promjenu prema kojoj igrači iz Evropske unije više nisu stranci. Od toga je najviše profitirao Borac.
– To je jedna od odluka koja mi nije draga, posebno jer se donijela pred sam početak sezone, čime se uvijek favorizuje neko ko je uspio više da dovede tih stranaca. Najžalije mi je momaka iz omladinskih kategorija. Postavlja se pitanje, zašto onda trenirati u Veležu, Slobodi, Sarajevu…, ako te momke nećeš ‘gurati’ i prodavati ih kasnije. To mi je neshvatljivo, istakao je Topalbećirević na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
