Svakog gosta, tri dana dosta. Ili tri utakmice. Samo toliko je Damir Čanadi sjedio na klupi Veleža u koji je stigao krajem juna s velikim ambicijama, ali ekspresno ispadanje u Evropi od ‘liliputanaca’ iz Andore (usput i sramotno) te ligaški poraz od Željezničara bili su dovoljni čelnicima mostarskog kluba da se raziđu s nekadašnjim strategom Nürnberga, Rapida, Altacha… 

Od tada se Austrijanac hrvatskog porijekla nije oglašavao, nije želio remetiti mir i uzburkati dodatno vodu u Mostaru, šutio je u najboljoj namjeri. Do sada.

KO JE PREKRIŽIO HASKIĆA, PRŠEŠA I SULJIĆA?  

“Jesam li se odmorio? Nisam se imao od čega ni umoriti, suviše sam kratko bio u Mostaru, ispalo je tako. Iako sam imao velike ambicije kada sam došao”, kaže Čanadi odmah na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

“Svi znamo šta je Velež, u takvom klubu nije jednostavno raditi, vidite i sami da je bilo turbulentno posljednjih dana… Mene je doveo Admir Rahimić s kojim sam imao dobar odnos, postojala je vizija pomoću koje sam želio dodatno razviti klub, cilj je bio da dovodimo mlade, talentovane, brze igrače, da pravimo tim koji će biti na okupu po dvije-tri sezone i kasnije neke od njih prodamo. Ipak, na kraju se nije dalo. Došao sam u momentu kada je klub napustilo osam fudbalera, na to sve uslijedila je utakmica sa klubom iz Andore i ispadanje koje je za sve bilo šokantno, međutim mnoge stvari nisu funkcionisale.”

Šta konkretno nije funkcionisalo, pitamo ga. Nevoljko je nastavio…

“Vidite, tadašnji predsjednik Kevelj me je pitao šta mislim o trojici igrača – Haskiću, Pršešu i Suljiću. Pomislio sam, suviše sam kratko da bilo šta mogu reći, ali je bilo evidentno da su to iskusniji momci koji su, da tako kažem, kontrolirali svlačionicu. Na kraju mi je rekao da su ih trebali maknuti još prije godinu dana, da su pogriješili što nisu i da je sada momenat za to. Okej, rekao sam, duže ste tu, poznajete bolje situaciju… Ispostavilo se da sam te iste igrače prekrižio ja, mnogi su mu u Mostaru to spočitavali, što i nije začuđujuće. Taj Haskić je pogotovo bio cijenjen. Na kraju je predsjednik njega postavio uz sportskog direktora, osjetio sam da u meni vidi krivca za to što je sklonjen, a ustvari iza toga je stajao isključivo Kevelj. Žao mi je što je tako sve ispalo, najprije zbog Rahimića s kojim sam, podsjećam, imao super odnos. Vidi se da taj čovjek ima viziju i da stvarno od Veleža želi napraviti mnogo.“

ŽELIO DATKOVIĆA, DOBIO MEHREMIĆA

Neslaganja su bila evidentna i kada je na red došlo dovođenje fudbalera. Konkretno Adija Mehremića za kojeg iskusni stručnjak nije bio zagrijan.

“Sa čovjekom koji ne zna engleski, koji nema kontakte…, teško je. Sportski direktor mi je, naprimjer, doveo svog prijatelja Mehremića kojeg uopšte nisam želio u svom timu i to sam otvoreno rekao – doveli ste mi ga bez pitanja. Ja sam uvijek želio da komunikacija za svima bude otvorena, ako nešto želim ja, da to žele i ostali. I obratno. Moramo se složiti da je to u interesu kluba. Umjesto Mehremića na toj poziciji sam više preferirao Datkovića za kojeg oni nisu bili.“

U takvom ambijentu bilo je jasno da saradnja neće još dugo potrajati.

“Imam osjećaj da je upravo Kevelj najviše potencirao moj odlazak. Ako ti moraš već nakon prvog kola trenera mijenjati… Na kraju smo izanalizirali sve i složili se da je najbolje da svako krene na svoju stranu, jednostavno to više nije bilo to, a zašto me nisu prihvatili – to morate pitati njih. Šta sam ja to mogao napraviti u pet-šest nedjelja? Imali smo 12 novih igrača, neki od njih su došli nespremni… Valjda je trebalo proći nekoliko utakmica, pa da sudimo je li to to ili nije.“

Mrlja na vrijeme provedeno u Veležu, složit će se, bio je evropski debakl protiv Inter Escaldesa iz Andore.

“Malo ljudi zna da smo mi ustvari putovali 18 sati, nakon svega toga dođemo tamo, a večere nema. Da, to je tačno. Na to sve klub me je prije toga informirao da nas tamo čeka plastična trava, iznajmili smo teren u Sarajevu kako bismo se prilagodili što bolje tome, a onda u Andori potpuno drugačija slika. To je za mene bilo neprofesionalno. Da ne govorim da igrači uopšte nisu imali adekvatne kopačke, da su se doslovno klizali po terenu… Ko još putuje 18 sati. Ako je tako, onda treba dva dana prije krenuti, ne da na kraju nemamo ni večeri. I ljudi previše potcjenjuju kada kažeš Andora. Vratite film, oni su 4:3 u Ateni odigrali, što pokazuje da imaju određenu kvalitetu. Svi danas igraju fudbal“, dodaje. 

Za novim angažmanom Čanadi ne žuri, iako već sada dobija pozive. Posljednji je sa Kipra.

“Nekih upita ima, vidjet ćemo, neću žuriti. Cilj mi je otići u sredinu s dobrom infrastrukturom kako bih imao sve uvjete za kvalitetan rad. Bit će nešto, ne sumnjam“, riječi su Čanadija na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal. 

(Reprezentacija.ba)