Jedan od najboljih napadača 21. vijeka Zlatan Ibrahimović okončao je karijeru. Nakon više od dvije decenije igranja na vrhunskoj sceni odlučio je Šveđanin da iza sebe ostavi jedno veliko životno poglavlje tokom kojeg je manje-više osvojio sve ono što se moglo osvojiti, međutim nikada nije skrivao da mu je nedosanjani san medalja sa državnim timom čiji je dres nosio na čak 122 utakmice.

Čuvena je priča i zašto Ibrahimović nikada nije zaigrao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, gdje je rođen njegov otac Šefik, koji je jedne prilike o tome i javno govorio navodeći kako mu je neko u Savezu u prošlosti rekao “imamo ti takvih koliko hoćeš”.  Kako “krivca” nikada nije imenovao, na tu temu i dan-danas se provlače razne priče. 

Inače, u to vrijeme uposlenik N/FSBiH bio je Senad Kreso koji je radio kao koordinator za omladinski fudbal, kako domaći, tako reprezentativni, a bio je i selektor selekcije do 19 godina. Radeći po bijelom svijetu dovoljno je zaradio da bi danas normalno stario i mogao reći ono što i misli. U razgovoru za Reprezentacija.ba portal tako je otkrio i šta je zapravo prava istina kada je u pitanju Ibrahimovićevo neigranje za naš državni tim.  

– Vidim kako se ta priča provlači s vremena na vrijeme, što ne mogu shvatiti, pogotovo ako uzmemo u obzir koliko je prošlo. Dvije su verzije priče, jedna iz 1997. i jedna iz 1999. godine. Zavisi ko priča. U to vrijeme naš Savez je bio smješten u dosta neuslovnim prostorijama, bilo nas je 11 zaposlenih, a od toga nas trojica smo bili “stručni” dio, odnosno treneri. Mušović koji je bio direktor reprezentacije, Muzurović selektor i ja. Imali smo satelitski telefon koji je bio na stolu Indire, inače sekretarice generalnog sekretara Mioča, potom Ušanovića. Poslije Muzurovićevog odlaska u Tursku, reprezentaciju preuzima Mušović, a Pašalić sjeda na njegovo mjesto kao direktor reprezentacije.

– Svaki poziv koji je dolazio iz inostranstva Indira je znala kome će proslijediti. Ako je u pitanju administracija, bilo bi adresirano na generalnog sekretara, a ako je reprezentacija, onda bi spojila sa Mušovićem ili Muzurovićem. Ili sa mnom ako je u pitanju omladinski fudbal – počinje Kreso priču za Reprezentacija.ba portal i nastavlja:

Sarajlija koji je svojedobno trenersko znanje prenosio u Kuvajtu, Sudanu, Bahreinu, Saudijskoj Arabiji…, naveo je i tri primjera.

– U januaru 1999. organizovan je turnir “Zeka Selimotić” u organizaciji N/FSBiH na kojem su bile četiri ekipe sastavljene od potencijalnih kandidata za kadetsku i juniorsku reprezentaciju. Prije toga imao sam poziv iz Švedske, otac od jednog fudbalera čije sam ime zaboravio javio se i ponudio da on dođe. I došao je, ali na kraju nije prošao selekciju stručne komisije koja je bila za vrijeme turnira sastavljena od trenera koji su nakon svake utakmice zasjedali. S druge strane, tu je bio i Sanel Jahić kojeg je otac iz Francuske dovozio. I treći slučaj je Anel Džaka, odnosno Vladović, koji je s majkom devedesetih iz Vogošće izbjegao u Njemačku gdje se po dolasku priključio Bayeru iz Leverkusena. Tu sam informaciju još u ratu dobio od njegovog rahmetli oca Mitka koji me je potom preusmjerio na Anelovog tetka. On mu je i dao prezime Džaka. Ovaj je u međuvremenu, kako preko telefona, tako i prilikom susreta u Savezu, izričito pred direktorom Pašalićem rekao da će on igrati za Njemačku. Dalje ne znam niti me interesovalo.

Podsjećamo, Ibrahimović je pred meč Švedske i Hrvatske iz 2012. godine izjavio kako za njega nikada nije postojala dilema za koga će igrati. Niti da mu je iko prišao s pitanjem o Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini. Na to se nadovezao i Kreso.

– Sve ovo što sam rekao je iz pitanja zašto Ibrahimović nije dobio šansu da igra za nas, zašto i ko je njegovog oca odbio… Odgovorno tvrdim da nikada, ali nikada nisam čuo za nekog momka imena Zlatan Ibrahimović iz Švedske koji ima želju da nastupa za Bosnu i Hercegovinu. Pogotovo što period ovog “slučaja” je u jednoj priči iz 1997., u drugoj iz 1999. U prvom slučaju je imao 16 godina, a u drugom 18. Nije bilo šanse, ako je neko zvao, da mene nije obavijestio. Ako je već njegov otac izjavio da mu je rečeno kako “takvih imamo koliko hoćemo”, neka onda i kaže ko je to rekao, poručio je Kreso.

Ako ništa, tokom duge i bogate karijere Ibrahimović je svlačionicu dijelio sa dvojicom sadašnjih ili bivših naših reprezentativaca. Bilo je to sa Asmirom Begovićem i Radetom Krunićem u Milanu.

(Reprezentacija.ba)