U proteklih nekoliko decenija brojni fudbaleri iz naše zemlje su ostavili zapažen trag u Bundesligi. Osvajali su prvenstva, igrali za najbolje klubove, bili najbolji strijelci, a pojedini poput Hasana Salihamidžića su izgradili i status klupskih legendi.
Nositi dres Borussije iz Dortmunda u bilo kojem periodu nosi veliku težinu, a čast da bude “Milioner” imao je i bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine Sead Kapetanović čije ime se u bh. medijima nepravedno zapostavlja za što je jednim dijelim “krivac” i on sam. Nikada nije obilazio redakcije niti mario za publicitetom. I danas kada ga vratite na te dane kao da priča s dozom nelagode.
“E, takav ti je Sejo uvijek bio. Miran, skroman. Kao da nikada nije bio u klubovima poput Borussije i Wolfsburga“, dok pokazuje na bivšeg asa skreće nam pažnju Nermin Tahirović, otac bh. reprezentativca Benjamina Tahirovića, čiji dresovi Ajaxa i Rome krase zidove kultnog lokala “Kod Cuce” u Titovoj u kojem smo se našli.
U društvu sa Kapetanovićem i njegovom rajom o fudbalu se najmanje priča.
“Treba gledati šta ćemo sutra, a to gdje sam igrao, šta sam radio, pusti… Šta imam od toga? O toj karijeri i svemu kroz šta sam prošao može se i knjiga napisati”, počinje Kapetanović priču za Reprezentacija.ba portal.
ODBIO VELIKI BAYERN
Poznato je kako Sead potiče iz prave fudbalske porodice. I dok za sebe kaže da je navijač Željezničara, 12 godina stariji brat Mirza je član šampionske generacije Sarajeva, a ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu je naslijedio upravo od njega.
“Uz Mirzu sam naučio prve fudbalske korake. Stalno smo s vršnjacima igrali lopte. Iako su roditelji nastojali da nam, naravno, školovanje bude na prvom mjestu, ljubav prema fudbalu je bila jača, za mene je on bio sve i nije bilo nikakve druge zanimacije. Cilj mi je bio samo postati profesionalan fudbaler i taj cilj sam i ispunio.“
Afirmaciju je doživio u Željezničaru, ali je početkom crnih devedesetih morao krenuti ispočetka. Trbuhom za kruhom otišao je u Njemačku.
“Najprije sam potpisao za Aschaffenburg odakle sam otišao sa Wiesbaden. Nisam pretjerano zarađivao u tim klubovima, cilj mi je bio najviše da skrenem pažnju na sebe i da idem dalje, a dobra odskočna daska za to mi je bio Frankfurt. Nakon toga je uslijedilo pet lijepih godina u Wolfsburgu i transfer karijere u Borussiju. Prije toga je bilo baš zanimljivih i finansijski dobrih ponuda. Zvali su me još Bayer Leverkusen, Zaragoza, pa i Bayern, ali odlučio sam se za Borussiju koja mi nije bila sretna.”
DAO OTKAZ BORUSSIJI I OTIŠAO PECATI
Sve je iznenadio kada je, iako je imao važeći ugovor, odlučio slavni njemački tim napustiti na sredini sezone odrekavši se velikog novca.
“Ja sam jedini igrač koji je sam sebi dao otkaz u Bundesligi. Ljudi mi danas kroz priču spočitavaju kako se tamo nisam naigrao. Kako ću igrati kada sam stalno bio po bolnicama, pitam se. Osjetio sam da više nisam onaj stari, pokucao sam na vrata direktoru i tražio da idem. Pokupio sam stvari i otišao na pecanje na jezera i rijeke kod nas. Novac? Ma, ne patim ti za tim. Tako sam naučen od svojih roditelja. Pa, kada sam igrao u Wolfsburgu i želio da ocu poklonim Golf, znate šta je na kraju tražio da mu kupim? Fleksericu. I dan-danas je imam”, kroz smijeh se prisjeća.
Tokom fudbalskih dana stekao je brojna prijateljstva. Baš za vrijeme razgovora zazvonio je telefon. Na drugoj strani linije bio je Miki Stević, nekadašnji suigrač upravo iz Borussije.
“Kada s nekim svaki dan treniraš, igraš utakmice, normalno je da to s vremenom postane prijateljstvo. Ostao sam sa mnogima u dobrim odnosima. Miki je jedan od njih, a u Dortmundu je sa mnom bio i Sergej Barbarez. Ima životnih perioda kada se čujemo stalno i kada ne. To je tako. Drago mi je što je postao selektor. Odličan je momak i dovoljno hrabar da napravi nešto, samo treba biti realan, spustiti se na zemlju. Mi često mislimo da smo jači nego što jesmo.”
Iako je Željovac, posljednje utakmice u karijeri je odigrao u dresu Sarajeva.
“Ma, kratko je to bilo, ne znam ni ja zašto. Željo je za mene emocija, to će uvijek tako biti, mada cijenim i Sarajevo. I znate šta je još zanimljivo, što nijedan dres iz igračkih dana nemam. Sve sam dijelio“, kaže Kapetanović koji je u dresu reprezentacije odigrao ukupno 14 utakmica.
(Reprezentacija.ba)
