Djeca su odrasla i pošla u školu, a nisu nikada vidjela da u austrijskom nogometu postoji nešto što može da se suprotstavi Red Bullovoj imperiji. Do ove godine, kada je nakon deset uzastopnih titula Salzburga, tron preuzeo Šturm iz Graza našeg Jusufa Gazibegovića i osvojio tako svoj četvrti naslov u klupskoj historiji.
A titule nema bez Bosanaca, složit će se Austrijanci koji se i danas prisjećaju kako je moderna historija Šturma počela kada je na čelo kluba došao Štraus sa Grbavice pod čijim su vodstvom osvojena dva naslova, a prije zadnjeg sa Gazibegovićem, medalju oko vrata sa desetkom na leđima nosio je i Samir Muratović.
Malo je poznato da je Muratović i dalje na platnom spisku Šturma. Na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal otkriva kako je posao dobio čim je završio svoju avanturu sportskog direktora Tuzla Cityja.
– U Grazu živim, radim… Nakon odlaska iz Tuzla Cityja bio sam slobodan tek nešto oko dva mjeseca, a onda su me pozvali iz Šturma i ponudili da radim kao skaut za prvi tim. Najviše sam fokusiran na Balkan. Putujem, obilazim stadione, gledam igrače… Titula koja je osvojena je jednim dijelom zasluga i nas skauta – kaže nam Muratović.
Iako je pad Red Bullove imperije i osvajanje titule Šturma za mnoge bilo iznenađenje, Muratović to drugačije vidi.
– Mi smo i prošle sezone bili blizu osvajanja titule, sjetite se da smo se borili do zadnjeg kola sa Salzburgom, ali na kraju smo uzeli ‘samo’ kup. Ove godine smo se još pojačali i nastavili još jače i bolje. Danas smo igrački i u svakom drugom smislu, po meni, bolji od Salzburga i zbog toga titula nije iznenađenje. Često me pitaju kakav je Šturm bio u moje vrijeme, koliko se razlikovao. Fudbal je u međuvremenu postao biznis. Danas je tu puno stranaca, u prvih 11 su skoro svi, tako da…
Jusuf Gazibegović je u minuloj sezoni bio među najbolje ocijenjenim igračima Šturma. I pored brojnih ponuda, odlučio je ostati i igrati Ligu šampiona. Dobar potez ili ne?
– Mi smo pričali čim se osvojila titula i već tada mi je rekao da bi volio ostati. To je njegova odluka. Ako je već imao ponude, nije loše otići i riješiti egzistenciju jer karijera fudbalera je kratka, međutim nije pogriješio ni što je ostao. Govorio sam već, Šturm je veliki klub, na velikom nivou, ovdje ga isto tako mnogo cijene. Ako nastavi igrati kao i dosad, bit će i transfera, siguran sam. Mlad je još.
Nedavno je iz Darmstadta došao i Emir Karić. Najavljen je kao novi reprezentativac Bosne i Hercegovine.
– Gledao sam ga baš jučer. Nema šta, jako je zahvalan igrač i sigurno će pomoći Šturmu, a korist bi svakako trebala imati i reprezentacija. Prije toga je bio u Bundesligi, nije to za podcijeniti, siguran sam da i ovdje biti standardan. Lijepo je da ima te što više naše djece na koje će Barbarez moći računati u budućnosti.
Nadomak Graza, u Bad Waltersdorfu, pripreme odrađuje Fenerbahče. Bila je to prilika i za susret sa starim znancem Edinom Džekom.
– Mi iz te Ćirine generacije smo svi ostali u kontaktu, družimo se i vidimo kad god smo u prilici, iza nas je jedno lijepo vrijeme koje nikada nećemo zaboraviti. Tako je i sada došlo do susreta sa Edinom ovdje u Austriji. Pričali smo o svemu. Hajduk? Haha, pitao sam ga i za to, ali profesionalac je on. Sve dok ima ugovor sa Fenerbahčeom, fokusiran je na taj klub i to je to.
Jedno vrijeme Muratović je radio u bh. fudbalu kao sportski direktor Tuzla Cityja. Žao mu je što je ovaj klub izgubio mjesto u društvu najboljih, ali…
– Za te dvije-tri godine u Tuzla Cityju sam puno naučio, bilo je ružnih i lijepih stvari, ali znate i sami kako je – naša zemlja je specifična i u svemu posebna. Cilj je bio napraviti od Tuzla Citja veliki klub i bili smo na dobrom tragu jedno vrijeme. Realno, kada si drugi na tabeli i kada ti klubovi poput Borca, Sarajeva i Želje ne idu u Evropu te sezone, nije mala stvar za takav klub. To bi sada bilo nemoguće napraviti, a napravili smo upravo dobrim i temeljitim radom. Poslije to nije išlo putem kojim sam ja želio, došlo je do zasićenja, prije svega i zbog porodice. Putovati tri godine svakih sedam dana na relaciji Graz – Tuzla nije lako. Žao mi je što je klub ispao, no to je u neku ruku i dobra stvar jer je puno lakše i isplativije vratiti se sljedeće sezone nego ostati u Premijer ligi kada ispadaju četiri kluba. To je moje viđenje.
Dotakao se i direktorske uloge Ibričića u Sarajevu koja je neslavno okončana. Nada se da isti scenarij neće doživjeti Rahimić u Željezničaru.
– Generalno, najviše nedostaje strpljenja, svi žele uspjeh odmah. Zrinjski, pa i Velež, mogu biti primjer što se toga tiče. Sarajevo, ako je već dovelo Ibričića, trebalo je sačekati dvije-tri godine da svoju ideju sprovede onako kako je to zamislio, pogotovo ako se uzme u obzir da prije toga u Bosni i Hercegovini nije nikako radio, ali je i pored toga napravio opet dobrih stvari. Nadam se da će Rahimić trajati duže. Čujem se s njim često, tu i tamo dam mu poneki savjet, ali je u suštini najvažnije da dobije vrijeme. Bez toga ne ide.
Za vrijeme drugog mandata Mehe Kodre bio je i u stručnom štabu reprezentacija. Za sada ved bivšeg selektora ima samo riječi hvale.
– Milina je poznavati Mehu, kamoli raditi s njim. Ljudina, čovjek koji uvažava sve oko sebe, miran, staložen… Stalno se čujemo. Žao mi je što se nije zadržao duže u reprezentaciji, ali, evo, sada je tu već Barbarez kojem treba dati podršku i iskreno se nadam da će doći i rezultati. Osjeti se ta nova energija, ima i novih, zanimljivih, igrača. Baš sam i sa Spahom (Emir Spahić, op.a) pričao i rekao mi je da mogu slobodno predložiti ako vidim da postoji neki igrač ovdje u Austriji, dodao je Muratović na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
