INTERVJU/ Pranjić žali zbog ‘outfita’: Nisam znao… Ni Zekić nije bio u odijelu, a mene su pribili na stub srama

Danijel Pranjić (42) ponovo je kao ‘vatrogasac’ došao u Bosnu i Hercegovinu. Nakon što je lani radio u Slobodi s kojom je ispao iz lige, u međuvremenu je ovaj bivši fudbaler minhenskog Bayerna naslijedio Admira Adžema u GOŠK-u iz Gabele na čijoj klupi je u ponedjeljak imao debi iz noćne more.

Pranjić će BiH pamtiti svakako najviše po dobrom – po prilici koju bi bh. treneri samo mogli sanjati u Hrvatskoj – da se kao trener, i to stranac, bez iskustva nađe kao šef stručnog štaba u elitnom rangu. Ali i po nešto više gorkom iskustvu.

Pod njegovim vodstvom GOŠK je na Koševu poražen s 3:1, no pored rezultata, Pranjić se našao i na “stubu srama” zbog bizarnog performansa na konferenciji za medije i stajlinga. Složit će se mnogi, Goorin Bros kačket i njegov ‘outfit’ možda jesu u modi, ali nisu bili prikladni datom trenutku i mjestu zbog čega bi na koncu prema pravilniku disciplinsku odgovornost mogao snositi GOŠK.

– Ako je to najveći problem, onda problema nema, kaže Pranjić na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal, no daleko od toga da mu je svejedno. Bayern, Celta, Sporting, Panathinaikos su samo neki od klubova za koje je igrao kroz karijeru, svugdje gotovo bez ijedne mrlje…

– Ja sam malo drugačiji od ostalih. Kroz evropska takmičenja možemo vidjeti da se treneri sve više slobodnije oblače, imaju svoj stil, tako imam i ja. Za pravilnik nisam znao, tek sam ga pročitao i već od sljedeće utakmice ću biti obučen apsolutno prema kodeksu. Daleko od toga da ne respektiram ligu ili nešto slično, jednostavno – nisam znao. Uostalom, ni gospodin Zekić s druge strane nije bio u odijelu niti u klupskim obilježjima, a mene su pribili na stub srama – kaže Pranjić koji u trenerskoj karijeri od ranije ima tek 10 nastupa sa Slobodom u Premijer ligi BiH, te 16 mečeva sa Achyronas FC u drugoj kiparskoj diviziji.

Osvrnuo se i na svoje ponašanje nakon utakmice. Osim što se nije pojavio pred kamerama i tako gledatelje prijenosa uskratio za komentar, na press konferenciji tek nije bio rječit. Izustio je tek: “Čestitam Sarajevu na pobjedi, nemam komentara na utakmicu.”

– Vidim da mediji pišu kako ne poštujem državu, ligu, što je totalna besmislica. Moji roditelji su rođeni ovdje, brat također, svaki put sam se radovao kad dolazim zbog ljudi koji su prekrasni. Zato mi je krivo što se sve ovo piše. Nikoga nisam uvrijedio niti bilo šta ružno rekao. Sportski se nadati i željeti pobjedu, makar na drugoj strani bilo i Sarajevo, tako da mi poraz nije sjeo. Imao sam svoje razloge zašto sam bio na kraju razočaran. To što sam rekao da ne želim komentarisati utakmicu je moje pravo, a ako je neko, eto, uvrijeđen zbog toga – ispričavam se. Pred kamerama se nisam pojavio jer niko nije ni došao po mene. To je običaj gdje god sam bio. Pitao sam direktora je li ostalo nešto da obavim, nije u tom trenutku znao. Pa, ne mogu ja sam doći pred kameru i reći ‘ljudi, evo mene’.

Pranjiću je ovo drugi angažman u karijeri u Bosni i Hercegovini. Prije toga je vodio Slobodu, neslavno, mnogima je bilo iznenađenje što je ponovo uzeo ‘vruć krompir’ u ruke.

– Priča s GOŠK-om se desila preko noći praktički. Nakon što su smijenili trenera, bio sam bez angažmana i došlo je do poziva, ali prije toga sam se svakako konsultovao s porodicom koja živi u Bukureštu. Morali smo sve stavili na stol, izvagati… Na kraju sam odlučio da prihvatim ponudu iz razloga što sam ih već imao priliku gledati u utakmici protiv Zrinjskog, vidio sam pozitivnu energiju, a dobra stvar je i što imam cijelo prvenstvo iza sebe. To vrijeme je u fudbalu jako bitno. Realno, nema ga niko puno, ali vjerujem da će biti dovoljno vremena da neku svoju viziju prenesem na igrače.

Svoju trenersku karijeru je odlučio graditi od nule.

– Biti igrač i trener, to su dva različita pojma. Da sam koristio samo ime, možda sam mogao krenuti i sa daleko većeg nivoa, ali nisam, odlučio sam ići korak po korak i učiti na svojim greškama. U ovih nekoliko godina koliko radim bilo je i uspjeha i neuspjeha, sve to gledam kao školu, iako bih volio da se neke stvari nisu dogodile. Prije svega to ispadanje iz lige sa Slobodom. Ako me pitate je li lako nakon Bayerna i svih tih velikih klubova odjednom voditi, naprimjer, trećeligaša iz Hrvatske – nije. Teško je bez uvjeta za rad, ali to je ono što vas čini boljim. Želim da iz dana u dan učim. Zacrtao sam sebi neke stvari, kada dođem na tu razinu, moći ću biti ponosan kao što sam ponosan i na igračku karijeru.

Kroz karijeru vodili su ga brojni veliki treneri, no posebno izdvaja Louisa Van Gaala s kojim je sarađivao tokom epizode u minhenskom Bayernu.

– On me doveo u Bayern i dosta je utjecao na moju karijeru. Za mnoge je on čvrsta ruka. Ima principe kojih se drži, vjeruje u svoj proces rada, ali uvjerio sam se i da mlađe igrače čini boljima kroz analize i treninge. Ostavio je snažan dojam na mene i pokušavam mnogo toga danas prenijeti na svoje igrače. Sarađivao sam sa još dobrih trenera. Od Heynckesa s kojim je Bayern osvojio sve do Bilića, Kovača… Danas nastojim da odnos s igračima gradim kroz poštovanje. Trudim se davati maksimum, biti u klubu 00-24 za sve, a najviše za igrače kojima su moja vrata uvijek otvorena – podvukao je Pranjić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.