Ivica Barbarić je napravio odličan posao na klupi juniorske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Neko se u martu 2021. godine sjetio ovog Mostarca i ponudio mu mjesto selektora, nije više ni važno šta je presudilo da baš on bude na toj funkciji, važno je da je od prvog dana počeo časno i pošteno obavljati svoj posao.
Poraz se ne slavi, ostali smo bez plasmana na Evropsko prvenstvo, međutim četiri pobjede u šest kvalifikacionih utakmica i sam proboj na završni turnir pokazatelj su da su “Zmajići” na dobrom putu pod vodstvom Barbarića.
Da su kojim slučajem u utorak pobijedili Francusku i ostvarili historijski uspjeh ko zna šta bi bilo dalje. Ovako, po povratku, nije bilo šampanjca, cvijeća ni glamura kao kada su dočekani “A” reprezentativci nakon pobjede u Litvaniji 2013. godine. Nakon što su se utisci slegli Ivica Barbarić se javio za Reprezentacija.ba portal.
– Razmišljao sam proteklih dana o svemu onome što se dogodilo. Bili smo na korak od senzacije, došli smo do toga da sami odlučujemo o svojoj sudbini, ali nažalost nismo uspjeli. Kroz čitavo ovo vrijeme od svojih igrača sam tražio da idemo uz utakmice u utakmicu i da dajemo maksimum. Uvjeravao sam ih da ako budemo na toj razini možemo se nositi sa svima. Ovaj put rezultatski nije bilo onako kako smo priželjkivali, međutim nemam im šta zamjeriti. To je sad gotova priča, kaže nam Barbarić.
Još je važnije što je od naših budućih Zmajeva stvorio pravu ekipu, koja kada nije na terenu onda zajedno pjeva, pleše, slavi, druži se… To je ono što ne vidimo u A selekciji.
– Mi smo imali jako dobar taj ambijent u reprezentaciji. To je jako bitno, kada nema toga, teško je jednostavno. No, ono što bih još želio da kaže, jeste da su nas u skoro svim prethodnim kvalifikacijskim utakmicama gledali kao autsajdere. Na kraju smo u šest mečeva ostvarili četiri pobjede te jedan remi i poraz. U toj zadnjoj utakmici protiv Francuske smo imali i problem. Nije igrao Krdžalić koji je meni što se tiče kreativnosti fundamentalan igrač, imali smo problema sa Čuićem koji je imao problemu trbušnog zida, nije trenirao. Bio je tu da uđe 15-20 minuta. Bilo je i drugih sitnih povreda. Uz to, mi nemamo ni toliko dovoljno širinu, tako da sam prije te utakmice bio u razmišljanju. Zato smo se zatvorili, bilo je bitno da ne primimo gol u prvom dijelu i kasnije s dva svježa napadača pokušamo napraviti nešto. To je i dalo rezultat, poveli smo, ali nažalost brzo su nam ugašeni snovi. Bitno je da izvučemo pouke.
Juniorsku reprezentaciju na aerodromu niko nije dočekao. Bili su prisutni tek najuži članovi porodice od igrača.
– Mene to nije razočaralo jer nas niko nije ni ispratio. Bilo je nekih poziva od strane, recimo, Zvjezdana Misimovića. Ponavljam, nisam razočaran, u fudbalu uvijek treba gledati naprijed, ali posao tih ljudi je da dođu, pozdrave, kritikuju ili pohvale što treba. To je to. Znam šta to znači.
Od samih rezultata možda je važnije što se među Barbarićevom generacijom pojavilo nekoliko fudbalera kojima stručnjaci predviđaju blistave karijere. Mnogo njih još Barbarić ima u svom notesu.
– Pokušavam sve igrače koji su iz BiH privoliti da igraju tu. Recimo, probao sam sa ‘malim’ Soldom koji je u Dinamu. Situacija je takva da Hrvati iz BiH imaju mogućnost igrati za Hrvatsku, kao i Srbi za Srbiju, međutim isto tako za druge zemlje se odlučuju i Bošnjaci. Veliki broj tih mladih momaka igra za Austriju, Njemačku, Švicarsku… gdje su se i rodili. Mi moramo uraditi puno više da ih privučemo. Moramo se brinuti za tu djecu jer bi tako prosperirao i bh. fudbal. Ipak, to je posao drugih ljudi.
Na radaru HNS-a je Filip Čuić koji brani boje splitskog Hajduka. Mogu li i njega “preoteti” susjedi?
– U Hrvatskoj ga nisu odmah primijetili. Mi smo razgovarali s njim, došao je, sada treba sve uraditi da tu i ostane. Ja znam kako bih to uradio, ali o tome mora više razmišljati Savez, kao selektor sam ograničen što se toga tiče.
Barbarić nije ‘no name’ trener. Iza sebe ima bogato igračko i trenersko iskustvo. Bio je i prvak sa Širokim Brijegom 2006. godine.
– Svi imamo neke svoje iskustvo, pa tako i ja, cijeli život svoj sam u fudbalu. Prošao sam bivšu jugoslovensku školu na visokoj razini, zna se šta je Velež predstavljao u to vrijeme i kakvi su igrači igrali u crvenom dresu, a put me je preko Mostara kasnije odveo u Španiju. Tamo sam i počeo svoju trenersku karijeru. Tokom prethodnih godina sam radio sa dosta mladih igrača. Je li sve to presudno da danas budem na ovoj funkciji, ne znam, međutim da je iskustvo to bitno – jeste. Fudbal isto tako dosta napreduje, treba se znati prilagoditi na sve to, podvukao je Ivica Barbarić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
