Takmičenje u m:tel Premijer ligi BiH zakuhalo se do usijanja. I dalje je pod velikim upitnikom koji timovi idu u Evropi, koji u niži rang, kao i to ko će se ove sezone okititi naslovom šampiona naše zemlje.
Do prije nekoliko mjeseci svi su bili uvjereni da će šampion i ove sezone biti Sarajevo. Bordo tim je na pauzi imao čak devet bodova prednosti, izgledao je nadmoćno u odnosu na rivale, ali odlazak dvojice najboljih fudbalera (Amar Rahmanović i Benjamin Tatar, op.a) itekako se odrazio na kvalitet momčadi. Iz kola u kolo ta prednost se samo topila. Danas, tri kola prije kraja, na čelu tabele je – Borac.
O uzbudljivoj završnici sezone razgovarali smo sa Vuletom Trivunovićem, čovjekom koji je svojevremeno nosio kapitensku traku i u Sarajevu i u Borcu.
– Baš se zakuhalo. Drago mi je što se moji klubovi Sarajevo i Borac bore za titulu, bitno je da su u samom vrhu, a na kraju titulu neka osvoji onaj koji je bolji. Sretniji. Ništa drugo. O ostalim stvarima neću, kaže Vule Trivunović na početku razgovora za Reprezentacija.ba.
Sarajevo u prvom dijelu sezone i danas – nebo i zemlja.
– Vidite, Benjamin Tatar i Amar Rahmanović su važili za najbolje fudbalere Sarajeva i logično je da nastaje problem kada odjednom ostanete bez njih. A ne dovedete adekvatne zamjene. Ipak, malo ko spominje Mersudina Ahmetovića kojeg također trener nije imao na raspolaganju. I to je ogroman hendikep jer svi znamo kakav je napadač…
Ceh za loše rezultate prvo je platio koordinator za sportski segment Emir Hadžić, a onda i trener Vinko Marinović.
– Vinko je moj prijatelj. Trenerski posao je takav da moraš biti svjestan da si odgovoran za rezultate. I on je negdje u podsvijesti imao da je vrijeme za promjene jer nije išlo najbolje. Smatram lično da su on i klub donijeli odluku koja je u ovom trenutku za Sarajevo najbolja. I Mourinho je Mourinho, pa ga smijene pet puta. Kao trener uvijek moraš biti na to spreman jer rezultati su ono što te drži.
Vodstvo Sarajeva odlučilo je da klub do kraja sezone vodi Dženan Uščuplić. I ranije je gasio vatru.
– Uščuplić je u dva navrata dolazio u sličnim situacijama. Prvo je naslijedio Jarnija, osvojio Kup, a onda napravio i dobre rezultate u Evropi. Sljedeći put je, koliko se sjećam, došao umjesto Ješića i osvojio titulu. Zbog svega toga smatram da je on trener koji je davno trebao završiti školovanje za Pro licencu i izvaditi se iz omladinskog fudbala. Djeca su sretna što imaju takvog trenera, međutim moje mišljenje je da Dženan zaslužuje raditi na daleko većem nivou jer je pokazao da zna i umije.
I sam Trivunović je u trenerskim vodama. Imao je priliku voditi već nekoliko klubova u 1. ligi Federacije i Republike Srpske.
– U ovom trenutku najvažnije mi je da sam odradio stažiranje, pripremio diplomski rad i odbranio Pro licencu u januaru. Dakle, kompletirao sam školovanje. S te strane sam miran. Posvetio sam se porodici do ljeta, a onda nadam se da će doći neka adekvatna ponuda jer sam se baš poželio rada, pun sam energije.
Trivunović smatra da klubovi u našoj zemlji moraju više vjerovati mladim trenerima. Za primjer je izdvojio nekoliko svojih kolega.
– Bez obzira što sam bio kapiten u nekoliko klubova i reprezentativac Bosne i Hercegovine, nama mladim trenerima jako je teško dobiti šansu za rad u nekom premijerligaškom klubu. Ali, treba biti strpljiv i sačekati svoj red. Uvjeren sam da moje vrijeme tek dolazi. U našoj zemlji ima dosta perspektivnih trenera. Za primjer ću uzeti Dudića koji je Velež preuzeo u trenutku kada je bio zakovan za dno, no polako je gradio ekipu, imao ljude od povjerenja i sada je tu gdje jeste. I Žižović je sada ostavio Slobodu u ligi, a na dobrom putu je i Maksimović, podvukao je Trivunović na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
