Ne stišava se bura oko rukometne reprezentacije BiH. I pored pobjede nad Estonijom šanse da se naš državni tim plasira na Europsko prvenstvo su ravne minimumu, naročito ako se uzmu u obzir partije na parketu, a po običaju, na udaru je najviše selektor. Pojedini u RSBiH bi Bilalu Šumanu rado željeli vidjeti leđa.

Spora, troma i bezidejna igra naročito boli ako se zna da smo igrali sa selekcijom koja je sve osim vrh evropskog rukometa, a brojni istaknuti rukometni stručnjaci mišljenja su kako se moramo okrenuti mlađim snagama i stvarati tim za budućnost.

O aktuelnoj situaciji razgovarali smo sa bivšim selektorom Halidom Demirovićem. Danas živi na relaciji BiH – Švicarska. U zemlji čokolade, satova i sira je i zaradio penziju.

“Gledao sam obje utakmice i imam utisak da smo napravili grešku u samoj pripremi, odnosno kada smo sebe proglasili favoritima. Izgledalo je kao da će utakmice sa Estonijom za nas biti samo formalnost, da to ‘glat’ pobjeđujemo, a na kraju… U prvoj utakmici nam je nedostjala koncentracija, prije toga smo se žalili na uslove koji su nas dočekali, međutim sve to nam je trebalo biti samo jedna dodatna motivacija. Kod pravih sportaša to budi inat. U prvom poluvremenu smo igrali dosta lagano, vodili smo tri gola razlike, a potom Estoncima dali šansu da se vrate u igru. Kada su vidjeli da mogu, pokazali su ono što nismo mi – da su ekipa. Mi smo bili ekipa sa pojedincima. Morali smo mnogo, mnogo više”, javio se Halid Demirović za Reprezentacija.ba.

Najglasnije su kritike člana Upravnog odbora RSBiH Marinka Umičevića. Da li je do selektora?

“Čitao sam baš izjave… Šuman je radio i igrao u Danskoj, može sigurno dosta toga da prenese na mlađe, međutim ovo je takav posao u kojem je bitan samo rezultat. Kada je negativan, onda se odmah počne pričati i tome da se mijenja trener. Uvijek je trener taj koji je kriv. Očekivao sam lično da će Šuman, kao što je i najavljivao, davati više šansu mlađima i da ćemo raditi na stvaranju tima za budućnost. Terzić i Prce su dali mnogo za ovu reprezentaciju, legende su, ali mislim da je vrijeme da polako razmišljaju o povlačenju. Treba dobro analizirati stvari i odlučiti šta i kako dalje. I da Šuman ode, bojim se da bi se ista priča pričala čim bi došao novi uspjeh. U ozbiljnim reprezentacijama treneri rade i po desetak godina.”

Pojedini iz Upravnog odbora navodno predlažu i Veselina Vujovića koji je skoro preuzeo Borac.

“Iskusan je i kvalitetan trener, ali koliko je to realno, ne znam. Zato ni ne bih o tome puno pričao.”

Budućnost je, dakle, u podmlađivanju reprezentacije?

“U svakom slučaju. Najmanje smo pružili na ključnoj poziciji u rukometu. Na lijevom beku je Nikola Prce o kojem ne treba trošiti riječi, svaka mu čast, ali vidjelo se da mu vrijeme ističe. Nedostajalo je na toj poziciji po pet-šest golova iz igre. Nije bilo ni kolektivne igre u napadu. Na tome se mora poraditi.”

Šta je nedostajalo za uspjeh vama kao selektoru?

“Drugačije je to bilo vrijeme, drugačije su bile kvalifikacije, manje učesnika je bilo na velikim takmičenjima. Bili smo često blizu da nešto napravimo, ali… I tada je nedostajalo veći broj kvalitetnih igrača. Dok smo ih mi imali šest do sedam, ostale jače reprezentacije su imale dvadeset. Kada se sa takvima sastaneš u baražu brzo se izgube snaga i koncentracija. Ipak, sve u svemu, bilo mi je zadovoljstvo raditi kao selektor i ponosan sam na to.”

Halid Demirović danas?

“Živim penzionerski. Iako sam trenutno u Sarajevu, više boravim u Šivcarskoj u kojoj sam proveo veliki broj godina i ujedno u njoj zaradio penziju. Vrijeme provodim s porodicom, ne eksponiram se, niti često idem na utakmice. Ipak, i dalje pratim rukomet i sve što se dešava u našoj zemlji. Drago mi je kada vidim da u našim manjim sredinama dosta gledalaca prati utakmice i da je rukomet popularan”, poručuje Demirović na kraju razgovora za Reprezentacija.ba. 

(Reprezentacija.ba)