Hebei China Fortune nije uzalud novcima ‘namamio’ Samira Memiševića (27). Imao je bh. fudbaler zimus ponude renomiranih evropskih klubova poput AEK-a i AZ Alkmaara, ali svoju karijeru je nastavio na Dalekom istoku ne skrivajući da je presudio isključivo novac kojeg se ne bi postidjeli ni igrači koje nazivamo zvijezdama.

Već u prvim nastupima Memišević je pokazao da je upravo ono što je trebalo Hebeiju, a to je potvrdio i u petak kada je u pobjedi nad Wuhan Zallom ubilježio maestralnu asistenciju. Bila je to lopta, kako se to u fudbalskom žargonu kaže, na obrvu.

Sve to je svakako bilo povod za razgovor sa Memiševićem koji je za Reprezentacija.ba, između ostalog, otvoreno još govorio o životu u Kini, predrasudama koje se vežu za ovu zemlju, ali i o reprezentaciji Bosne i Hercegovine čiji je donedavno bio član.

“Pogledao sam snimak asistencije i mora se priznati da nije loša, ali najvažnije je da smo na kraju osvojili tri boda i priključili se gornjem dijelu tabele.  Cilj nam je dohvatiti prve četiri pozicije kako bismo onda išli u play-off, što neće biti nimalo lako, ali, evo, uvezali smo dvije pobjede. Samo da nastavimo ovako”, javio se Memišević iz Kine.

Zbog situacije s koronavirusom na put u Kinu ste čekali nekoliko mjeseci. Kako su izgledali prvi dani u novoj zemlji?

“Čim sam došao morao sam provesti 14 dana u karantinu i to nije bio nimalo lak period za mene. Strašno je izgledao i sam put u Kinu preko Amsterdama jer je masa ljudi bila u bijelim odijelima zbog koronavirusa, ali na kraju sve je ispalo kako treba. Poslije 14 dana sam se priključio klubu i svi igrači su me prihvatili tako dobro da se već osjećam kao kod kuće. Ovdje inače strance mnogo cijene.”

Prvenstvo se u Kini igra u dva grada Suzhouu i Dalianu. Kako izgleda to?

“To je bio uslov kako bi se nastavilo prvenstvo. Kinezi ništa ne prepuštaju slučaju, reagovali su na vrijeme i rezultat je taj da danas ovdje nema skoro nijedan slučaj. Striktni su po pitanju toga. Mi zajedno sa ostalih sedam timova igramo u Suzhouu gdje ima deset terena i svaki tim ima svoj hotel. To je sve u krugu jednog kilometra i tu ćemo biti do kraja septembra.”

Šta je to što ti je ostavilo utisak u kineskoj svakodnevnici, a šta ti najviše smeta?

“Za Kinu ne kažu džaba da je drugi svijet. Ljudi o ovoj zemlji imaju malo lošiju predstavu, a u suštini je takva da ja jedva čekam da se ovo smiri sve i da je istražim. Nevjerovatno je šta sve pruža. Mene je ovdje najviše iznenadilo to što, recimo u Pekingu ili Šangaju, imaš neke regije u kojima sve pršti od luksuza i bogatstva, a onda nakon pet metara nailazite na nešto što se raspada. Doslovno čovjek u dva-tri metra kvadratna prodaje voće i bori se za život. To me je šokiralo.”

Pretpostavljamo da nećete reći da ste za Hebei navijali od malih nogu.

“Haha, neću skrivati da je novac bio jedan od glavnih faktora. Sada kada vidim život ovdje, kako su me dočekali i sve to, otišao bih vjerovatno i ranije da sam imao ponudu. Nisam zažalio ni u jednom momentu”, priznaje Memišević koji potom otkriva da je jedan od razloga odlaska bio i taj što u reprezentaciji nije imao najbolji status.

“Prije nego što sam odlučio da prihvatim ovu ponudu, posebno je uporan bio AEK iz Atene, pa AZ Alkmaar. I ja sam smatrao da sam nakon dobrih igara u Groningenu spreman za nešto više, ali da bi napravio nešto takvo moraš imati i dobar status u reprezentaciji. Ja, ruku na srce, nisam imao. Jednostavno nisam dobio pravu šansu. Volio bih da jesam, da se vidjelo imam li kvalitet za reprezentaciju ili ne… Sve to je na kraju utjecalo da prelomim i odem u Kinu kako bih sutra sebi i svojim najbližima osigurao lijep život.”

Koliko vam je otežavajuća okolnost to što ste jedini s ovih prostora u klubu?

“Jedini sam Bosanac i u ligi. U mojoj grupi ima Srbin Jagoš Vuković, u drugoj je Duško Tošić, ostalo su uglavnom sve Brazilci i Afrikanci. Bilo bi lakše, naravno, da imaš nekoga ‘svog’, ali došao sam igrati fudbal ovdje i ne predstavlja mi to neki veliki problem. Pogotovo jer su mi osigurali i ličnog prevodioca. Kada trebam reći nešto ekipi ili treneru, on je tu u svakom momentu. Kineski igrači inače ne govore baš najbolje engleski.”

A hrana? Prva pomisao kada se pomene Kina su zmije, žabe, šišmiši…

“Slušajući priče o svemu tome i ja sam očekivao da će biti to problem, ali na kraju sam se iznenadio. Kineska hrana je jako ukusna, pogotovo ovdje u hotelu, gdje imamo skoro sve kao i u Evropi. Potrudili su se da sve bude u najboljem redu, imaju u vidu i to što sam musliman, pa paze i što će servirati. Poštuju oni sve to.”

Mislite li da ste završili priču sa reprezentacijom?

“Nadam se da nisam. I ranije su pozive dobijali igrači iz lošijih ekipa i liga, ali selektor je taj koji odlučuje trebam ili mu ili ne i to treba poštovati. Liga nije baš presudna jer ranije sam bio u Nizozemskoj koja je u Evropi možda šesta ili sedma po jačini. Ponavljam, poštujem svaku odluku. Ja se iskreno nadam da mogu biti i dalje dio reprezentacije, a ako ne, ostat ću navijač baš kao što sam bio i prije nego što sam postao fudbaler…”, podvukao je Memišević na kraju razgovora.

Samir Memišević je u dosadašnjoj karijeri nastupao za Slaven iz Živinica, Slobodu iz Tuzle, Teleoptik, Bežaniju, Radnik iz Bijeljine te holandski Groningen. Za A selekciju BiH ubilježio je tri nastupa, a zadnji put je igrao u novembru 2018. godine protiv Lihtenštajna. U posljednja dva susreta je nastupao na poziciji desnog beka.

(Reprezentacija.ba)