Ukrajinski narod se ne predaje. Na frontu se bore sa oružjem, a u ostatku zemlje pokušavaju živjeti normalno i pokazati da im ništa ne može slomiti duh. Tako se, uprkos ruskoj invaziji, igra i dalje fudbal u ovoj zemlji u kojoj kao trener radi i Mladen Bartulović kojem je ovo, da tako kažemo, drugi rat u životu.

Kao izbjeglica je Bartulović devedesetih iz rodnog Kaknja otišao u Hrvatsku, odakle ga je voz karijere odveo u Ukrajinu gdje je danas jedan od trenera u prvoligašu Zoryi iz Luganska, regiji koja također nije pošteđena u ovom ratu, međutim pokušava koliko god je moguće ostati smiren.

– Kakvo je stanje? Ah, napeto, kakvo će biti. Trudimo se živjeti normalno koliko god je to moguće. Trenutno se nalazimo na pripremama u Turskoj, spremamo se za drugi dio prvenstva i nadamo se da će što prije doći kraj ovom svemu. Ovo nam je druga sezona već u ratu. Svi su faktički krenuli od nule. Sada su klubovi puno jači, pojačavaju se, sve više se vraćaju i stranci – priča nekadašnji igrač Hajduka i brojnih ukrajinskih klubova za Reprezentacija.ba portal.

Dakle, igrači više ne “bježe” od igranja u Ukrajini?

– I dalje je to problem. Ne žele svi doći. Može se reći da su Afrikanci i Brazilci najhrabriji, oni se ne boje doći, dok su igrači s naših prostora prilično skeptični. Ali, opet, sve zavisi. Skoro je jedan Hrvat došao ovdje u Zoryju, njemu rat nije bio problem, do Nove godine bilo je njih još koji su željeli doći jer je situacija prilično bila mirna. Ipak, onda je došlo do raketiranja, cijela ta priča se proširila i odmah više to nije to. Razumljivo, s druge strane.

Posao u Zoryi vama je drugi otkako ste započeli sa trenerskom karijerom. Veliko iskustvo. Još jedan prvoligaš u CV-u.

– Svakako! U Zoryji sam najprije počeo da sarađujem sa Nenadom Lalatovićem koji je jedno vrijeme, sjetite se, radio i u banjalučkom Borcu. Mene su doveli taman kada se pripremao teren za njegov dolazak. Taj ljetni prijelazni rok je bio dosta turbulentan, uslijedili su problemi na početku sezone… Ma, bilo je teško, igrali smo pored toga Konferencijsku ligu i svaku domaća utakmica je bila u Poljskoj. Zamislite kako je kada stalno putujete. Stajanje na granici, odigrate utakmicu u četvrtak, a već onda se morate vratiti u Ukrajinu i igrati domaće prvenstvo. Svakako da sam sretan na prilici koju sam dobio. 

Niste jedini, zar ne?

– Odnedavno je trener u Ukrajini i Marino Pušić, rodom iz Mostara, koji vodi Šahtar jako dobro. Odigrali su odlične utakmice u Ligi prvaka, bore se i u prvenstvu za naslov. Po meni su glavni favoriti.

Priča li se u Ukrajini o utakmici protiv Bosne i Hercegovine? Ostalo je još mjesec dana do baraža.

– Naravno da se priča, svi s nestrpljenjem očekuju taj meč. Ukrajinci su oprimistični, smatraju se favoritom i vjeruju da će se plasirati na Evropsko prvenstvo. Svjesni su problema koje Bosna i Hercegovina ima zadnjih godina. Mislim na rezultate, da, složit ćete se da nisu dobri koliko svi očekuju. Ipak, daleko od toga da će vas podcijeniti jer je bilo već međusobnih duela i nisu bili lagani.

Za koga ćete vi navijati? U Bosni i Hercegovini ste rođeni, s druge strane u Ukrajini živite od 2006. godine.

– Haha, teško pitanje, drage su mi obje zemlje. Najbolje je da sa strane gledam. Dolazim li kada? Vrlo rijetko. Roditelji znaju nekoliko puta godišnje otići, jer imamo tamo dosta porodice, dok sam ja više orijentisan na Split gdje živim kada nisam u Ukrajini – podvukao je Mladen Bartulović na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal. 

(Reprezentacija.ba)