Do unazad nekoliko mjeseci Dženis Beganović ni slutio nije da bi mu na terenu suparnici mogli biti Cristiano Ronaldo, Sadio Mane, Marcelo Brozović… Skoro mu se srušio svijet kada su mu ljetos u Željezničaru dali ‘ispisnicu’ i odriješene ruke da traži novi klub, pisalo se da će u Igman, a na kraju potvrdilo se da uistinu fudbal piše najljepše priče.
Sreću je Željin junak iz Budimpešte našao u dalekom Tadžikistanu. Voz karijere odvukao ga je u tamošnji Istiqlol, najtrofejniji klub u državi, koji ove sezone igra i Azijsku ligu šampiona. Tako je prije nekoliko dana zaigrao i protiv moćnog Al-Nassra koji u svom sastavu ima do jučer velike zvijezde evropskog fudbala.
Na terenu je korektno odradio posao, upisao je i asistenciju za jedini gol svog tima, a stigao je ‘osigurati’ i koji dres za vječno sjećanje. Pun dojmova za Reprezentacija.ba portal javio se iz Mekke.
– Kada sam saznao da ćemo igrati protiv Al-Nassra, prva reakcija je bila – super, igrat ću protiv Ronalda, Manea, Brozovića… Pomalo je i bilo i simpatično gledati sva ta imena dok smo analizirali utakmicu. Bolji od boljeg, kako se pripremiti, kako čuvati jednog Ronalda? Sve to je prolazilo kroz glavu. Ali, treme nije bilo. I oni treniraju kao i mi. Pripremao sam se za utakmicu s respektom i bez straha. Uživao sam svaku minutu na terenu – priča nam Beganović.
Na kraju je Al-Nassr opravdao ulogu favorita i upisao pobjedu 3:1. Beganović ističe – nismo se obrukali.
– Naprotiv, pružili smo dobar otpor, pogotovo u tih prvih sat vremena igre. Čak smo i poveli bili. Ma, prelijepo iskustvo. Jednog dana ću imati šta za ispričati. Naravno, nisam se vratio ni praznih ruku (smijeh), dobio sam i dresove od Talisce i Brozovića. Imat će posebno mjesto u mojoj kolekciji.
Na internetu se pojavio i snimak Beganovićevog razgovora sa Ronaldom. U jednom trenutku Portugalac se i nasmijao.
– Jesam li i od njega tražio dres? A, ko ne bi volio imati i Ronaldov, ali ne, nismo uopšte oko toga pričali. Kome je još to na umu u toku utakmice.
Zanimljiva je priča kako je uopšte završio u Tadžikistanu.
– Nisam ni planirao ići iz Željezničara. Pri dolasku, imao sam takav dogovor da ćemo potpisati jednogodišnji ugovor i da će potom saradnja biti produžena za još jednu godinu. Ipak, poslije derbija na Koševu, na sljedećem treningu dobijam papir u kojem piše kako ugovor neće biti produžen i da mogu ići. Naravno da mi je bilo teško. Kome ne bi? Isti taj dan prijatelj Nedo Turković mi je kao opciju predložio odlazak u Tadžikistan o čijem fudbalu nisam mnogo znao, ali je s finansijske strane ponuda bila veoma dobra i na kraju sam je prihvatio. Danas, već je jasno, nisam zažalio ni sekunde.
Za ligu ima riječi hvale. Rekao nam je nešto više i o životu u Tadžikistanu, svom klubu Istiklolu…
– To je ovdje u Tadžikistanu najtrofejniji klub, prvaci su… Okej, jesu finansije bitne, ali meni je bila i bitna ta druga strana. Znao sam da dolazim u uređenu sredinu i klub koji je ambiciozan. Ljudi kod nas općenito imaju i predrasude prema Tadžikistanu. Grad Dušanbe u kojem živim je ogroman, ulice su ogromne, saobraća se po pet-šest traka. I prelijep je. Planine, rijeke…, imaš šta za vidjeti, a fasciniralo me i koliko poštuju autoritete. Kada predsjednik ide, zatvaraju se naprimjer sve ulice, na semaforima mora biti uvijek zeleno.
Gostovanje kod Al-Nassra, na kraju kada podvuče crtu, bit će veliko iskustvo za njega u svakom pogledu.
– Poslije utakmice, ko je god imao želju, mogao je obići Ka'bu u Mekki, zatim vidjeti Medinu… Za mene je to bolje iskustvo od igranja protiv svih ovih zvijezda o kojima smo govorili. Prelijepo iskustvo, zaista – rekao je vidno sretni Beganović na kraju razgovora za portal Reprezentacija.ba.
(Reprezentacija.ba)
