O Luki Modriću (36) teško je naći riječi koje bi adekvatno opisale sve ono što je napravio u svjetskom fudbalu.
Pet Liga Šampiona, četiri titule klupskog svjetskog šampiona, srebro sa Hrvatskom na Mundijalu, te UEFA-ine i FIFA-ine nagrade za najboljeg igrača svijeta i Europe dovoljno govore. Uz sve to zadržao je sjajan karakter zbog kojeg je omiljen trenerima, saigračima, porodici, prijateljima, novinarima, naravno i navijačima…
Fudbalski gledajući iz perspektive bh. reprezentacije – Modrić se čini kao kombinacija Pjanića, Bešića i Misimovića, pa je jasno koliko je bitan za uspjehe svojih ekipa.
Lukina karijera dijelom je vezana za Bosnu i Hercegovinu, kada je sa 17 godina proveo godinu dana u Zrinjskom i prošao sav pakao koji je u to vrijeme donosilo igranje u Premijer ligi BiH.
Da Luka očeliči pobrinuo se i bh. reprezentativac Dario Damjanović koji ga je nekoliko godina poslije krvnički pokosio u derbiju Hajduka i Dinama.
Zbog tog svog starta Dario je dospio na naslovnice hrvatskih medija gdje je ukratko poručio “Nisam grubijan, ali igram muški”. I uistinu loše namjere nije bilo, Dario je tako igrao uvijek, sa srcem na terenu, a posebno kada se igra derbi.
“Kada vidim gdje sam krenuo, u kakvim uslovima sam trenirao, ne mogu baš da budem nezadovoljan. Ponosan sam zbog svega. Jedino bih možda donosio drugačije neke odluke. Šta tačno? Pa, kada sam napuštao Kaiserslautern, umjesto da ostanem u Njemačkoj i potpišem za Hansu Rostock ili Dynamo Dresden, ja napravim tri koraka nazad i vratim se u BiH. O tome govorim. Nisam išao logikom. Bosanska glava…” govorio je nedavno Dario Damjanović u jako zanimljivom razgovoru za Reprezentacija.ba koji možete pročitati ovdje.
Možda nije osvojio Lige Šampiona, no Damjanović je prošao težak put i napravio odličnu karijeru, posebno u inostranstvu u kojem je dogurao i do Bundeslige. Hrabar kakav jeste nije se libio čak ni da igra od Vladivostoka do Hong Konga.
(Reprezentacija.ba)
