Rezultati koje Rusmir Cviko (52) bilježi u Saudijskoj Arabiji su iznenađenje samo za one koji ga ne poznaju. 

Vrlo zahtjevno tržište prethodnih mjeseci je rezervisano za zvučna svjetska imena poput Ronalda, Neymara, Mancinija, Gerrarda… Dio te kreme Cviko još nije, ali kakvo je stanje trenutno na tabeli od Juna im se pridružuje, gdje god je radio, napravio je rezultat i upravo to je ono što je presudilo kada su ljetos u Al-Orobahu vagali koga dovesti na klupu. Bh. trener kojem u CV-u stoji da govori nekoliko jezika danas vrijedi suhog zlata, niže pobjede i sa oskudnim budžetom juriša ka Superligi koju do jučer u klubu niko nije ni spominjao.

Upravo će sada njegov tim na megdan prvoplasiranom Al-Qadsiahu na čelu sa Michelom, bivšim asom Reala koji je vodio još Sevillu, Marseille, Olympiacos… Javio nam se Cviko sa aerodroma dok je čekao let. Oni koji ga poznaju reći će kako je poseban tip, najveća vrlina mu je veliko samopouzdanje i to što se ne boji posla.

– Po budžetu smo otprilike deveti klub u ligi, ali znate kako kažu – ne igraju novci već momci. Odradili smo dobre pripreme u Turskoj, puno je lakše ako ste tu od početka i možete procijeniti koliko ko može. Kod nas nema zvijezda, igrača koji su kalibar kao Ronaldo, no ima svakako kvalitetnih stranaca koji su igrali za Nizozemsku, Australiju, za klubove kao Newcastle ili Ajax, tako da… Ovdje kažu kako je fudbal koji igramo među najboljim u Saudijskoj Arabiji. I što je važno, stvorili smo taj familijarni duh, svi u timu dišemo kao jedan– kaže ponosni Cviko na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal. 

ODLIČNA SEZONA ZA BH. TRENERA

Cvikin trenerski rukopis znatno je povećao i ambicije čelnika Al-Orobaha. Svjesni su i kako imaju trenera kojeg će, ako ovako nastavi, teško zadržati i koji je do sada već bio primoran odbiti nekoliko ponuda. 

– Liga je zahtjevna, puno je klubova sa jakim budžetima, sa ambicijama da budu u vrhu. Mi se nadamo najboljem. Pet bodova bježimo trećeplasiranom i vjerujem da uz dobar rad i naš raspored, možemo se nadati najboljem, ali kao i u svemu – svaka priča počinje i završava sa novcem. Interesantno, kada sam tek došao ovdje o eventualnom plasmanu se nije ni pričalo. Drago mi je što vidim da rastu i apetiti ljudi iz kluba. Ne čudi to. Pogledajte rezultate. U zadnjih sedam ligaških utakmica smo pet puta pobijedili, jednu remizirali i jednu nesretno izgubili. Što se tiče ponuda, ne krijem da je bilo ineteresa. Još na zimu je bilo poziva da se vratim u Kuvajt, najbolji njihov klub me zvao, bilo je interesa i iz Katara, Emirata… Trenutno sam pod ugovorom i maksimalno fokusiran na to da ovu sezonu završim na najbolji mogući način.

VEZA SU MI REZULTATI

Prolazi era Halilhodžića, Baždarevića, Hadžibegića… U odnosu na nabrojane, Cviki je put bio puno teži i trenutno je jedan od rijetkih naših trenera koji uopšte radi u inostranstvu. Daje to dodatan uteg rezultatima koje bilježi.

– Nažalost, možemo se izbrojati na prste jedne ruke. Ima ljudi i kod nas koji će s podcjenjivanjem pričati ovako, onako, ali pokušajte otići u inostranstvo i da vam neko plati da vodite 40 ljudi, uključujući igrače i ostalo osoblje. Ne ide to baš tako. Treba te prepoznati neko, imati povjerenja u to što radiš. Meni su najbolja ‘veza’ bili rezultati koje sam prethodno bilježio u Kuvajtu gdje sam sa Al-Arabijem bio viceprvak lige i osvajač “Crown Prince” kupa. Ja i kad sam radio, a pogotovo kada nisam imao posao, tragao sam za znanjem, ulagao u sebe, putovao, učio, gledao utakmice… Hvala dragom Bogu, sve se vraća kada naporno radite. 

Kuvajt, Kina, Saudijska Arabija. Pitali smo Cviku koliko se generalno razlikuje posao u tim zemljama? 

– A vidite, fudbal je fudbal, ponajviše se razlikuje način življenja i funkcionisanja klubova. Vodio sam Al-Arabi u Kuvajtu koji je jedan od najboljih tamošnjih klubova, ali u ovom rangu takmičenja u Saudijskoj Arabiji, iskreno, puno je veći profesionalizam. Kina je isto jedna skroz druga priča. To je čisto komunistička zemlja u kojoj je sve posloženo po PS-u, zna se ko šta radi, ali igrači kao igrači nisu toliko talentovani kao u Saudijskoj Arabiji gdje se igra puno, puno brže. Najvažnije je da trener posloži kako misli da treba, stručni stab od povjerenja, da ima sa igračima korektan odnos, da menadžment kluba radi svoje, a ako na to sve imate i uslove  i infrastrukturu- rezultat mora doći.

REPREZENTACIJA KRUNA KARIJERE

U dva navrata je Cviko već proglašen i za trenera mjeseca u Saudijskoj Arabiji. Prije nego što se otisnuo u inostranstvo, sa Amarom Osimom u tandemu osvajao je trofeje sa Željezničarom, no ako ga pitate šta mu je kruna karijere… 

– Ma, reprezentacija je reprezentacija. Žao mi je što nismo tada uspjeli izboriti plasman na Evropsko prvenstvo, ali smo ponosni što smo u reprezentaciju tada uveli plejadu mladih igrača poput Ahmedhodžića, Hadžikadunića, Hadžiahmetovića… Svi oni su kasnije postali standardni igrači. Sada nas čeka novi baraž. Mislim da je konačno vrijeme da napravimo iskorak, ali neće biti nimalo lako s obzirom na to da je Ukrajina jako dobra reprezentacija. Dovoljno je pogledati njihove pojedince, klubove u kojima igraju… O sebi ne trebamo pričati. Znamo ko smo i šta smo. Naš je najveći problem što o sebi imamo previsoko mišljenje i što druge ponižavamo. – kaže Cviko koji je bio pomoćnik Bajeviću u mandatu u kojem se igrao baraž za EURO 2020 protiv Sjeverne Irske.

Davati savjete iz daljine ne želi. No, zna se šta će biti najpotrebnije.

– Naši igrači znaju kako treba igrati velike utakmice. Tu nema srljanja, treba biti pametan i iskusan, dobro se pripremiti i svi moraju dati maksimum. Rekao sam već da je Ukrajina kvalitetom ispred nas, ali to ne znači da se mora plasirati na Evropsko prvenstvo. Nadam se pozitivnom i želim im puno sreće.

(Reprezentacija.ba)