Ne stišavaju se reakcije nakon blamaže u Zenici i poraza od Luksemburga u četvrtom kolu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. 

Poraz od selekcije Luksemburga jedan je od najbolnijih u historiji za Zmajeve. Nezadovoljni igrom i rezultatom, brojni navijači su već desetak minuta prije kraja utakmice napustili tribine Bilinog polja sa kojih su se čuli i povici “Faruk, odlazi”, a koji su upućeni selektoru našeg nacionalnog tima. 

Na temu sinoćnje utakmice kao idealan sagovornik nametnuo se Veldin Muharemović. Osim što je u prošlosti i sam upisao nekoliko nastupa u dresu s državnim grbom, u Luksemburgu živi već posljednjih nekoliko godina i radi kao pomoćni trener u klubu CS Fola Esch. 

– Kada su me ovdje pitali šta očekujem od utakmice, rekao sam da neće biti lako. I nije. Sjetite se samo prethodne utakmice s Luksemburgom u Zenici kada smo ih jedva pobijedili 1:0, morao je Džeko ući s klupe. Ovaj put ni on nije bio dovoljan. Svi smo vidjeli da postoje određeni problemi unutar reprezentacije, jesu li to razmjerice u svlačionici ili nešto dublje, tek će se pokazati. Mislim da se mi moramo više baviti sobom i prestati gledati druge reprezentacije. Danas se fudbal svugdje igra, nema laganog protivnika. Kada je tek bio žrijeb, neću reći da je bilo potcjenjivanja, ali bili smo sigurni da ćemo biti drugi odmah iza Portugala. Sada je to svjetlosnu godinu daleko, kaže Veldin Muharemović za Reprezentacija.ba portal. 

Luksemburžani, ruku na srce, nisu kroz historiju navikli na velike pobjede, posebno u gostima protiv na papiru favorizovane ekipe.

– Statistički gledano mislim da od postojanja reprezentacije nisu dva puta zaredom pobijedili, pogotovo u kvalifikacijama. Jedne prilike kada je još bila korona aktuelna izjavio sam kako je fudbal u Luksemburgu konstantno u usponu bez obzira što je poluprofesionalni nivo. Oni se time zadovoljavaju. Veća publika za samo dva sata u Parizu može gledati Paris Saint-Germain, za tri sata Ajax, da ne nabrajam dalje… Zbog svega toga profesionalni fudbal im nije uopšte toliko nužan, iako ostavljaju mogućnost onima koji žele profesionalnije time da se bave, dajući i bolje ugovore i svašta nešto. Ko ima veći kvalitet, ide dalje. Reprezentaciju zato 99 odsto čine internacionalci. Napravili su veliki pomak u odnosu na period od prije deset godina, potencira se to i kod nas, ali opet imam osjećaj da u te utakmice ne ulazimo s dovoljnom dozom respekta, smatra nekadašnji fudbaler Sarajeva i Olimpika. 

Na to sve, Luksemburg je i oslabljen doputovao u Zenicu s obzirom na to da su dva najbolja igrača zbog sukoba sa selektorom odstranjena iz reprezentacije. 

– Danas kada sam u ovim godinama sve gledam sa šest očiju, i kao navijač, i kao trener, i kao igrač… Ne mogu da shvatim zašto smo onako bili letargični, zašto nismo mogli napraviti taj pritisak na zadnju liniju, a nekada smo uz pomoć huka s Bilinog polja znali i protiv znatno jačih. Izgledali smo baš tromo. S druge strane, zbog sukoba sa selektorom najbolji igrači Luksemburga Gerson Rodrigues i Vincent Thill nisu uopšte ni doputovali u Zenicu. Poljuljalo je to kod njih atmosferu, bilo je svakakvih komentara, ali na kraju svi su stali na stranu selektora. Državni grb mora biti bitniji od imena. To može i nama biti primjer. 

Postavlja se pitanje – treba li Faruk Hadžibegić ostati na kormilu reprezentacije BiH? 

– Mi koji smo sa strane ne možemo komentarisati koja će taktika biti, kako se trebalo igrati, je li trebalo ovako ili onako. Postoje ljudi koji su postavili selektora i koji na kraju snose odgovornost u slučaju neuspjeha. Ali, evo, složio bih se sa konstatacijom Marka Topića koji je u studiju izjavio da na neka pitanja od ranije još nismo dobili odgovore. Znate na šta mislim. 

U Luksemburg je Muharemović došao 2016. nakon što je prethodno nekoliko sezona nosio dres Olimpika. U međuvremenu ta država za njega i njegovu porodicu je postala novi dom. 

– Nisam pogriješio u odabiru zemlje u kojoj ću završiti karijeru. Supruga je u međuvremenu dobila posao, djeca idu u školu, uče jezike… I kada sam tek dolazio, imao sam želju da tu ostanem, nastavim raditi, a tako se na kraju i poklopilo. Sada sam u Foli pomoćni trener. Nakon 10 godina klub je smanjo budžet, okrenuo se mlađim igračima, a zajedno s još jednim mladim trenerom pokušavam da napravimo tim za narednih pet-šest godina. Svidjela mi se cijela priča, postoji strategija, ne ide se od godine do godine. Upravo sam i produžio ugovor. Za mene je ovo odlična sredina sada kada sam na početku trenerske karijere i što je najvažnije, uslovi su fenomenalni, svaka ekipa ima minimalno jedan ili dva terena obzirom da se radi o poluprofesionalnoj ligi, podvukao je Muharemović na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)