Golman Dino Hamzić ima vjerovatno jednu od zanimljivijih karijera u bh. fudbalu. Golman koji je pozivan u omladinske selekcije BiH već dva puta je u odbranama u penalima odlučio finala kupova u različitim državama i donio prve pehare za svoje klubove u historiji, a uz to već godinama uspješno brani u nama slabo poznatoj državi. Ipak, državi od koje Bosna i Hercegovina, barem kada je fudbal u pitanju, može naučiti puno.
Kada u pregovorima dobijete stan i auto na korištenje, višestruku platu u odnosu na onu u Premijer ligi BiH , onda tu i nema mnogo razloga da se premišlja. Kofer u ruke i pravac – Gruzija. Hamzić je početkom godine odlučio da raskine ugovor sa Olimpikom i po drugi put karijeru nastavi u ovoj maloj državi na istoku Evrope. Potpisao je za Torpedo Kutaisi.
“Izuzimajući kraću epizodu u Olimpiku, već pet godina sam u Gruziji. Ovdje je zanimljiv fudbal, napreduje iz godine u godinu, tako da nisam mnogo razmišljao kada se pojavila opcija za povratak. Sve je skroz drugačije u odnosu na našu zemlju, od samih finansija, pa nadalje… Život? Ma, po sigurnosti Gruzija je među prvim zemljama u svijetu. Kriminala gotovo da nema”, priča 33-godišnji Sarajlija na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal, a onda nam pojašanjava kakav je zapravo Torpedo Kutaisi kao klub.
“Po tradiciji Torpedo je kao Sarajevo. Navijači su sjajni, infrastruktura također, a glavni cilj nam je izboriti plasman u neko od evropskih takmičenja. Imamo dobru ekipu i vjerujem da smo u stanju to učiniti.”
Gruzijci mnogo ulažu u infrastrukturu. Primjerice, Dinamo Batumi ima nov stadion kapaciteta 20.000 mjesta.
“Napravili su baš mnogo novih stadiona. Ovaj u Batumiju podsjeća na Bayernovu arenu, stvarno je fenomenalan, a na nivou su i ostali. Godišnje se naprave u prosjeku dva-tri nova stadiona. Ovdje je dobra stvar što mnogo finansijski pomaže Savez koji do jedne granice pokriva plaću igrača, bonuse za osvajene poene… Svi klubovi dobiju određenu cifru, a sada je na njima hoće li na to dodati još nešto.”
I stranaca ima mnogo.
“Baš tako, nema nikakvog ograničenja, možeš dovesti koliko hoćeš stranaca. Dosta njih dolazi u Gruziju iz boljih liga. Baš je zimus jedan Austrijanac iz tamošnjeg prvoligaša St. Poltena došao u Dinamo Batumi.”
Jedno vrijeme ste proveli i u Poljskoj braneći za Widzew Lodz. Kakva sjećanja imate na taj period?
“Iako sam se u Poljskoj zadržao relativno kratko, za mene je to bilo jedno sjajno iskustvo. U toj sezoni nismo uspjeli sačuvati prvoligaški status, kadar nije bio baš najbolji, a klub se suočavao i sa finansijskim problema. Zbog prijašnjih dugovanja nisu mogli ni dovoditi nove igrače. Navijači su odlični. Gotivili su me. Poslije toga nisam odmah uspio naći inostrani angažman već sam se vratio u Olimpik i u ta dva mjeseca osvojio Kup BiH.”
Fudbalska priča je počela u Sarajevu čiji ste član bili od 2007. do 2011. godine.
“Sarajevo je moja prva ljubav i klub koji ima posebno mjesto u mom srcu. Kroz to vrijeme treniralo me mnogo dobrih trenera od kojih bih naročito izdvojio Husrefa Musemića. Dok sam bio mlađi najviše mi je davao šansu. Sa Sarajevom sam osvojio i šampionsku titulu. Povratak? Bilo je ranije nekih priča, ali meni je bio cilj da što duže vremena provedem u inostranstvu jer svi znamo da karijera jednog fudbalera ne traje cijeli život. Mislim da nisam pogriješio.”
Kako gledate na aktuelnu situaciju u Sarajevu? Od titule, po svemu sudeći, neće biti ništa.
“Žao mi je, kako zbog Sarajeva, tako zbog i samih momaka u klubu. Većinu ih poznajem. Odlazak nekoliko najboljih fudbalera se itekako odrazio na kvalitet i to je glavni razlog.”
Zanimljivo je i da ste dva puta skinuli odlučujuće penale u finalima Kupa i donijeli pehare klubovima – Olimpiku i Chikhuri.
“Taj trofej sa Olimpikom je bio poseban, historijski, imali smo baš odličan tim. I danas pamtim trenutak kada sam skinuo taj odlučujući penal, a onda pogledao trenera, saigrače, tu sreću u njihovim očima… To je nešto što ti ne može niko uzeti. Ostaje urezano. Isto tako i penal koji sam odbranio tokom boravka u Chikhuri.”
Nije isključeno ni da na ljeto ponovo promijeni sredinu. Određeni klubovi iz Austrije se interesuju.
“Bilo je i prije kombinacija za odlazak u Austriju. Konkretno, željela me Austrija Beč s kojom sam prošao i pripreme i dobio najviše ocjene. Problem je bio što su u tom trenutku imali tri golmana pod ugovorom i načelno smo se dogovorili da se strpim do kraja sezone. Ipak, u međuvremenu je otišao trener Thorsten Fink, ta priča je pala u vodu. Šta će dalje biti, vidjet ćemo, znamo svi koliko je fudbal nepredvidiv. Ima nekih kontakata, a sa ljudima iz kluba imam korektne odnose i sigurno mi ne bi pravili problem ukoliko bi se pojavilo nešto zanimljivo. Ipak, u Gruziji mi je sasvim zadovovljavajuće za sada”, rekao je na kraju Hamzić.
(Reprezetnacija.ba)
