U ljeto 2009. godine kao bomba odjeknula je vijest da je Bosanac potpisao za Arsenal. Tadašnji trener Arsene Wenger u klub je dovodio mlade, nedokazane igrače koji su svojim igrama kasnije donosili pobjede i veliki profit nakon prodaje, a isto to očekivalo se i od Seada Hajrovića koji je na Emirates stigao kada je imao svega 16 godina.
Švicarski ‘wunderkind’ koji je kasnije obukao dres Bosne i Hercegovine postao je preko noći priča. Treninzi sa zvijezdama poput Cesca Fabregasa i Thierryja Henryja za njega su bili stvarnost, s njima je provodio gotovo svaki dan, a sa prvim timom putovao je i u Grčku na utakmicu Lige prvaka protiv Olympiakosa. Ipak, brojne povrede doprinijele su da Hajrović ne ostvari ono zbog čega je otišao na Otok i da epizoda na Emiratesu ostane u sjećanju kao jedno životno iskustvo.
Gdje je danas? Nakon odlaska iz Arsenala vratio se u Švicarsku, gdje je pretežno igrao za tamošnje drugoligaše, da bi u januaru svoju karijeru nastavio u Njemačkoj. U Viktoriji iz Koelna. Koliko su ga željeli dovoljno govori i to što su samo u jednom danu zbog sastanka s njim preputovali 1.100 kilometara.
Arsenal, Viktoria, brat Izet…, sve su to bile teme o kojima je danas 27-godišnji Hajrović govorio za Reprezentacija.ba portal.
“Od januara sam u Njemačkoj i smatram da sam napravio vrlo dobar potez. Znate, ovo je vrlo porodičan klub u kojem se svi druže, igrači, naše porodice, a nekada imate osjećaj i da vam je sportski direktor dobar prijatelj. Baš se svi slažemo. I u sezonu smo ušli dobro. Samo da nastavimo ovako”, javio se Hajrović za Reprezentacija.ba i potom ispričao kako je uopšte došlo do toga da karijeru nastavi u Njemačkoj.
“Sa švicarskim Winterthurom sam imao važeći ugovor, pregovarali smo oko produženja, ali onda se odjednom javila Viktoria koja je tražila pojačanja u odbrani. Meni je to odmah izgledalo kao dobra opcija. Prvo, Njemačka je blizu Švicarske u kojoj mi je porodica, a drugo, lakše je privući pažnju na sebe. Jedna dobra sezona i već si skoro u 2. Bundesligi”, pojašanjava Hajrović.
Arsenal? I danas bih isto uradio
U Viktoriji su, priča Hajrović, bili mnogo korektni i konkretni.
“Prešli su veliki put samo kako bi došli da se upoznamo. Bilo im je bitno da me upoznaju, da vide kakav sam čovjek, jer u današnje vrijeme sve ostalo možeš vidjeti i putem interneta.”
Ne krije da ga mnogi saigrači ispituju o ‘danima slave’ i boravku u Arsenalu.
“I njima je to zanimljivo, taj cijeli moj put i sve ono što sam doživio u Londonu. Ima ovdje još fudbalera koji su bili u velikim klubovima, pa kad odemo na večeru nikada nam nije dosadno, svako ima nešto svoje da kaže. Danas kada me pitaju jesam li pogriješio što sam otišao baš u Arsenal, kažem da bih istu odluku donio. Bilo je tu i pozitivnih i negativnih strana. Sve to me je kasnije oblikovalo kao čovjeka i danas na to gledam kao zlata vrijedno iskustvo. Upoznao sam sve te silne zvijezde koje su bile tamo, sa prvim timom išao u Grčku na utakmicu protiv Olympiakosa… Većina igrača iz moje generacija koji su odlučili ostati u Švicarskoj danas gotovo i nisu aktivni. Mogu se nabrojati na prste jedne ruke.”
Pisalo se u to vrijeme kako su Hajrovića još željeli Everton i Manchester United.
“Bilo je ponuda, javljali su se klubovi, ali je meni i mojoj porodici nekako Arsenal kao klub bio jako simpatičan. Atmosfera oko kluba, saigrači, ljudi koji tamo rade… Svi oni su me odlično dočekali i potrudili se da se osjećam kao kod kuće. Ma, ne žalim ni sekunde.”
Nije bilo sreće…
Samo po sebi postavlja se pitanje – zašto nije uspio?
“Svjestan sam i ja da se očekivalo možda više. I meni je bio san da napravim velike stvari, da budem veliko ime u fudbalu, ali bilo je tu povreda i nedostatka sreće u nekim momentima. Allah zna najbolje zašto je ispalo tako kako jeste. Ne udaram glavom u zid, gledam to s pozitivne strane. Nakon Engleske uslijedio je povratak u Švicarsku u kojoj sam upoznao današnju suprugu s kojom sam dobio dvoje djece, zdrav sam, baš kao i roditelji, brat, njegova supruga. I uz sve to i dalje živim od fudbala. Mogu samo biti zahvalan dragom Bogu.”
Svaki njegov trening, svaka utakmica su bili pod posebnim lupom Wengera i Primorca.
“Wenger i Primorac su funkcionisali kao tim. Znaju mnogo toga, razumiju se baš u fudbal. Da nije tako, ne bi ni bili toliko uspješni, ali mislim da su oni stali malo kako je fudbal počeo sve brže da se razvija. Kao ljudi su jako dobri i ljubazni.”
Hvala Švicarskoj, srce je odlučilo
Ni jedan ni drugi Hajrović danas nisu u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.
“Već neko vrijeme Izeta nema, a mislim da je zaslužio priliku da se vrati kada ga je krenulo u Dinamu. Svejedno, za njega je to nešto posebno i uvijek daje sve od sebe kako bi ponovo bio na onom starom nivou. Nedavno je opet dao gol.”
Nije Švicaricima bilo svejedno što su se braća Hajrović u prošlosti opredjelila za zemlju svojih roditelja.
“Bilo im je krivo, pogotovo nakon što je poslije mene i Izet izabrao Bosnu i Hercegovinu. Mi smo zahvalni na svemu što je nama Švicarska pružila, u životu i u karijeri, ali nema diskusije kada srce odlučuje.”
I danas se u njegovom domu pomno prate Zmajevi.
“Nadam se da ćemo ponovo biti na onom nivou kao prije. Vidim da imamo nekoliko dobrih, mladih fudbalera od kojih bi u budućnosti trebalo biti koristi, a važno je isto tako da i ljudi iz Saveza odrade dobro svoj dio posla koji se tiče izbora selektora. Čitam da ima nekoliko kandidata. Vidjet ćemo”, riječi su Hajrovića na samom kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
