O školama sporta niko ne govori – država ne nudi pomoć, savezi ne najavljuju ukidanje kotizacija i drugih troškova

Škole sporta diljem BiH se nalaze pred gašenjem bez pomoći države i saveza

O školama sporta niko ne govori – država ne nudi pomoć, savezi ne najavljuju ukidanje kotizacija i drugih troškova
Foto: Damir Hajdarbašić, Reprezentacija.ba

Krovni sportski savezi u BiH pokušavaju inicijativama pobuditi državne institucije, ali i europske i svjetske sportske asocijacije, da pomognu najboljim bh. klubovima, ali u svemu tome čini se da ni sami nisu spremni povući poteze, čak ni za zaboravljene baze sporta koje garantuju opstanak sporta – omladinske škole i klubove sporta.

Za sada se čini da nijedan nivo vlasti u BiH nije predvidio bilo kakav vid pomoći sportu u prevazilaženju nastale krize usljed korona pandemije, a ni savezi ne spominju oslobađanje škola i klubova od obaveza, što bi za škole sporta moglo biti pogubno jer za razliku od velikih klubova nemaju nikakve sponzore.

Bez školi sporta, nijedan sport nema svoju bazu, a samim tim i nema svoju budućnost, pa tako možemo zaboraviti na stvaranje novih jakih reprezentacija koje će sutra promovisati svoju državu.

U razgovoru sa ljudima iz škola fudbala, košarke i rukometai drugih sportova u BiH saznajemo kako bi najveća pomoć države bila u sufinansiranju ili potpunom finansiranju sportskih terena i dvorana na kojima treniraju, ali i da se savezi naprave besplatne lige za mlade kategorije.

Npr. Košarkaška liga mladih Tuzlanskog kantona za sve klubove po sezoni košta oko 15.000 KM za njihove tri selekcije, a taj iznos do sada su finansirali klubovi i škole koji učestvuju u ligama. Jasno je da nijedna škola sporta taj iznos neće imati nakon što su mjesecima ostavljeni bez članarina i bilo kakvih drugih prihoda, ali da to i nije neki iznos koji bi državi bio nemoguć za platiti.

Vrlo je upitno da li će škole fudbala, rukometa, košarke i drugih sportova uopšte preživjeti 2020. godinu jer su država i savezi i ranije pokazali nebrigu, pa su se čelne funkcije u savezima više koristile za samopromociju i uhljebljavanje najbližih članova porodice i stranačkih partija, nego li za koristan rad na razvoju sporta.

Pitanje je da li se uopšte može očekivati pomoć od saveza koji toliko malo brinu o svojim omladinskim selekcijama da ih do pred najveće utakmice drže bez selektora, zanemaruju važnosti skautiranja, testiranja i kvalitetnog trenerskog rada…

(Reprezentacija.ba)