Rusmir Cviko (52) daleko od domovine niže uspjehe kao trener. Dok ga već prizivaju kao “bosanskog Zlatka Dalića”, rezultati koje bilježi iznenađenje su samo za one koji ne prate njegov rad, u nekoliko navrata je proglašavan već trenerom mjeseca u Saudijskoj Arabiji, a sve ukazuje na to da će ovu laskavu titulu dobiti i kao najbolji u sezoni.
Sarajlija je sa Al-Orubahom, klubom oskudnog budžeta, napravio impozantan rezultat plasiravši se u elitni rang saudijskog fudbala u kojem bogate gazde troše stotine miliona dolara na zabavu. O plasmanu u takvo društvo do prije godinu dana u Cvikinom klubu nisu ni maštali, posebno zbog toga što su za dlaku izbjegli ispadanje, a kako na taj uspjeh gledaju u Saudijskoj Arabiji dovoljno o tome govori im se naklonio i saudijski princ Faisal bin Nawaf bin Abdul Aziz.
Velika je to privilegija, priznaje i sam Cviko na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal. Već je doputovao u Sarajevo, pun impresija…
– Ne znam baš koliko je naših ljudi imalo tu čast. Naravno da nam imponuje. Čovjek je biranim riječima govorio o uspjehu koji je napravio Al-Orubah, a osobito o nama, članovima stručnog štaba. Velika je ovo stvar. Od samog početka sezone bilo je krenulo dobro, u jednom trenutku imali smo niz od osam pobjeda i već tada se se određene stvari mogle naslutiti, ali radili smo naporno u tišini i držali kontinuitet. Na kraju sezonu smo završili sa 64 boda i 20 pobjeda. Ogroman je to rezultat za ovaj klub koji je prošle godine jedva izborio opstanak, priča Cviko.
POSTAVIO USLOVE ZA OSTANAK
Kakve su reakcije iz ljudi iz kluba? Al-Orubah prema tržišnoj vrijednosti klubova iz lige nije ni blizu vrha…
– Prije nego što će preuzeti klub, kroz razgovor sa čelnim ljudima uvjerio sam se kako se rado o normalnoj, manjoj, sredini koju sam procijenio kao odličnu za moj početak ovdje. Razmišljao sam tako da izvučem maksimum. Ako su sezonu prije jedva osigurali opstanak, da krenemo sada prema sredini tabele, ali određene stvari su se poklopile i krenulo je uzlaznom putanjom. Ponajviše zahvaljujući koheziji koja se stvorila između igrača i stručnog štaba.
Dakle, iduće sezone Bosna i Hercegovina će imati trenera među svjetskom elitom. U ligi u kojoj igraju Cristiano Ronaldo, Neymar, Roberto Firmino…
– Obavio sam razgovor sa ljudima iz kluba oko nastavka saradnje. Rekao sam im svoje uslove, smatram da sada zaslužujem nešto drugo, a da li će u konačnici doći do dogovora – vidjet ćemo. Važno mi je da se napravi strategija oko dovođenja igrača, Superliga je nešto sasvim drugo… Kažem, vidjet ćemo. Iako imam i nekih drugih opcija, neću žuriti i donositi ishitrene odluke, najvažnije mi je sada da se malo odmorim i onda idemo dalje.
LIJEP ŽIVOT U SAUDIJSKOJ ARABIJI
Danas se bh. treneri koji rade izvan granica Bosne i Hercegovine mogu nabrojati na prste jedne ruke.
– Po prirodi sam takav da volim izazove, volim putovati, a imam i radnu etiku. Ne bojim se posla. Komentarišući trenere, naši ljudi će obično reći kako je sve do sreće, ovako, onako. Svako ko to misli, neka proba, neka samo pronađe posao u inostranstvu i uvjerit će se koliko je to teško. O rezultatu da ni ne govorim. U pravu ste da se naši treneri koji rade vani danas mogu nabrojati na prste jedne ruke i zbog toga mi još više imponuje ovaj rezultat. Prije toga uspjeha je bilo i u Kuvajtu. Sa Al-Arabijem sam od devetog došao do drugog mjesta, zatim osvojili smo Crown Prince kup… Potrebno je ulagati u sebe, edukovati se. Igrač je mjerilo svega. On ako vas ozbiljno shvati, ako se uvjeri da uz vas može napredovati, onda sve ide lakše.
O životu u Saudijskoj Arabiji ne znamo mnogo. Približite nam malo.
– To je za mene jedna od najljepših zemalja. Sve je uređeno, stopa kriminala je u nultoj zoni, ta riječ skoro i ne postoji kod njih. Ljudi? Normalni, pristojni, imaju svoj način funkcionisanja, neobičnu i lijepu kulturu na koju sam se lako prilagodio. To što sam u proteklom periodu imao priliku još da obiđem Džedu, Rijad, Meku i Medinu dalo mi je kompletnu sliku Saudijske Arabije kakva ona jeste. Bez zamjerke.
Koliko iz daljine pratite reprezentaciju Bosne i Hercegovine u kojoj ste doskoro također radili.
– Preko medija, uglavnom, trudim se da budem u toku. Barbarezu i njegovim saradnicima želim sreću i nadam se da će stvari krenuti nabolje. Do sada niko nije dobio toliko odriješene ruke i ugovor na četiri godine, po meni je to dovoljan period da se napravi napredak koji, moramo biti realni, ne može doći odmah. Ekipu moramo podržati. Ostalo će zavisiti od selektora i njegovog stručnog štaba, od toga koliko imaju znanja i iskustva, jer biti igrač i trener su dvije različite stvari. Kada si igrač tvoje je samo da igraš, dok u ovoj drugoj ulozi razmišljaš o prvih 11 na osnovu protivnika, pa o taktici… Imaš 11 startera koji te vole jer igraju, ovih devet na klupi su manje zadovoljni, a ostatak koji ste primorani eliminisati pogotovo. Treba znati to sve izbalansirati. Na kraju će najvažniji biti – semafor. Rezultat je mjerilo u svemu, zaključio je, uvijek otvoreni, Cviko na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
