Meho Kodro (56) izabran je za selektora BiH i summa summarum to je najoptimalnije rješenje za koje FS BiH u ovom trenutku ima kapacitete.
Dovoljno je reći preko 100 golova u La ligi i 15 golova za Barcelonu da se Kodro svrsta među selektore BiH koji su imali najveće igračke karijere. Gledajući njegov minuli trenerski rad, Kodro spada u prosjek onoga što je BiH do sada imala na pozicijama selektora.
Ono što se može na prvu, onako sa distance, izdvojiti kao prednost novog selektora je njegov karakter.
Za razliku od nekih ranijih selektora koji su vodili reprezentaciju Kodro nije krut u komunikaciji i ponašanju, ali nije ni raskalašen u toj mjeri da ne može biti primjer svojim igračima – integritetom, poštenjem, ponašanjem… Pa i kilažom i fizičkom formom.
Važno je i da je 100% patriota. Jer uz svo beskonačno poštovanje Sušiću, Hadžibegiću, Baždareviću, Bajeviću, Muzuroviću…, Kodro je prvi selektor BiH koji vrhunac svoje karijere i popularnost nije stekao u vrijeme bivše Jugoslavije. Time je i emotivno više vezan za samu Bosnu i Hercegovinu kakvu danas u srcu nose nove generacije bez mogućnosti da je htjeli-ne htjeli uspoređuju sa nekim drugim vremenima i domovinama.
Ok, svima je jasno da je Meho Kodro korektno rješenje za selektora Bosne i Hercegovine, ali svako ko prati reprezentaciju BiH ne može se oteti dojmu da samo ime i prezime selektora nije ključni problem u kontinuiranim neuspjesima naše reprezentacije.
Apsolutno je vidljiv izostanak bilo kakve strategije i dugoročnog planiranja rukovodstva FS BiH. Ivajlo Petev je doveden uprkos nezapamćenom negativnom naboju javnosti, a onda je nakon dvije godine prestao biti selektor BiH upravo zbog, kako je rečeno, izostanka tog pozitivnog naboja. Iako je on u trenutku prestanka mandata imao gotovo apsolutnu podršku navijača, a i igrača.
Šta tek reći o tome da mu je kao cilj postavljen plasman na EURO 2024, a da uprkos dobrim rezultatima nije ni počeo kvalifikacije za to takmičenje.
Onda slijedi novi pokazatelj izostanka strategije i planiranja. FS BiH tada ne dovodi Mehu Kodru koji je u tom trenutku bez kluba, nego se odlučuju za prilično drugačiji trenerski i osobni profil Faruka Hadžibegića. Šta se to promijenilo u osam mjeseci, da Kodro sada više odgovara Zmajevima, nego što je bilo u decembru!? Logičan odgovor na to možda i postoji, ali se u FS BiH odavno po pitanju komunikacije ne ponašaju kao da rade posao od javnog interesa.
I na kraju – Mehi Kodri je ni više ni manje nego stavljen na leđa isti cilj kao Faruku Hadžibegiću iako ima četiri utakmice manje na raspolaganju i veliki bodovni zaostatak – a to je direktan plasman na EURO 2024.
Lijepo je i da je Kodro pun elana i vjere u sebe i ekipu, ali bi i za njega, a i samu reprezentaciju bilo korisnije da mu se kao zadatak stavio dugoročni plan i program rada. Koji za cilj neće imati možda još jedan “slučajni” plasman, nego izgradnju reprezentacije koja će biti decenijama na stabilnim nogama.
Za nadati se ipak kako je priča o direktnom plasmanu kao cilju samo motivacioni potez prema našim igračima.
Ipak, izvršni odbor FS BiH u kojem većina članova ima zanemarive fudbalske karijere iza sebe objektivno nema kapacitet, a ni vremena, da se bavi ovim pitanjem, ali bi morali prepoznati odgovornost da stvore ambijent i zvanična tijela koja će dobiti za zadatak pisanje i implementaciju strategije razvoja reprezentativnih selekcija do 2030. godine. U tim tijelima bi osim najvećih imena bh. fudbala priliku za rad sigurno prihvatili i mnogi prijatelji Bosne i Hercegovine iz inostranstva, posebno iz Hrvatske od koje sigurno možemo puno naučiti o stvaranju jake reprezentacije.
Angažman Zvjezdana Misimovića koji je inicirao još prošli predsjednik Saveza je bio odličan potez, ali sam Misimović ili bilo koji drugi bivši veliki fudbaler je nedovoljan za ovako kompleksan projekat koji iziskuje potpunu predanost – od jutra do mraka.
Izbor Mehe Kodre bi trebalo da bude i posljednji put da se Izvršni odbor uopšte bavio bilo kakvim stručnim pitanjem, te bi se takvim temama i odlukama trebalo da se bave isključivo gore navedeni oblici tijela ili komisija sastavljeni od najboljih ljudi koje naš fudbal ima.
U konačnici to bi i za čelnike Izvršnog odbora bilo bolje, jer ne bi preuzimali odgovornost za neuspjeh. Iako niko od njih ni do sada nije podnio ostavku zbog loših rezultata reprezentacije u koju su direktno birali selektore i pomoćnike.
Tračak nade da se u FS BiH razmišlja o iskoraku u načinu rada je taj da novom selektoru, barem još uvijek, nisu nametnuti pomoćnici kao što je to ranije rađeno. Ostane li tako biće to ipak značajan napredak za naše prilike. Jer potpuno je nejasno kome normalnom smeta da selektor sebi sastavi tim ukoliko se to uklapa u budžet koji mu da Savez.
Ipak, gledajući na cjelokupan proces izbora selektora u posljednje dvije godine koji je u potpunosti držan tajnim za javnost govori da smo još uvijek daleko od dobrog puta za naše reprezentativne selekcije, te da FS BiH njegovi rukovodioci ne gledaju kao i instituciju i funkcije od javnog interesa, nego privatne poligone. Ne moraju u FS BiH govoriti o imenima, ali mogu o ciljevima i strategiji prilikom izbora i rada selektora. Kako u A reprezentaciji, tako i u omladinskim selekcijama BiH.
“Mogu odabrati za savjetnika koga god ja želim” ili “Ko ste vi da vama odgovorim na mailove?” poruke koje smo iz vrha FS BiH čuli prema medijima i javnosti definitivno ne daju pravo na optimizam, ali pokazuju kako su se na naš fudbal prelile retrogradne navike ponašanja i razmišljanja ponikle u bh. političkim krugovima moći.
Ipak, ona poruka Mehe Kodre “da je ovaj savez daleko naprijed od saveza u kojem je radio prije 15 godina” ostavlja nadu, barem onu i najmanju, da je kakav-takav iskorak ispred nas.
(Reprezentacija.ba)
