Abdulah Ibraković je tu kad treba spašavati. Nekadašnji uspješni sportski direktor Sarajeva i trener Čelika nedavno se prihvatio zadatka da “gasi požar” u redovima Kapfenberga koji vodi po treći put u trenerskoj karijeri, u klubu u kojem očigledno ima najveće poštovanje, što nije malo kada ste stranac.

U Austriji je “Ibrak” s porodicom u međuvremenu započeo novi život, sagradio je i kuću, ali i dalje pomno prati sve ono što se dešava u matici. Tako naziva Premijer ligu u kojoj je godinama radio.

– Znam kakva je emocija Mostaraca, radio sam tamo, ali mi je neshvatljivo da otpuste Amara Osima koji svojom harizmom i filozofijom može puno pomoći. Njegov karakter je mogao puno donijeti. Svi su očekivali da će pobijediti u svih 15 utakmica, što nije realno, pogotovo kod nas. I Zrinjski je vidim imenovao novog trenera. Jakirović je pogodio što je tamo otišao i mislim da duguje velike zahvale klubu i Šulenti jer su ga izgradili, dali mu uslove, podršku… Sve. Prije toga se tražio, imao je avanturu u Mariboru koja je neslavno završila, a mislio je da će ići mnogo lakše. Vidjet ćemo šta će biti sada u Rijeci – kaže Ibraković na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

Osim što je vodio nekoliko bh. klubova, od 2013. do 2015. obnašao je funkciju direktora Sarajeva i za to vrijeme je osvojio dva trofeja. Stizali su i igrači s reputacijom kao što su Jajalo, Benko, Stepanov…

– E, kad je Sarajevo u pitanju razočaran sam, a nekada se i pitam zbog čega, zašto mi treba da razmišljam o tome svemu. Put kojim se sada ide nije ispravan, klub s takvom masom navijača ne može funkcionisati na način da se iz mjeseca u mjesec dešavaju promjene, mijenjaju strategije, pogotovo što Mirvić s Tanom ulaže mnogo. Nekad imam osjećaj da na silu guramo neke mlade momke sa željom da stvorimo nešto što objektivno nije kvalitet za budućnost i što je žalosno izgubili smo ulogu lidera u bh. fudbala. Sjetite se da nas je nekada u Gradačcu dolazilo gledati preko 3.000 navijača. Da je bilo više strpljenja, da sam i ja sam imao više snage da idem dalje, siguran sam da bismo pričali danas drugu priču.

Foto: Kapfenberg

Gotovo sigurno Velež će preuzeti Jusufbegović, Zrinjski je ranije predstavio Rendulića, a još uvijek je pitanje ko će na vruću klupu Sarajeva.

– Najvažnije je strpljenje, potreban je trener koji će istrajati u svojoj viziji. Vidim da se i dalje po medijima provlači ime Husrefa Musemića. Da, on je taj koji osjeti Sarajevo, ali u ovom momentu pitanje je koliko je i njemu samom dobro da se vrati, čovjek je u bh. fudbalu potrošen ni kriv ni dužan. Nekada se pitam kako je izdržao sve. A ko zna i želi li se on uopšte vraćati. Previše je to stresno i emotivno za njega.

Pomno prati i Svjetsko prvenstvo.

– Svi su imali primjerdbe prije nego što je počelo prvenstvo, što je zimi, što je Katar domaćin… Utakmice su po meni zanimljivije nego u Rusiji što su bile, svi igrači su do prije 15 dana igrali prvenstva, u formi su, tako da možda i jedno od boljih prvenstava. O samoj organizaciji ne treba ni trošiti riječi. Pogledajte samo stadione. Za sada me najviše dojmio Brazil, imaju fantastičnu ekipu, a ne treba zanemariti ni Portugal, Argentinu i Francusku.

Mnogo se priča i o Srbiji koja igra ispod svih očekivanja.

– Srbija je prepotentno ušla u cijelu priču, ne znam čemu to. Da, reprezentaciju čine iskusni igrači koji igraju u vrhunskim klubovima, sve to stoji, ali generalni to nije to. Ako imaš šest vrhunskih igrača, ne mogu i ne moraju igrati svi. I kada se osloniš na imena kao što je to učinio Piksi na kraju dobiješ ‘po ušima’, nema tu više koncepta fudbalskog. Hrvatska je, s druge strane, kompaktnija. Livaja je sada tu, ima i nekoliko mlađih nazad, ali imaju konstantu u svom radu i sistemu, mijenjaju igrača za igrača. Ne mijenjaju poziciju da bi tamo nekom ugodili.

Foto: Kapfenberg

Zanimljivo, na golu Srbije je Vanja Milinković-Savić koji je za vrijeme upravo Ibrakovićeve ere bio na pragu Sarajeva. Imao je jedan uslov – da bude prvi golman. Kako je Sarajevo već tada imalo Bandovića i mlađeg Plakala, procijenili su u klubu da ne bi bilo ljudski i sportski da na kraju oni samo treniraju.

– Vanja je još sa 17 godina pokazivao da može izrasti u vrhunskog golmana. Zato je i otišao u Manchester United. Nažalost, kod nas se sve gleda od danas do sutra, ciganski život, razmišljanje da je bolje danas ‘cener’ nego za deset godina milion. I zato nemamo rezultat. Raduje me što se danas što se takav golman, ako ništa, povezivao sa Sarajevom, a malo je nedostajalo da dođe i Borjan koji također brani na Svjetskom prvenstvu. Sjetite se da je umalo i Misimović došao. Mislim da je to odraz našeg rada u Sarajevu u to vrijeme.

Za kraj dotakao se i povratka u Kapfenberg.

– Devetog decembra nas očekuje prijateljski meč protiv Bologne, bit će to poslastica za mlade momke u timu i motiv više. Situacija nije baš najbolja. Kada sam došao u 11 kola imali smo tek dva boda, našim rječnikom ništa ni sa čim, olako se ušlo u sezonu. Kako već živim tu, na kraju sam prihvatio ponudu da se vratim, prije svega, osjećam da me cijeni predsjednik i svi ostali u klubu, a kada se već vraćaš na jedno mjesto, znači da si prethodno nešto napravio, poručuje Ibraković za Reprezentacija.ba.

(Reprezentacija.ba)