Anel Hadžić sve je iznenadio odlukom da završi karijeru. Vrlo rano, već u 32. godini, ovaj nekadašnji fudbalski reprezentativac Bosne i Hercegovine odlučio je da fudbalu kaže ‘zbogom’ i okrene se drugim stvarima, a iako za mnoge iznenađujuća, ova odluka možda je i racionalna.

Spletom okolnosti Hadžić u posljednje vrijeme nije igrao na nivou na kojem, po renomeu, zaslužuje. Nedostatak motivacije na kraju je i presudio.

– Iako za mnoge ova odluka izgleda iznenađujuće, za mene nije, razmišljao sam o tome mnogo posljednjih mjeseci. Ali, da mi je bilo lako – nije. Presudilo je to što više nisam imao motivaciju, nije me to ispunjavalo kao nekada, tako da nije bilo smisla da se zadržavam tu više. Pogotovo sada kada imam neke druge planove. Iza sebe imam lijepu karijeru, osvajao sam i trofeje, nemam za čim žaliti, priča Anel Hadžić na samom početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

Kroz karijeru Hadžić je nosio dresove Rieda, Sturma, Eskisehirspora, Fehevara… Sa Zmajevima je putovao i na Svjetsko prvenstvo u Brazil 2014. godine.

– Danas se u fudbalu malo gleda šta si napravio i radio u karijeri, više se gledaju neke druge stvari. Nema više poštovanja kao što je bilo, recimo, prije desetak godina. Igrači su postali roba s kojom se trguje. Uzet ću u obzir Miralema Pjanića i sve što se dešavalo nakon utakmice sa Finskom. Sve se svaljuje na njega, kao da on nije čovjek već mašina.

Kaže nam kako je, s fudbalske strane, najviše uživao u Mađarskoj.

– Danas kada vratim vrijeme, svugdje mi je bilo lijepo, ali najuspješnije je bilo dok sam nosio dres Fehevara. U Mađarskoj smo osvajali gotovo sve, igrali grupnu fazu Evropske lige, a malo je nedostajalo i da dođemo do Lige prvaka. Play-off nas je dijelio od toga. Ne smijem zaboraviti ni vrijeme u reprezentaciji. Za mene je to bilo posebno, igrao minutu ili 90, svejedno je.

Ipak, pratile su ga i određene priče dok je nastupao za Zmajeve. Konkretno da mu je agent brat od Safeta Sušića.

– Da odmah razjasnim, sa Safetovim bratom nisam imao apsolutno nikakav odnos. Moj agent je u to vrijeme bio Darko Smoljan, ni on nije forsirao da budem pozvan, već je Safet došao u Graz i vidio da sam u dobroj formi. Iskreno, ni ja nisam očekivao da ću ići odmah na Svjetsko prvenstvo, pogotovo jer nisam bio tu u kvalifikacijama, ali zahvalan sam mu što je računao na mene. Ja mislim da sam iskoristio šansu. Igrao sam po potrebi i u zadnjoj liniji, što ranije nikada nisam, a svaki put sam dao sve od sebe.

I danas prati reprezentaciju.

– Stupila je smjena generacija, potrebno je vrijeme da se sve to posloži, mada mi kao narod i nemamo baš strpljenja. Po meni je novi selektor napravio određene pomake. Na dobrom je putu, ne može sve preko noći, ali slažem se da minule kvalifikacije trebamo ocijeniti neuspješnim jer smo trebali biti najmanje drugi.

Tokom vremena u reprezentaciji rodilo se i veliko prijateljstvo sa Edinom Džekom. Čak su i kumovi.

– Ni on nije znao da ću završiti karijeru. Još se nismo čuli, vjerovatno ćemo danas-sutra popričati, pa će mi ‘nabiti na nos’ to, kroz smijeh dodaje Hadžić.

Pitali smo Hadžića i je li istina da život nastavlja u – Dubaiju.

– Da, tako je. Supruga i ja smo odlučili tamo nastaviti život. Da li će to biti zauvijek ili samo na određen period, vidjet ćemo, ali već postoje neke ideje i mogućnosti za dalje. Ne bih sad otkrivao više, dodao je Hadžić na samom kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)