Izgraditi reputaciju i poštovanje praktično svih, od saigrača do protivnika, moguće je najčešće uz dobre igre u kontinuitetu. To je ono što već godinama radi Nemanja Bilbija.
Upravo Bilbija danas nosi Zrinjski u borbi za naslov, a jednako neumoljiv i sposoban da niotkuda svom timu donese pobjedu bio je i dok je još igrao u Borcu i Sarajevu. S razlogom se ubraja među najbolje fudbalere koji su igrali u Premijer ligi. Dosad ju je, spomenimo i to, osvajao četiri puta.
Sve to, naravno, bilo je povod za razgovor s ovim iskusnim Banjalučaninom koji nije skrivao žal što se njegovo ime nije našlo ni na posljednjem popisu selektora Ivayla Peteva. A da je zaslužio – jeste.
– U svaku sezonu uđem s ciljem da radim maksimalno na svakoj utakmici i u svakom treningu, da sebi ne mogu ništa prigovoriti, a onda šta bude-bude. Evo, hvala Bogu, za sada ide dobro. Svi ti golovi zavise od mojih saigrača koji dobro odrađuju svoj posao, kaže skromni Bilbija na samom početku razgovora za Reprezentacija.ba.
Zahvaljujući sjajnim nastupima Bilbija je postao legenda Zrinjskog. Nije se nadao da će tako biti kada je prvi put došao u Mostar.
– Došao sam ovdje na mala vrata, a sada, nakon pet godina, uspio sam da oborim rekord po broju golova. Da mi je ko rekao da će tako biti… Vjerovatno ću jednom kada završim karijeru biti svjestan šta sam sve napravio u ovom klubu. Mostar je nakon Banjaluke postao moja druga kuća, tu sam zasnovao porodicu, ljudi me cijene… Puno divnih stvari me veže za sam grad.
Danas nema kluba iz BiH koji ne bi poželio Bilbiju u svojim redovima, a nekada su ga se olako rješavali.
– Nemanja Bilbija sada i prije pet-šest godina – velika razlika. Totalno sam drugačiji igrač, napredovao sam, što se i vidi. Naravno da bi sad poželjeli i u Sarajevu i Borcu da se vratim. Bilo je kontakta sa Borcem ranije, neću lagati, ali trenutno sam pod ugovorom sa Zrinjskim i to je to. Da li ću se nekada vratiti u svoj matični klub, otom-potom.
Zrinjski je u dosadašnjem dijelu šampionata pokazao najviše i s razlogom je glavni kandidat za osvajanje titiule.
– Prije početka sezone to nam baš i nije bio cilj, pogotovo jer prethodno nismo osigurali u Evropu, a ni raspored takmičenja nam nije išao na ruku. Mi samo igramo dobro i koristimo kikseve drugih klubova. Previše je bodova u igri da bismo još mogli pričati o tituli, idemo iz utakmice u utakmicu, pa kako bude. Nemamo pritisak.
Uz Bilbiju, među najzaslužnijim za “procvat” Zrinjskog svakako je i trener Sergej Jakirović.
– Jako je dobar trener, zna šta želi, razumije fudbal i napravio je tim po svom ukusu. To je njegova najveća prednost, smatra Bilbija.
I pored svih sjajnih partija, značajniji transfer Bilbija još uvijek nije uspio ostvariti. Slična situacija je i sa ostalim fudbalerima koji igraju u našoj zemlji.
– Naš najveći problem je infrastruktura. Čim dođu hladniji dani, odnosno zimski mjeseci, kvalitet u našoj ligi pada na niske grane. Meni su moje igre koliko-toliko donosile te neke iskorake u inostranstvo, bio sam prije Zrinjskog u Južnoj Koreji, ali tamo mi je trebalo nekoliko mjeseci da dobijem sve dozvole i da se prilagodim. Bude uvijek tih nekih ponuda. Ipak, da bi došlo do realizacije, moraju se sve kockice posložiti. Zašto po svaku cijenu da vučem porodicu negdje?
U južnokorejskom Gangwonu se nije naigrao, ali nosi lijepe uspomene.
– To je bilo prelijepo iskustvo. Tamo sam doživio ono što prethodno nikada nisam. Sve je po pravilima, zna se ko šta radi i fokusiran si isključivo na fudbal. Imao sam ugovor na godinu dana s opcijom produženja, ali, eto, nažalost nisu me zadržali.
Mnogi vjeruju da Bilbija zaslužuje biti u reprezentaciji.
– Treba biti realan, u Premijer ligi nema fudbalera koji sada može biti u reprezentaciji standardan i uzeti mjesto tamo nekome ko igra u jačem evropskom klubu, ali ima onih koji zaslužuju biti tu. Ja smatram da sam zaslužio da budem među 23 fudbalera na spisku jer zabiti 12 pogodaka u 16 utakmica nije mala stvar. Teže sam se nosio s tim u mladosti. Šta sada trebam da radim, da tugujem i da se to odrazi na moje igre u Zrinjskom? Krivo mi je, ali sam profesionalac i poštujem odluku selektora.
Za kraj, interesovalo nas je ima li već plan šta će raditi kada jednog dana završi karijeru.
– Svjestan sam da polako ulazim u godine, ali cilj mi je barem još tri-četiri godine igrati na ovom nivou ukoliko me, naravno, posluži zdravlje. Znam samo da se vidim u fudbalu. Da li ću biti trener ili ću se više bazirati na skautiranje jer imam dobre konekcije, vidjet ću. Još ne razmišljam o tome, zaključio je Nemanja Bilbija na samom kraju razgovora za Reprezentacija.ba.
(Reprezentacija.ba)