Već dugi niz godina postiže zapažene rezultate na kantonalnom i državnom nivou. Profesor je sporta, vlasnik i glavni trener KK “ABC Basket”, a svakako je najpoznatiji po radu sa Alenom Omićem i Jusufom Nurkićem koji su u meÄ‘uvremenu napravili uspjeÅ¡ne koÅ¡arkaÅ¡ke karijere. Govorimo o Ozrenu Seleskoviću.

Nurkića je ovaj koÅ¡arkaÅ¡ki lisac nauÄio osnove koÅ¡arke i jedan je od najzaslužnijih Å¡to se posvetio uopÅ¡te sportu. Prvi put ga je ugledao kada je imao 12 godina i već tada je procijenio da vrijedi raditi s njim, odnosno da ima “materijala” da postane dobar koÅ¡arkaÅ¡, a danas to isto misli za Jusufovog brata Kenana s kojim takoÄ‘er trenira.

Na uspjehe koji je ostvario Ozren danas gleda skromno. Kao trener ponosan je što se uopšte njegovo ime danas dovodi u kontekst s košarkašem koji godinama igra u NBA ligi.

– Ako me pitate kao trenera jesam li ponosan – naravno. Sa Jusufom sam poÄeo raditi joÅ¡ kada je bio Å¡esti razred osnovne Å¡kole. Iako je imao tek 12 godina, vidjelo se da bi od njega moglo neÅ¡to biti, a velikim dijelom i genetika je utjecala na to. Kompletna njegova porodica i sa oÄeve i sa majÄine strane je visoka, a uz tu genetiku, naravno da je za uspjeh najvažnija bila Jusufova izuzetna predanost koÅ¡arci i upornost. To ga je izdvajalo od ostale djece, kaže Ozren Selesković na poÄetku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

Dolazio je u BaÅ¡igovce Äetiri puta sedmiÄno, u Å¡kolu gdje je iÅ¡ao Nurkić, a ponekad ga je na trening vodila i policijska patrola.

– Bilo je dosta dogodovÅ¡tina. Sam naÄin mog dolaska na treninge je bio komplikovan jer sam u selo dolazio bez automobila. Jusufov otac Hariz se snalazio na sve moguće naÄine jer nije želio da propusti nijedan trening. Svima je poznato da je on policajac. Kada ne bi mogao doći pred mene na stanicu, poslao bi policijsku patrolu da naprave kao ophodnju od Živinica do BaÅ¡igovaca. Tako su me ponekad i “hapsili”. Ma, snalazili smo se na sve naÄine, a sve kako bi se posvetili Jusufu i kako bi on Å¡to prije zavolio koÅ¡arku. Da nije, ko zna da li bi danas priÄali o ovom svemu.

A ono Å¡to joÅ¡ istiÄe u radu s Nurkićem jeste njegovo ponaÅ¡anje. Dodaje i da mu je neostvarena želja to Å¡to ga joÅ¡ nije imao priliku gledati na djelu u NBA ligi.

– Družili smo se pristojan broj godina, a za to vrijeme nikada nisam osjetio potrebu da povisim ton na njega. A znate kakva su djeca. Sve zadatke je izvrÅ¡avao na najbolji naÄin i zasigurno je momak kojeg bi svaki trener poželio da ima.

Svoj košarkaški put polako gradi i Nurkićev mlađi brat Kenan. Sa 14 godina je već visok dva metra i nosi patike broj 51,5. Uskoro će nositi dres Slobode.

– JoÅ¡ uvijek je djeÄak. Nije mi drago Å¡to se diže pompa tolika, ali razumljivo je, ipak je Jusufov brat. Samo ne bih volio da ima bilo kakav pritisak. ÄŒinjenica je da se radi o velikom talentu i da ima itekako velike Å¡anse da dostigne najviÅ¡i nivo. Pred njim je dosta težak i naporan rad. Ubrzo mijenja sredinu, ide na Å¡kolovanje u Tuzlu i tamo nastavlja karijeru, a ja ću i dalje biti involviran u njegov rad te pratiti ga. Najvažnije je da bude zdrav i da nastavi radi kao Å¡to je do sada. Pored toga Å¡to ga stimuliÅ¡em da bude dobar koÅ¡arkaÅ¡, važno mi je i to da ne zapostavlja obrazovanje i Å¡to je odliÄan uÄenik. To daje Å¡irinu kod sportaÅ¡a.

Pored toga Å¡to je u svom klubu KK “ABC Basket” kroz koji je iznjedrio vrhunske koÅ¡arkaÅ¡e, Selesković je, s druge strane, takoÄ‘er je na sebe preuzeo joÅ¡ jedan projekat – Jedinstvo Dženeks.

– Ono Å¡to mi je poseban izazov u ovim zrelim trenerskim godinama, to je ženski koÅ¡arkaÅ¡ki klub Jedinstvo Dženeks u kojem sam od 1. januara zaposlen kao Å¡ef struÄnog Å¡taba. Želja mi je da u narednim godinama ovaj klub zauzme ozbiljno mjesto, kako u naÅ¡oj, tako i u evropskoj koÅ¡arci. Bilo bi pretenciozno reći da ćemo se ponovo boriti za titulu evropskih prvakinja jer su se  okolnosti logistiÄke i finansijske promijenile u odnosu na ranija vremena, ali težit ćemo ka ozbiljnim stvarima. Svim srcem sam predan ovom projektu, poruÄio je Ozren Selesković.

(Reprezentacija.ba)