Ime Azrudina Valentića dugo je u bh. medijima prolazilo ispod radara. Iako je rođen u Zenici i jedno vrijeme igrao za Sarajevo, život ovog 53-godišnjaka je danas vezan za Švedsku za koju ga veže i veći dio trenerske karijere koju je proveo u tamošnjim prvoligašima.
Danas je, kao asistent, na klupi IFK Norrköpinga koji je u svojoj bogatoj historiji 13 puta osvajao naslov prvaka.
– Ja sam možda trener koji je u svijetu najmanje zastupljen u medijima, haha. To je dio posla koji baš ne volim. Kada bi moglo, u ugovorima bi mi stajala stavka da ne moram ići na press konferencije jer u razgovoru sa medijima ti moraš biti političar i ponekad pričati ono što bi drugi željeli čuti. A ja nisam takav, kažem sve što mislim, pa šta bude. Znalo me je to i koštati – priča Valentić na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
BIO DESNA RUKA OLOFU MELLBERGU
Valentićevi igrački dani vezani su za Sarajevo odakle ga je “voz karijere” još vodio za Škotsku, Austriju i Sloveniju. Spletom okolnosti na kraju je završio u Švedskoj koja je danas njegov dom. Početkom godine dobio je posao u IFK Norrköpingu.
– Imali smo težak start u klubu. Promijenilo se nekoliko trenera u kratkom periodu, a znate kako je to, svaki od njih dovede igrače po svom ukusu i stilu igre koji preferira. I onda dođeš u situaciju da imaš neizbalansiran tim, potrebno je vrijeme da se kockice poslože, ali daleko od toga da tražimo izgovor. Evo, uvezali smo četiri pobjede i nadamo se da ćemo sezonu privesti kraju na najbolji način. Norrkoping je veliki klub, dovoljno je reći da u svojim vitrinama imaju 13 naslova prvaka Švedske, a uz to su i navijači fenomenalni. I kada nije išlo, kada su se nizali loši rezultati, oni su stalno dolazili i pružali podršku, tako da je užitak raditi u takvom ambijentu. Švedska liga je postala razvojna, ako neko iskoči, odmah se prodaje i to za dobre novce. Ovdje se transferi kreću od tri do deset miliona, što obzirom na ligu, nije loše.
U Švedskoj je do sada samostalno vodio Vasalund, Assyrisku i Dalkurd, a jedno vrijeme je bio i u Brommapojkarni. I to kao ‘desna ruka’ bivšem asu Juventusa, Aston Ville i Villarreala Olofu Mellbergu.
– Ja sam prije tog posla u Brommapojkarni već radio nekoliko godina u Assyriski, bilo je zahtjevno, osjećao sam da mi je bio potreban odmor. Taman je to vrijeme kad je Mellberg ulazio u trenerske vode. Prije toga nismo se poznavali, zajednički prijatelj nam je bivši reprezentativac Švedske Daniel Majstorović koji nas je spojio, nakon čega smo se sastali. Insistirao je na tome da radimo zajedno, ali morao sam vidjeti najprije na koji način ćemo to surađivati, kakav je njegov ego…, puno je faktora koji su važni u ovom poslu. Poslije jednog sastanka sam osjećao kao da se Mellberg i ja znamo cijeli život. Ipak, nakon nekog vremena naši putevi su se razdvojili. Mene je odveo u Dansku, pa u Bugarsku, što je bilo jedno također za mene dobro iskustvo.
VELIKE STVARI SA BOTEVOM
U Bugarskoj je bio “mozak” ambicioznog Boteva iz Plovdiva u kojem je uživao ogromno povjerenje bogatog gazde.
– Gazda kluba je najprije kupio Fremad Amager i želio je samo mene na klupi. U tom trenutku moji planovi nisu išli u tom pravcu, ali pomislio sam ako me već trenerski posao vodi od kuće, onda je svejedno. I tako je krenula naša saradnja koja se nastavila i nakon što je otišao u Botev. Dogovorili smo se da ćemo učiniti sve da izgradimo profesionalan klub. Iako danas više nisam tu, mi se i dalje čujemo, posao koji je napravljen je vrhunski. U prilog tome idu i reultati koji su za Botev najbolji u zadnjih skoro 30 godina. Bili smo treći u prvenstvu, svaki prijelazni rok smo uspjeli po dvojicu-trojicu mladih igrača prodati. Dakle, koliko smo težili ka rezultatu, toliko smo usavršavali i talente.
Upravo večeras s početkom u 20:00 Botev ide na megdan Zrinjskom u okviru Konferencijske lige. Šta predviđa, pitamo ga.
– Gledao sam prvu utakmicu. Botev je već tada mogao riješiti pitanje prolaska, imali su u dva navrata situaciju jedan na jedan, ali i sada je sve otvoreno. Zrinjski kao Zrinjski. Oni imaju taj gard na domaćem terenu, rijetko ko ih je u Mostaru dobio, uz to će im mnogo značiti i iskustvo iz Konferencijske lige koju su igrali prošle sezone. Vidjet ćemo. Neće im biti lako zaustaviti kontranapade Boteva koji naprijed ima izuzetno brze igrače.
U njegovo vrijeme nekoliko fudbalera s ovih prostora je prošlo kroz Botev. U naročito dobrom svjetlu se prikazao Hidajet Hankić koji je u međuvremenu iz ovog kluba otišao u Rostov, a jedno vrijeme tu je bio i povremeni reprezentativac BiH Said Hamulić. Igrač koji zbog svog temperamenta nikako ne uspjeva da se vrati u staru formu. Je li takav bio i u Botevu?
– Kada smo pravili organizaciju kluba, težili smo ka tome da sve bude profesionalno, od medicinskog dijela, dijela za kondicijsku pripremu do skautinga. Dakle – sve. Sve smo postavili po evropskim standardima, vlasnik Boteva je sve to pratio znajući da ćemo, ako budemo donosili prave odluke, na kraju i štediti. Kroz naš skauting je tako došao Hidajet Hankić koji je sada otišao u Rostov, kao i Hamulić koji je došao u momentu kada smo se na tabeli smjenjivali sa Ludogoretsom. I tada se vidjelo da ima potencijal, imali smo planove s njim, pogotovo zbog pozicije koju igra. Fizički je jak, ima nevjerovatan šut, može odigrati i taj zadnji pas. No, šta je njegov najveći problem, strpljenje. Vidjevši da su ispred njega dvojica igrača, već nakon mjesec dana, došao je kod mene sa željom da ide dalje. Kasnije će napraviti odličan transfer u Francusku, ali ako pogledamo sve, zbog tog temperamenta i manjka strpljenja na kraju dolazi u konflikte. Šteta, dobar je igrač.
IGRAO ZA FK SARAJEVO
Valentić je kao igrač u Sarajevu bio od 1989. do 1993. godine. U tom razdoblju je osvojio i dva trofeja.
– Inače sam rođen u Zenici, ali zbog školovanja rano sam se preselio u Sarajevo i taj grad danas doživljavam kao dio sebe. Kao i klub koji volim dušom. Vidim da su dobro startali u prvenstvu, drago mi je zbog Zekića s kojim imam konekciju još kada je igrao, bio je jedan period kada sam mu pomogao dosta. Možda se on toga i ne sjeća danas. Želim mu sve najbolje i nadam se da će donijeti titulu na Koševo. Da bi Sarajevo bilo Sarajevo, i Željezničar mora biti Željezničar, to su naši tradicionalni klubovi i jedni druge moraju gurati da budu bolji kako bi se vratila ona čar.
Nije se usudio procjenjivati gdje bi Sarajevo danas bilo u švedskom prvenstvu i koliko bi moglo parirati Hammarbyju, Djurgardenu, AIK-u…
– Ove sezone sam pogledao samo jednu utakmicu i nije baš korektno procjenjivati. Što se tiče švedske lige, Malmo je ovdje institucija za sebe po budžetu, veličini, imaju nenormalan budžet za Švedsku, a kamoli za Bosnu i Hercegovinu. Tu su i štokholmski klubovi koji su uvijek u vrhu… Najveća prednost su ovdje nevjerovatne posjete na stadiona koji su maltene svi odlični. Prošle godine Hammarby je, recimo, imao prosječno 28 hiljada na stadionu, nešto manje AIK, stadion Malma je svaku utakmicu ispunjen skoro do kraja. Kompletna ta atmosfera koja uključuje i medije, TV analize…, sve je to na jednom top nivou. I znate šta je još ovdje zanimljivo? Pravilo je takvo da niko ne može posve kupiti klub. Možeš doći kao investitor i imati udio od 49%, ali ostatak čine članovi kluba koji također donose odluke. I mi smo jedina zemlja koja ne želi VAR u prvenstvu, otkrio je Valentić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
