Zatekli smo ga dok se spremao na put u Makarsku. Sezona je, traži se krevet više u njegovom apartmanu, no kaže kako će se vrlo brzo vratiti među svoje. A njegovo je Sarajevo, tačnije Čengić Vila, gdje i danas između zgrada igra lopte s rajom.
Almir Turković je omiljen svugdje. Koliko zbog toga što je plijenio fudbalskom virtuoznošću, toliko i zbog toga što je iskren i drag čovjek.
– Kakvo mi je danas zdravlje? A, trudim se pridržavati se koliko mogu nakon tog srčanog udara, ovo što igram pomalo lopte više je onako da se ismijem i uživam s rajom. Nisam više u Osijeku skaut, istekao mi je ugovor, tako da sam na birou – priča šaljivo za Reprezentacija.ba portal, u svom stilu, legendarni as Sarajeva.
Mnogo ga je potresla vijest o tragičnoj smrti Dženana Uščuplića. Poznavali su se skoro cijeli život.
– Ne mogu nikako vjerovati da više nije s nama. U šoku sam, kao i svi, niko ne može da vjeruje da tek tako čovjeka grom udari. To se desi jednom u toliko. Šta reći o Dženi… Volio je Sarajevo, nije želio ići nigdje drugo raditi i pored toliko uspjeha, ali šteta je što je i on na kraju sklonjen. I kao igrač je bio mnogo talentovan, imao je odličnu lijevu nogu i strašan šut.
Pod vodstvom Zorana Zekića je Sarajevo u prvenstvo ušlo s dvije pobjede. S aktuelnim trenerom je također dijelio svlačionicu u prošlosti, no o njemu nije želio govoriti. Kao da nisu u dobrim odnosima.
– Sa Zekićem nisam u kontaktu, bili smo prijatelji, sada smo poznanici. Slabo pratim generalno naš fudbal. Neko kaže da je to zasićenje, valjda zbog toga što sam se nagledao puno toga u prošlosti, ne znam… Hoću jednostavno da se odmorim od svega. Kod nas najmanje ima sporta, iste stvari se vrte u krug. Pogledajte, eto, zadnju ovu odluku Saveza prema kojoj igrači iz EU više nisu stranci. Ja to ne mogu vjerovati. Nemam ništa protiv stranaca, i ja sam igrao u nekoliko zemalja, ali nejasno mi je kako ovi klubovi poput Sarajeva i Željezničara nisu se pobunili protiv toga. Naša liga treba biti razvojna, za našu djecu… Zato izbjegavam uopšte da se pojavljujem u medijima, ispadaš budala, stalno govoriš iste stvari i ništa.
Danas se u Premijer ligi vrte daleko veći novci. Naročito uspoređujući s njegovim vremenom u kojem je, složit će se, bilo mnogo boljih fudbalera.
– Ako nećeš sam cijeniti svoju ligu, ko će? Kod nas dolaze igrači iz Srbije koji su tamo igrali za 500, a ovdje za 5.000 eura i onda se čudimo što smo 100. liga na svijetu. Ili platiš 500.000 eura za desnog beka kakvog mogu naći u tramvaju od Čengić Vile do Baščaršiju. Ne jednog, petoricu. Zato nam je kako jeste. Dovoljno je vidjeti godinama unazad rezultate naših klubova u Evropi, a nikada lakše nije bilo izboriti grupnu fazu ove Konferencijske lige. To su i izmislili za države poput naših, da se sirotinja malo zabavi. Prije si se morao dobro namučiti da zaigraš u grupnoj fazi.
Posljednjih godina brojni su Bosanci prošli kroz HNL. Svaka čast Hajroviću, Ibričiću, Zecu, Blatnjaku…, ali u susjedstvu će reći Zeka je bio svijet za sebe. Zbog njega je publika dolazila na stadion. Bio je napadač starog kova, tehnički potkovan, moćan dribler sa nevjerovatnim osjećajem za igru i gol. Zanimalo nas je kako vidi posljednja dešavanja na Poljudu.
– Sa Hajdukom i dan-danas imam odnos, stalno mi šalju pozive na utakmicu, imam svoje mjesto u loži i nakon 20 godina. Oni su prema meni uvijek korektni bili. Sada je tamo aktuelno to s Perišićem. On je otišao iz Hajduka kada sam ja igrao, sjećam ga se, kasnije je napravio svjetsku karijeru i po meni se moralo na bolji način ovo sve riješiti. Nije trebalo doći do narušavanja atmosfere pred početak prvenstva. Ali, ne mogu detaljno o tome, sve što znam je iz medija.
Hajduk 20-godinu čeka titulu. Posljednja je osvojena upravo kada je popularni Zeka nosio “bili” dres.
– Bila je to sjajna generacija. Vulić, iskusni lisac, napravio je sjajnu selekciju sa Šurjakom. Dovoljno je pogledati da su tu bili Pletikosa, Srna, Carević, Rapaić, Računica…, bolje od boljeg. Imali smo jače treninge nego neko utakmice. Tu kad se izboriš za mjesto, znaš da si napravio veliku stvar, a najviše nas je krasilo to što nismo bili ljubomorni jedni na druge. Danas mogu s ponosom reći da sam s Hajdukom dva puta bio prvak, dva puta sam osvojio Superkup i jedan kup. Lijepe su to uspomene.
Priča da bi na Poljud mogao stići i Edin Džeko sve je tiša. Kao da su u Hajduku odustali shvativši da se u Feneru neće tek tako odreći svog najboljeg napadača.
– Ako mene pitate, ja bih volio kao navijač da dođe u Hajduk mislim da bi i on, ali… Mislim da on ima veliki ugovor u Turskoj koji Hajduk ne može platiti, zaključio je Almir Turković na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
