“Zar je i bio tu?”, komentarisali su navijači Čelika nakon što je prethodnih dana klub napustio Avdija Vršajević od kojeg se mnogo očekivalo kada se zimus vratio.

Ipak, posljednji mandat na Bilinom polju je okončao neslavno, bez da je odigrao ijednu utakmicu, a iz kluba su to opravdali privatnim razlozima iskusnog fudbalera koji je u međuvremenu započeo drugu karijeru. Onu menadžersku.

– Ne, nema problema nikakvih, imam fantastične odnose sa ljudima iz kluba, ali jednostavno – stigle su me godine. Nije malo 38. Nakon povrede lijevog koljena pokušavao sam trenirati, svaki put kada sam težio ka tome da budem onaj stari, osjećao sam da ne ide. A nikada nisam bio igrač koji će se šetati po terenu, ili ginem do zadnje ili ništa. Zato je ovako najbolje. Za klub sam uvijek tu, šta god treba, u narednom periodu ću pokušati da pomognem na drugi način”, kaže Avdija Vršajević na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

Iako je relativno “zelen” u menadžerskom poslu, prednost mu je što iza sebe ima veliku karijeru, brojne konekcije i što zna prepoznati šta je fudbaleru u kojem momentu potrebno. A već je i transferirao na desetine njih. Posljednji je Amar Begić koji se snašao odlično u turskom Šanliurfasporu.

– I za vrijeme karijere sam volio pomagati igračima. Privlačio me taj posao, ali nisam želio da se o tome govori, bio sam fudbaler i držao sam se toga ponajviše. Sada sam se dao u to. Za sebe mogu reći da sam kompetentan, imao sam karijeru, hvala Bogu nešto sam i zaradio da ne ovisim toliko o nekoj proviziji, tako da… Cilj mi je napraviti lijepu priču, pomoći igraču, a ne samo tapšati ga po ramenu i čekati da se pojavi nešto samo. Za sada ide dobro. Prvi transfer je bio onaj Dala Varešanovića u Rizespor koji se po njega ispostavio kao više nego dobar. Ovaj posao nije nimalo lagan. Ne kažu bez razloga da je to bara puna krokodila.”

Kako je “iza paravana” izgledala cijela priča oko Varešanovićevog transfera u Tursku? Da je za mnoge to bio i iznenađujući transfer slaže se i Vršajević.

– Da, svi su govorili da je to loš put za njega, ni Dal ni njegov otac Mirza nisu bili toliko sigurni u tu priču. Ipak, znao sam kome ga nudim. Radeći sa istim trenerom Hadžiahmetović se prodao u Bešiktaš, to je trener koji zna sa našim igračima, zna šta im treba, ali isto treba naglasiti da oni nisu klub koji tek tako plaća obeštećenje. Moja veza je bio agent iz Turske koji je poznavao dobro trenera i mjesec dana sam ga ubjeđivao da je Dal tačno ono što im treba i da guramo cijelu priču. Igrao sam s njim, znao sam šta može, a do tada je za njih sve bio nepoznanica.”

Danas je Dal za Turke sve samo ne nepoznanica. U debitantskoj sezoni je zabio preko deset pogodaka i već se uveliko govori o interesovanju drugih, većih, klubova. Ovaj put Vršajevića neće biti u priči.

– Volim ljude s karakterom. Ako ga osoba nema, da imam mogućnost zaraditi i milion preko nje, neću. Mene niko ne može kupiti i takvog me svako zna. Sa Dalovim ocem Mirzom je na kraju došlo do nesuglasica iz razloga što se nije cijenio moj trud i vrijeme koje sam uložio da bi se taj transfer realizirao. Svačije vrijeme košta, to je nešto najdragocjenije. Nije ispao korektan, ali on je otac Dalu i normalno je da ovaj stoji iza njega. Na stranu sve, dečko je sjajan igrač i volio bih da mu i sljedeći korak bude dobar kao što je bio ovaj s odlaskom u Turskom jer to će, na koncu, biti dobro i za reprezentaciju. Sve što je napravio tamo, isključivo je njegova zasluga.”

Kada je već pomenuo reprezentaciju, naravno nismo mogli da se ne dotaknemo novih vjetrova kojih pušu dolaskom Sergeja Barbareza na mjesto selektora. Odluku koju je donijelo vodstvo Saveza je pozdravio i Vršajević.

– Zna se ko je Barbarez, idol svih nas, kao i Spahić s kojim sam imao čast i da igram u reprezentaciji. Dobro je što su dobili podršku cijelog naroda i vrijeme da naprave nešto, ništa ne može preko noći, ne treba ni očekivati odmah pobjede i ne znam ti šta… Dovoljno je samo vidjeti protivnike s kojim ćemo igrati. Važno je da su to ljudi iz fudbala, ljudi koji vole ovu zemlju i koji će sigurno učiniti sve da se vratimo na nivo na kojem smo nekada bili”, kaže Vršajević za Reprezentacija.ba portal.

Zlatni dani reprezentacije bili su upravo u Vršajevićevoj eri. Nije bio zvijezda niti neko čiji se korak pratio, ali je bio pravi profesionalac i radnik, onakav kakve treneri vole. Danas se može pohvaliti kako je jedan od pogodaka na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014. bio upravo njegovo djelo.

– Bila je to baš fantastična generacija, fantastičan trener… Ma, sve se poklopilo. Koliko se sjećam na FIFA-inoj rang listi smo bili 13. na svijetu. To sve govori. Igrati za reprezentaciju za mene je bilo ostvarenje svih snova, nisam ranije vjerovao da ću uopšte biti tu ikad, ali onda odlaskom u Hajduk u 27. godini sve se promijenilo. I taj gol koji sam zabio na Svjetskom prvenstvu daje dodatni pečat mojoj karijeri“, zaključio je Vršajević koji je u dresu sa državnim grbom ubilježio 17 nastupa.

(Reprezentacija.ba)