Njemačka studioznost u kombinaciji sa bosansko-hrvatskom ležernošću = dobitna kombinacija. 

Skepsa i nepovjerenje su se ozbiljno nadvijali nad trenerskom karijerom Edina Terzića. Štaviše, mnogi su mislili da je osuđena na propast kada je krajem maja prošle godine u posljednjem kolu na krcatom Vestfalenu izgubio titulu, međutim jučer je eliminisavši PSG izborio finale Lige prvaka. O 41-godišnjem strategu i njegovom “fudbalskom doktoratu” danas pišu gotovo svi regionalni mediji koji mu broje krvna zrnca.

Sin “plavih mantila” iz Jugoslavije je odrastao na pola sata od stadiona Borussije. Kao dijete iz radničke klase je trenirao fudbal. Shvativši da se od igranja po niželigaškim klubovima neće najesti hljeba, veoma mlad počeo je da se trenerski edukuje, a energija s kojom je pristupao poslu oduševila je i Slavena Bilića kada mu je ponudio pred Euro 2012. da mu uradi skauting Irske.

Foto: Privatni album

U razgovoru za Reprezentacija.ba portal toga se prisjetio i Nikola Jurčević, u to vrijeme Bilićeva ‘desna ruka’, a kasnije će upravo sa Terzićem surađivati u Bešiktašu i West Hamu. To iskustvo je na kraju bilo od velikog značaja za hit-trenera Evrope.

– Slaven je s njim bio na vezi prije Eura 2012. kada je gledao neke hrvatske protivnike. Krenulo je tako, slao nam je svoja viđenja, a u to vrijeme softvere i programe kao on nisu baš svi koristili. S tim je bio baš spretan i u tom momentu je bio pravo osvježenje za nas. Kasnije, kada smo otišli u Bešiktaš, Slaven je odlučio da ga pozove da nam se pridruži i tu se vidjelo baš da je prepun neke mladalačke energije, vrlo komunikativan, bistar. Ima tu bosansko-hrvatsku crtu koja mu je, ispostavit će se, puno pomogla – priča nam Jurčević.

Četiri godine je Terzić bio dio “staffa” Bilićevog. Kada bi ovaj poslije premijerligaških utakmica išao na večere sa Guardiolom, Wengerom ili Mourinhom, Terzić bi iz prikrajka bilježio sve što mu je zanimljivo. Kasnije je na Otoku stekao i trenersku “Pro” licencu u klasi sa Nemanjom Vidićem.

– Jesam li mogao zamisliti da će napraviti sve ovo? Vidite, radili smo godinama zajedno i moglo se vidjeti koliko je fudbalski sposoban i educiran, kakvu socijalnu inteligenciju ima… Sigurno sam pomislio da može daleko dogurati, ali da će baš kroz neko vrijeme biti u finalu Lige prvaka – to nisam. Jako mi je drago zbog njega. Čestitao sam mu, ostali smo u dobrim odnosima.

I Jurčević je svojedobno igrao u Njemačkoj. Prati sva zbivanja u toj zemlji u kojoj, dodaje, Terzić ima jako dobar imidž. Vole ga i igrači.

– Ma, on je toliko tjelesno spreman da je mogao svaki put uskočiti kada bi na treningu zafalio igrač. Generacijski je igračima bio blizak, izgradio je baš dobar odnos sa njima. Ne sumnjam da je to slučaj i u Dortmundu. Oko sebe širi pozitivnu energiju, jako se dobro ponaša, dobar je na press konferencijama… I na to sve znate koliko su fanatični navijači Borussije? Terzić je upravo jedan od njih. Tamo je odrastao, cijela njegova porodica je vezana za klub, istinski je navijač. Dok smo bili zajedno, odmah bi nakon treninga ili utakmice provjeravao kako su igrali…

Rođen je u Mendenu u Njemačkoj. Njegov otac Ibrašim je iz Donjeg Vakufa, a majka Ružica iz Osijeka. Suprugu Koru Wolm je upoznao na igralištu jer je i ona trenirala fudbal, a braku koji traje od 2013. su dobili dvije kćeri.

Foto: Facebook

– Rekao bih da je on od Nijemaca uzeo ono najvažnije, organiziranost, sistematičnost, disciplinu, ali način života i komunikacije je naš – bosansko-hrvatski. Zabavan je, opušten, nema poroka… Posvećen je samo fudbalu. Upoznao sam mu i porodicu. Jako su dobri ljudi koji su ostali vezani za svoje krajeve i jako mi se svidjelo kod njih što se međusobno svi drže zajedno, poštivaju mnogo jedni druge. Nažalost, otac mu više nije među živima, prije koju godinu je preminuo nakon teške bolesti“, kaže Jurčević za Reprezentacija.ba portal.

Mladići poput Terzića se promiču u trenere budućnosti. Još ako bi desilo “čudo” u finalu…

– Ko zna… Niko im nije predviđao prolaz protiv Atletica, protiv PSG-a da ne govorim, a gledajte sada gdje su. Pokazali su da ih više niko ne može podcijeniti. Najviše ih krasi taj momčadski duh uz koji je doslovno sve moguće – poručio je Jurčević koji je jedno vrijeme, podsjetimo, samostalno vodio i zagrebački Dinamo.

(Reprezentacija.ba)