Sinan Sinanović, jedan od najupornijih da Miralem Pjanić zaigra za Bosnu i Hercegovine. 2007. godine je za list SAN pisao o tretmanu koji je “mali princ” istrpio kako bi zaigrao za BiH.

Pjanić je nakon kraljevskog tretmana u Metzu i Luksemburgu, u vrijeme kada ga je i Francuska željela u svojoj reprezentaciji, u BiH doživio niz neugodnosti. “Vozali” su ga od hotela do hotela, satima je čekao na benzinskoj pupmi prevoz do Sarajeva i slično. Za dijete koje je pukom srećom izbjeglo stradanje u ratu, takve prepreke ipak nisu bile nepremostive. Ni blizu.

“Majka i ja smo izlazili iz okupacije u Tuzli. Dok je vojnik odlučivao o našoj sudbini, ja sam se kao tada beba rasplakao. Zbog toga su nas i pustili” pričao je Pjanić.

Na kraju je kod Miroslava Ćire Blaževića debitovao 2008. godine na prijateljskoj utakmici protiv Bugarske u Zenici. Bio je to i Ćirin debi.

“Iako su najodgovorniji pojedinci iz Saveza najavili da će Miralem Pjanić napokon debitovati za bh. reprezentaciju, sada je vrlo izvjesno da će se ponoviti slučaj Ibrahimović. Pjanić nije dobio bh. pasoš, zato što to nekome iz NSBiH nije odgovaralo – pisao je tada Sinanović za San.

“Ni Ibrahimović, kao šesnaestogodišnji junior Malmea nije imao bh. državljanstvo, ali je kao i Pjanić imao želju da igra za BiH. Pogotovo njegov otac Šefik. Kasnije ga je ta želja prošla. Nakon petodnevnog maltretiranja po hotelima, od mlade do A reprezentacije, lažnih obećanja čelnika Saveza, tapšanja Ahmeda Pašalića, Pjanić se razočaran vratio u Francusku.

Izbacili ga u Matuzićima

Ne želim nikog prozivati. Ja sam imao veliku želju da igram za svoju zemlju. Došao sam na okupljanje. Nikola Nikić je bio izuzetno korektan. Naišao sam na korektan tretman i u A reprezentaciji. Razgovarao sam sa Muzurovićem i njegovim saradnicima. I direktor me posjetio u Tesliću. Ušanović je radio na tome da dobijem pasoš, ali ne znam zašto je sve stopirano. Ja sam rođen u BiH, moji su roditelji iz Bosne, igram za Metz, ali moje srce kuca za BiH. – izjavio je Miralem Pjanić.

Njegov kućni odgoj, maniri mladića koji odrasta u internatu Metza, ne dozvoljavaju mu da pljuje po pojedincima koji su sa njim željeli javnosti zamazati oči. Možda talentirani nogometaš nije ni prozreo namjere pojedinaca sa Slatkog ćošeta. Ustvari, Pjanić je pozvan, računajući da nije toliko lud da odbije Francuze. On za sada odbija i Luksemburžane i Trikolore.

Luksemburgški novinari su žestoko napali Pjanića i njegovog oca što je odbio Luksemburg. Pjanić je računao da će ga luksemburgški mediji napasti, ali nije ni sanjao da će ga u Bosni šetati od hotela do hotela. Po dolasku u Sarajevu rečeno mu je da ga čeka soba u jednom ilidžanskom hotelu, sa kojim NSBiH ima ugovor. Taman kada se spremio i želio odmoriti od napornog puta, pokucali su mu na vrata i zamolili da napusti hotel i premjesti se u drugi. Objasnili su mu da je stigao nenajavljen, a da će u drugom hotelu imati najbolju sobu. Spakovao je stvari i nakon lutanja, shvatio da je njegova soba u bungalovima, gdje ga čekao ležaj sa stolićem i čašom za vodu. Nije raspakirao stvari, napustio je sobu i izašao vani. Onda je reagirao Munib Ušanović i smjestio ga u hotel gdje borave A reprezentativci.

Trening sa Muslimovićem, Gušom, Berberovićem…

Nije mi teško palo, jer sam bio sretan zbog uvjeravanja ljudi iz Saveza i reprezentacije da ću, napokon zaigrati za bh. reprezentaciju. – pričao je Pjanić dok se vozio u Teslić.

Trenirao je kod Nikole Nikića i čekao pasoš. Koji nije dočekao. Spremao se za meč protiv svojih Francuza. Umjesto u Francusku, Pjanića su ostavili na cesti u Matuzićima, gdje je nekoliko sati čekao da ga neko odveze u Sarajevo. Njegovi saigrači su produžili za Zagreb odatle za Pariz, potom Tuluz, Albi. Osim Pjaniću, teško je bilo i Nikiću.

Došlo mi da zaplačem od muke. Mladić je super talentovan. Oduševio me na prvom treningu. Nažalost, i pored silnih intervencija, nije uspio riješiti papirologiju oko pasoša, žali Nikić. Potištenog Pjanića su smjestili u hotel sa A reprezentativcima i svjesno ga lagali kako će možda stići u Francusku i zaigrati protiv Trikolora.

U najgorem slučaju, debitovat ćeš za A tim protiv Norveške na Koševu. – govorili su Pjaniću. Odradio je trening sa Misimovićem, Muslimovićem, Gušom, Rahimićem, Berberovićem… Stariji saigrači su u superlativima govorili o Pjaniću.

Uzbuna zbog Bajana

Nisam dugo vidio igrača sa tako nezgodnim udarcem iz koljena. Ostavio sam ga poslije treninga da šutira na gol i svaki put sam sa dosta muka zaustavljao njegov šut. – pričao je Gušo. Borče Sredojević je bio još konkretniji.

Mali je pravi dragulj. Iako mu nismo kazali, tokom treninga pratili smo njegov svaki pokret. U igri iz prve, bio je precizan, jednako dobro igrao je lijevom i desnom nogom. Ima izuzetnu fudbalsku inteligenciju. On je naša prava perspektiva. – rekao je Sredojević, koji je zavidnu igračku reputaciju stekao igrajući u Kozari, Borcu, Rijeci, Partizanu, a ovjerio je u španskom Deportivu. I Muzurović je imao samo riječi hvale. Kakvog li apsurda, Pjanića su svi hvalili, ali niko ništa nije poduzimao da se njegov problem riješi. Svojevremeno se dizala uzbuna u Savezu kada bi trebalo Brazilcu Bajanu napraviti pasoš. Jer ga valjalo prodati. Primjera poput Bajana je na desetine. Pjanićev je hendikep što ga zastupa ugledna menadžerska agencija.

Kao šlag na tortu, prenosimo izjavu jednog bahatog nogometnog parazita iz NSBiH, koja najbolje odslikava ko sjedi u Savezu.

Pjanić preko reprezentacije sebi diže cijenu. Ako mu je stalo do reprezentacije, neka sebi napravi pasoš! Nažalost, Pjanić nije jedini koji će izgubiti strpljenje, a paraziti će i dalje promovisati trećerazredne igrače u reprezentativce za jednokratnu upotrebu.

Bez reprezentacije do Francuske

Fahrudin Pjanić, otac nogometaša Metza o svom sinu kaže: Rekli su nam da će sve biti u redu do meča sa Turskom. Čekat ćemo! Bole me glasine, koje sam čuo kako moj sin želi preko reprezentacije sebi podići cijenu. Miralem je sve do sada postigao, a da nije zaigrao ni minut za reprezentaciju. Ima pedesetak nastupa za mlađe selekcije Luksemburga, sa sedamnaest godina je debitovao za prvi tim Metza. Traže ga mnogi klubovi iz Evrope. Gdje je tu promocija preko reprezentacije. Javnost i oni zlobnici to moraju znati. Ako neko iz NSBiH nema interes za Pjanića, neka to kaže, neka javnost zna, da se sutra ne bi pravdali, kako smo odbijali poziv. – rekao je Pjanić.” pisao je tada Sinanović za SAN.

(Reprezentacija.ba)