Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine trenutno je bez selektora. Savi Miloševiću (50) istekao je ugovor, a ako je čitati između redova Fudbalski savez BiH u njemu vidi rješenje i za budući period.
Barem se tako da zaključiti iz najave da će predsjednik FS BiH i njegovi saradnici narednih dana obaviti sastanak sa Miloševićem na kojem će razmijeniti mišljenja o budućnosti reprezentacije BiH. Eh da su takve sreće bili Ivajlo Petev ili Meho Kodro koji su otišli “i bez pozdrava”.
Ni znanja, ni kičme
Javnost strepi od tog sastanka, i novih odluka, jer su većinom odluke u upravljanju reprezentacijom od ove grupe bile radikalno štetne po rezultate Zmajeva.
To što predsjednik nije veliko fudbalsko ime donekle je u skladu sa trendovima u europskim savezima gdje su predsjednici većinom ugledni pravnici i biznismeni, ali njegovo posljednje gostovanje na N1 u kojem nije uspio nabrojati pet igrača reprezentacije a da jednom ne pogriješi, a drugom zaboravi ime, već zabrinjava.
Možda je to treba pripisati tremi pred kamerama, ali čemu pripisati ponašanje struke u FS BiH?
Umjesto da nakon još jednog neuspjeha u njegovom mandatu danonoćno radi na strategiji razvoja bh. fudbala, izgleda da jedino što je struka u savezu predvođena direktorom uspjela smisliti je narativ koji plasiraju već mjesecima. Narativ kako je rezultat njihovog rada ipak zadovoljavajući jer, zaboga, ni ranije se reprezentacija BiH nikada nije plasirala na Europsko prvenstvo.
Nestručno, a još više beskičmeno.
Činjenica da se BiH ranije nije plasirala na EURO je tačna, ali je prava istina da Savez ne trpi kritike i revolt javnosti zbog neplasmana na EURO, nego zašto je reprezentacija BiH radom ove grupe dovedena na dno. Razlog, dakle, nezadovoljstva nije to što nismo otišli na još jedno veliko takmičenje, nego što se od koliko toliko stabilne i konkurentne reprezentacije lošim odlukama napravila kanta za nabijanje.
FIFA lista je prava ocjena rada upravljanja saveza nad reprezentacijom, a ona kaže – BiH stoji najgore još od 2008. godine kada su glavni igrači bojkotovali reprezentaciju BiH upravo zbog haosa u savezu koji je na kraju završio čak i zatvorskim presudama.
Razvali pa vladaj
Najgori rezultat ovakvog razvaljivanja reprezentacije je to što sada javnost bi trebalo da se zadovolji mrvicama.
Odnosno, da bude sretna što imamo selektora koji je uspio na domaćem terenu 80 minuta igre da parira jednoj, ipak, drugorazrednoj europskoj reprezentaciji Ukrajine. I koji je u konačnici lošim odlukama i izgubio tu utakmicu.
Reprezentacija Bosne i Hercegovine zaslužuje puno više. Iako Milošević neosporno ima harizmu, šarm, intelekt, široki vokabular i široke sfere interesovanja…
BiH zaslužuje bolje, ima i ko da to plati
U prvom redu reprezentacija BiH zaslužuje naravno bolji menadžment da je vodi od narednog mandata.
A do narednog mandata i novog rukovodstva, reprezentacija Bosne i Hercegovine već danas zaslužuje puno boljeg selektora od Save Miloševića i ostalih selektora sličnog tankog CV-a koji su je do sada vodili. Pa barem da je ne vode selektori koje u trenutku preuzimanja BiH nije želio baš nijedan klub.
Kakvog to selektora treba Bosna i Hercegovina? Ni prestarog, a ni neiskusnog. Koji već ima selektorsko iskustvo, a ujednog još željnog dokazivanja. Ni nedokučivo preskupog. Onakvog kakav je recimo Matjaž Kek koji je opet sa Slovenijom napravio veliki rezultat, a takvih je još trenera koji su bili slobodni u ranijim mandatima, ali u FS BiH nisu mi pomišljali da ih kontaktiraju.
Jer kao što doticanje dna pokušavaju sakriti ponavljanjem da se BiH nije ranije plasirala na Europsko prvenstvo, tako se i svaki dobar selektor pokušava predstaviti kao preskup, dok se sa druge strane novac troši na najskuplje hotele, letove, avione, savjetnike, prekomjernu i preskupu administraciju… Pa i nepotrebno veliku i preskupu zgradu saveza…
Na kraju krajeva, velike bh. firme spremne su kroz sponzorske ugovore platiti i vrhunskog selektora za reprezentaciju BiH. Naravno, inicijativa mora doći iz saveza…
Ukoliko oni takvog trenera uopšte žele. Jer trener koji nema druge opcije će pristati na sve vrste dogovora i pritisaka, a onaj koji je tražen na tržištu neće.
Ali, sve na kraju ipak zavisi do čega je kome stalo – pobjeđivanja ili podrivanja.
(Reprezentacija.ba)
