Kada se danas s nostalgijom govori o 2014. i generaciji Zmajeva koji su nastupili na historijskom Svjetskom prvenstvu u Brazilu, rijetko se ko sjeti Tomislava Piplice, a bio je tamo također.
– Čim nisi u reprezentaciji, svi te zaborave, u svom stilu je jedne prilike kazao legendarni golman Energie Cottbusa koji je više od četiri godine bio desna ruka Safeta Sušića. U Papetovom mandatu osim za golmane, brinuo se uvijek i za dobro raspoloženje u ekipi. Oni koji ga poznaju reći će za Piplicu da je ekscentrik, upečatljiv, drugačiji…, a zbog svoje harizme i stava ‘što na umu, to na drumu’ i danas je cijenjen među navijačima.
Otkako je završio karijeru Piplicin dom je Njemačka. Trenutno živi i radi u Leipzigu, u kultnom četveroligašu Lokomotive koji spletom okolnosti danas i samostalno vodi. Nije mu to strano, kaže odmah na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
– Otkud u ulozi glavnog trenera? Splet okolnosti, eto. Sada već bivši predsjednik imao je određenih nesporazuma sa Almedinom Ćivom, Bosancem koji je prethodno bio trener, osjećala se negativna atmosfera, da bi se nakon nekog vremena promijenilo cijelo rukovodstvo. Ćivu su smijenili, a odlučili su da ga zamijenim upravo ja. Nije mi bilo baš najugodnije, ipak smo mi prijatelji skoro 20 godina. Što se tiče same uloge, nije mi strana jer sam i u drugim klubovima već imao priliku da samostalno radim u nekoliko navrata, sve ima svoje draži. U osam utakmica smo osvojili 12 bodova, priča Piplica.
Nezaobilazna tema je, naravno, reprezentacija Bosne i Hercegovina koja iza sebe ima još jedan neuspjeh. Ni ovaj put Zmajeve nećemo gledati na Evropskom prvenstvo. Zanimalo nas je kako je sve to izgledalo iz njegovog ugla.
– Nije u redu samo spominjati ovu posljednju utakmicu s Ukrajinom i govoriti – eh, da smo… Nije se radilo dobro ni prije, godinama unazad nam je tako i na kraju smo, kako Nijemci kažu, dobili ‘rechnung’. Račun plaćaš na kraju. Nismo znali cijeniti ono što smo imali prije. Čim odigramo jednu utakmicu dobro, mislimo da smo prvaci svijeta, a s lošom smo niko i ništa. Stalno nekoga podcjenjujemo, a ustvari realnost je takva da se moramo pogledati u ogledalo i pitati se šta smo mi to uložili u fudbal, napravili pozitivno, da, eto, moramo biti na Evropskom prvenstvu. To je taj račun o kojem sam maloprije govorio.
Zmajevi su protiv Ukrajine imali sve, nisu dobili ništa. Često se u medijima s pohvala piše o pristupu igrača koji je bio daleko bolji nego u ranijem periodu.
– Kad to čujem… Ako pristup nije na najvećoj razini kada igraš za reprezentaciju, onda ne trebaš ni igrati za nju. Smiješno je što se držimo za to, što nam je to neka svijetla tačka. Mi kvalitetu imamo, ali je očigledno da se dobro nismo pripremili jer je i sam selektor priznao da je pogriješio. Ispostavilo se kako jedno priča, a drugo radi. Puno je stvari koje treba promijeniti, iz temelja, ne može se nakon svakog lošeg rezultata pričati samo o selektoru i da jedini on bude krivac. Šta je s ostalim ljudima koji su odluke donosili? Treba pričati i sa igračima, vidjeti ko se vidi dalje u reprezentaciji, ko ne… Sve to treba analizirati. Pitanje je samo ko će. Ljudi koji odlučuju svale krivicu na druge i opet isto.
Osvrnuo se i na nastupe bh. fudbalera u Njemačkoj. Demirović je došao do 15. gola, Tabaković rešeta mreže u Herthi, a pod posebnim lupom su mu i golmani.
– Pratim sve, naravno, drago mi je kada vidim da igraju dobro. Vasilj je u St. Pauliju također jako dobar, hvale ga ovdje svi, a i dobro ih ide i u Cvajti. Prvi su. Je li on nova ‘jedinica’ reprezentacije? Pitanje je šta će biti sa Šehićem, koliko ima volje i želje da brani dalje u reprezentaciji. Vidim da se odlučio za slabiju ligu i više novaca. Treba to dobro izvagati, ali je sigurno da ima kvalitetu za to, kao i drugi golmani koje imamo. Treba tim momcima dati šansu, u suprotnom ne možemo ni znati, zaključio je za Reprezentacija.ba Piplica.
(Reprezentacija.ba)
