Prethodnih dana ga je bilo nemoguće dobiti. Zvali su ga mnogi, morao je odbijati pozive, barem dok se ne oglasi UEFA i ne ocijeni njegovo suđenje u duelu osmine finala Lige prvaka između RB Leipziga i Real Madrida. Odluka da već u trećoj minuti poništi gol “Bikovima” podigla je prašinu u fudbalskom svijetu, u toj mjeri da su mediji u Njemačkoj pisali kako je bio impresioniran veličinom Reala, međutim na to se nije obazirao. Peljto i njegovi pomoćnici Ibrišimbegović i Beljo postupili su sa autoritetom, bez straha i sa puno sigurnosti. Ispostavit će se na kraju – ispravno.
To što je još jednom dobio priliku da sudi na najvećoj sceni nije nikakva slučajnost. Sudije se, ipak, ne biraju kuglicama. Ako ga pitate je li mu teže suditi Realu i drugim velikanima ili matičnu Premijer ligu, kao iz topa će odgovoriti – kod nas je tri puta teže. Glamur i blještavilo Lige prvaka je Peljto veoma brzo zamijenio sa Gabelom gdje je u petak dijelio pravdu na meču između GOŠK-a i Sloge iz Doboja.
– Slegli su se dojmovi. Bilo je trke-frke, što bi kod nas rekli, utakmice su ponekad sudijski zahtjevne više nego što se to čini. Nije lako donositi odluke. Još ako je sporni momenat već u trećoj minuti, podijeljen fudbalski svijet, svakakva mišljenja… Ipak, odluka VAR-a i u konačnici pozitivna ocjena od strane UEFA-e pokazuje da smo odradili dobar posao i da možemo biti zadovoljni – javio se Irfan Peljto za Reprezentacija.ba portal.
‘Kako je suditi Realu’, često je pitanje za Peljtu otkako se vratio u Bosnu i Hercegovinu.
– Ove utakmice su već postale svakodnevnica. Ako bi gledao kao ostali ljudi, sve bi se svodilo na imena – aj Real, aj Barcelona, aj Arsenal, međutim sve ti je to isto kada si sudija. Baš sada kada sam bio Gabeli, ljudi su me pitali koliko se teško u glavi ‘prešaltati’ na realnost našeg fudbala, je li velika promjena. Ako se profesionalno odnosiš, razlike nema, mada kada pogledaš sve te terene, uložene milione i milione… Meni je to posao. Osjećaj da sudim zvijezdama dobijem tek kada me nakon utakmica prijatelji zovu i čestitaju, traže dresove. Ma, bilo bi malo tri ekipe Real Madrida i sa rezervnim garniturama da ispoštujem sve (smijeh). Ljudi ponekad ne shvataju da mi ne smijemo tražiti dresove od igrača i da nosimo samo ono što nam klubovi poklone kao suvenir.
Ističe kako ni u jednom trenutku nije posumnjao u odluku zbog koje su sve oči bile uprte u njega niti se uplašio pritiska koji je uslijedio. Takve utakmice traže i posebnu pripremu.
– Protiv Reala svi žele da daju gol. Ta negativna energija s tribina na kraju se prenijela na igrače, počeli su da prave pritisak, ne bi li kasnije vršio kompenzaciju koja je po meni u suđenju greška. Bolje napraviti jednu grešku nego dvije. Srećom, mi smo znali da smo ispravno postupili i bili smo mirne glave. Sama ta utakmica donosi adrenalin, ne zbog toga što su na terenu Leipzig i Real, nego što se radi o osmini finala Lige prvaka. Ipak je to najveće klupsko takmičenje. Je li bila posebna priprema? Pa, nije isto pripremati se za igrače koji igraju u osrednjim klubovima i za igrače kao što su Vinicius, Openda, Šeško… To su veoma jaki, brzi ljudi. Kako nisam ekstremno brz kao oni, morao sam da svoju taktiku pripremim zbog brže tranzicije, promjene pravca. Mi smo dan prije trebali održati i trening na stadionu, ali zbog štrajkova koji su bili tamo aerodrom je bio zatvoren i morali smo vozom putovati nekoliko sati od Frankfurta do Leipziga. Sve te prepreke na kraju smo prevazišli dobrim rezultatom.
Peljto s razlogom ima sve veći ugled kao sudija na evropskoj sceni. S takvim statusom prilično dobro i zaradi. Prema nekim izvorima arbitri po meču Lige prvaka inkasiraju gotovo 5.000 eura. Očekivano, pokriveni su im i troškovi leta, transporta, kao i smještaja za vrijeme utakmice koju sude.
– Irfan Peljto na ovaj nivo nije došao zato što je lijep niti sam drugačiji od ostalih. Uložio sam jedino mnogo rada i truda da dođem na ovaj nivo i zajedno sa saradnicima pokazao da smo dostojni toga, iako dolazimo iz zemlje gdje uslovi nisu na visokom nivou, gdje nema VAR sistema… Sudije se ne biraju kuglicama već imaju ljudi koji sjede u UEFA-i i koji su procijenili da mi to možemo. I to smo dokazali. Zarada? Naravno, o ciframa ne mogu pričati, ali za naše uvjete je to fin novac. Ali, ljudi samo danas vide to. Ja mogu pričati o 20 godina rada, o tome kako sam sudio za tri marke, za pet, deset…, sve dok nisam došao do Premijer lige i počeo malo više dobijati.
Njegovo ime se našlo i na listi kandidata za nadolazeće Svjetsko prvenstvo. Koliko je realno da očekujemo na Mundijalu, pitamo ga.
– Trebamo, prije svega, poredati stvari realno. Na Svjetsko prvenstvo idu sudije sa svih kontinenata, bez obzira o kakvoj se kvaliteti radi, a do toga ima još dugo. Ovisi kakva će moja forma biti, zdravstveno stanje, hoću li razočarati do tada neke ljude u UEFA-i. Puno je to faktora. Na meni je da radim i odškrinim ta vrata, da se ne spominjem samo kao kandidat, nego da se 2026. godine i pojavim kao sudac iz Bosne i Hercegovine. Daj Bože, da se reprezentacija nađe tu. Onda će to biti prava stvar.
Nedavno je Peljto ispričao i zanimljivu anegdotu s premijerligaških terena kada mu je Amar Rahmanović prišao s riječima – ko si ti? Za bivšeg fudbalera Sarajeva kaže kako je izvan terena potpuno druga osoba, a otkrio je i ‘pikanterije’ tokom susreta sa svjetskim zvijezdama.
– Haha, ta priča sa Amarom je istinita. Takav mu je karakter tokom igre, međutim kada utakmica završi je potpuno drugi momak. Imam veliko poštovanje prema njemu i pozdravljam ga ovom prilikom. Što se tiče tih ‘negativnih’ iskustava sa evropskih terena, moram priznati da me je iznenadio Kevin De Bruyne koji na televiziji izgleda toliko miran i povučen, a na terenu je toliko arogantan da je to nevjerovatno. Nema respekta. Imao sam problema i sa Gundoganom kada sam sudio Barceloni. Stalno je prigovarao i nije bio baš ljubazan. Što bi naš narod rekao, prgav je na jeziku. Na sreću, uspio sam da se sjetim kako se na turskom kaže ‘brate’, taj termin je za njih mnogo vrijedniji nego kod nas, a poslije toga je bio odličan. Prihvatio me je kao svog.
Šaljivo kaže danas da on njegove sudijske karijere najveće benefite ima – sin.
– Gdje god sudiš, dobiješ suvenire poput originalnih dresova i slično. Moj sin je kao brojni dječaci lud za tim. Ma, svi smo takvi bili u mladosti. Želja mi je jednog dana da sve to uokvirim i da na kraju te kolekcije bude moj sudijski dres da me podsjeća na karijeru koju ne bih napravio da nije bilo podrške porodice, roditelja i prijatelja koji se mogu izbrojati na prste jedne ruke – zaključio je Irfan Peljto na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
