Nakon 12 godina “lutanja” po svijetu od Ukrajine, Belgije, Serije A, Bundeslige, Rusije, pa do daleke Kine, Toni Šunjić (35) se vraća kući. Stameni Hercegovac koji je bio dio najbolje generacije naše države, te i igrao dvije utakmice na Mundijalu, vratio se u svoj Zrinjski, u svoj Mostar.
Šunjić je 2012. godine otišao iz Zrinjskog u ukrajinsku Zoryu, a onda je igrao i za ruske Kuban i Dynamo, njemački Stuttgart, talijanski Palermo i belgijski Kortrijk. Od 2020. godine je u Kini gdje je nosio dres Beijinga i Henana. Otprilike od tada ga i nema među Zmajevima.
Nakon povratka u Zrinjski, sada sigurno jedan od najboljih igrača domaćeg prvenstva, u ekskluzivnom razgovoru za Reprezentacija.ba portal govori o svemu iza sebe, ali i o svemu što ga još čeka u karijeri. Te naravno o situaciji u državnoj vrsti.
Nakon više od tri godine u Kini – možeš li nam izdvojiti šta je najbolje, a šta najgore što ćeš pamtiti iz države sa najvećim brojem stanovnika?
“Poslije nešto više od tri godine mogu reći da sam se prijatno iznenadio sa Kinom. Zemlja je jako razvijena i napredna, gradovi izgledaju odlično, gradi se neprestano i napreduju u svakom pogledu. Što se tiče nekih negativnih stvari, ja sam nažalost došao u vrijeme dok je još bila korona tako da je tada bilo sve puno komplikovanije. Prve dvije sezone život je bio jako težak i ograničen. Ali bilo bi nekorektno mjeriti tu državu sa takvom tradicijom po te dvije godine. Kažem, prijatno iznenađenje u mnogim stvarima.”
Da je čovjek samo turistički obišao sve gdje si ti igrao teško bi se mogao svega prisjetiti. A ti samo ne da si boravio tamo, nego i radio i sigurno svašta prošao. Tvojih 35 godina u današnjem fudbalu ne znači mnogo, i sigurno je da si spreman za novu epizodu. Tajna tvog uspjeha je rad i hrabrost, ali šta je tajna Zrinjskog? Pa i drugi klubovi imaju stabilnost i finansije?
“Mogu reći da je karijeri proletila nevjerovatno brzo i sada sam ušao u razdoblje gdje svaka sezona može biti posljednja u karijeri. Ipak, osjećam se veoma dobro i motivisano. Nadam se da mogu igrati još nekoliko sezona. A Zrinjski? Evo sada već kao novi-stari igrač mogu reći da se stvarno sve u klubu diglo na puno veći nivo od organizacije do infrastrukture. Međutim, kako ste rekli i drugi klubovi imaju sve to ali nisu toliko uspješni. Tajna je možda u tome da ljudi koji vode Zrinjski stvarno vole nogomet te razmišljaju o najmanjim detaljima. Upravo ti detalji na kraju možda i čine razliku na terenu”
Ako bi gledali isključivo kroz prizmu nogometa – igrao si u BiH, Ukrajini, Belgiji, bio igrač Palerma, Stuttgarta – gdje je bilo najbolje?
“Iskreno, svugdje je bilo lijepo. Ipak, ako bi morao izdvojit neko razdoblje onda bi to vjerojatno bilo vrijeme koje sam proveo u Dinamu iz Moskve. Klub je bio jako uređen i na velikoj razini. Liga je dosta zahtjevna, a uz to grad je vjerojatno jedan od najboljih za živjeti na svijetu. Tamo sam upoznao i svoju sadašnju ženu i kćerkica mi je rođena u Moksvi. Grad Moskvu pamtim samo po dobrome.”
Bio si član reprezentacije koja je igrala Mundijal, imaš i po 90 minuta protiv Nigerije i Argentine. Šta je bilo ključno da se ta ekipa plasira na veliko takmičenje?
“Mislim da je to jednostavno bila najbolja generacija BiH sa Edinom Džekom i Miralemom Pjanićem u najboljim godinama. Tu su bili i Spahić, zatim Misimović, Lulić i drugi. Bili smo pokriveni na svim pozicijama. Naravno, i žrijeb u kvalifikacijama nas je ‘pomazio’ da budemo u grupi gdje smo bili najjača ekipa uz Grčku. Naravno i to smo zaslužili ranijim rezultatima.”
I ranije smo se vrlo rijetko plasirali na velika takmičenja, ali čini se da nikada nismo bili ovako loši. Igrači su na meti kritika od navijača, saveza, do direktora reprezentacije, pa i samog selektora? Kako gledaš na sve to?
“Nažalost, reprezentacija ne prolazi kroz neki najbolji period. Međutim, treba gledat sa pozitivne strane da još uvijek imamo baraž i priliku da sve ispravimo. Momcima samo mogu poželjeti sreću da se plasiraju na još jedno veliko natjecanje i da zatvore usta svim kritičarima.”
Navijači kao po tradiciji uvijek jednog ili dva pojedinca iz reprezentacije uzmu na zub? Safet Sušić je vjerovao u tebe, ali na početku si trpio mnoge kritike, pa i uvrede na društvenim mrežama. Kasnije si svojim igrama svima zatvorio usta. Šta danas poručuješ mladim igračima – kako se nositi sa tim?
“Kritike su jednostavno dio ovoga sporta tako da s tim naučiš da se nosiš kroz godine. Naravno da nije prijatno kada te vrijeđaju i kritikuju. Ja sam jednostavno odlučio šutiti, raditi i dati svoj maksimum i navijači su me i prihvatili i zavoljeli. Naravno, uvijek ima i onih koji te ne cijene i pljuju, ali kako sam već rekao sve je to dio nogometa.”
Igrao si u Ukrajini, Rusiji, kako gledaš na šanse BiH u baražu? Ukrajina je definitivno dobra reprezentacija u zdravoj formi, ali ipak nema nekih velikih pobjeda u zadnje dvije-tri godine. Gubili su od Škotske, Velsa, pobijedili Maltu, Sj. Makedoniju, remizirali kući sa Irskom. Istina remizirali su i sa Engleskom i Italijom?
“Mislim da je Ukrajina dosta jaka ekipa koja može kada ima dobar dan pobjediti bilo koju reprezentaciju na svijetu. Međutim, isto tako i s druge strane kada imaju loš dan mogu i izgubiti od bilo koje ekipe
Sve u svemu, možda bi im dao ulogu blagog favorita. Naravno, i mi možemo proći tu prepreku ako budemo pravi.”
Da se vratimo na Premijer ligu BiH? Ti si jedan od rijetkih igrača koji je iz domaćih škola nogometa došao do terena Serije A, Bundeslige, Svjetskog prvenstva…? Šta je ključno da se stvori jedan mladi igrač konkurentan na stranom tržištu?
“Jako je teško doći do klubova iz liga petice kada krećeš iz Premijer lige BiH. Put je stvarno težak jer praktično nemaš pravo na grešku. Ja sam se prvo morao dokazati u Premijer ligi BiH. Sa 19 godina sam osvojio Kup BiH, naredne sezone i ligu i bio U21 reprezentativac BiH. Uslijedio je transfer u Ukrajinu, a onda sam se i tamo morao dokazati kako bi prešao u Rusiju. U Rusiji sam sa Kubanom igrao finale Kupa, a onda su me nastupi na SP u Brazilu odveli do Stuttgarta i njemačke Bundeslige.” zaključio je Toni Šunjić razgovor za Reprezentacija.ba.
(Reprezentacija.ba)
