U januaru Faruk Hadžibegić, u junu Meho Kodro, u septembru Savo Milošević. Poslovanje N/FSBiH je očekivano zabrinulo navijače fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine koji su sa puno skepse dočekali bivšeg trenera Partizana, međutim ispostavilo se kako ni on nije zaustavio brod koji tone. Za utjehu je ostao baraž Lige nacija kao posljednja nada da je moguć odlazak na Evropsko prvenstvu naredne godine u Njemačku.
Optimizam nije napustio Miloševića ni pored tri poraza u četiri utakmice na klupi “Zmajeva”, a kako mart već kuca na vrata, vrijeme maksimalno koristi kako bi obišao igrače, razgovarao s njima i detaljno im približio ono što od njih traži protiv Ukrajine.
– Jučer je objavljeno da ćemo u junu igrati protiv Engleske, što je dobro svakako, te utakmice protiv najboljih prosto ti pokažu na kojem si nivou i koliko možeš. Ali, otom-potom, ne mogu sad da razmišljam o tome kad imamo toliko prečih stvari – javio se Savo Milošević za Reprezentacija.ba portal.
U njegovom glasu osjetilo se dobro raspoloženje. Već polako pakuje kofere…
– Da, baš sada 9. februara idem za Minhen i u tom periodu ću pogledati nekoliko utakmica, nešto gledam preko TV-a, a i telefonski sam u kontaktu s igračima. Cilj mi je posjetiti njih što više i da, dok ne dođu na okupljanje, svima bude jasno kako ćemo igrati i na koji način. Tri-četiri dana pred utakmicu nema se šta spektakularno uigravati. Kako će to izgledati? Detalje ne mogu otkrivati, ali neka srednja zona će biti zastupljena. Ako se spustimo u nisku, teško možemo stići u napadu i obrnuto…
Iako je nakon “promašaja” sa Hadžibegovićem i Kodrom doveden u vidu spasioca, ispostavilo se kako Zmajevi ni pod Miloševićevim vodstvom nisu zablistali. Naročito su za zaborav bile utakmice protiv Portugala (0:5) i Luksemburga (4:1).
– Utakmica protiv Portugala je bila specifična s obzirom na snagu protivnika. Kad uđete s rezultatom 0:2 u prvih deset minuta, teško se vratiti. Treba biti svjestan i reći da ova reprezentacija nema onaj kvalitet koji je imala prije deset godina, ali neću kukati i govoriti šta nedostaje već moramo vidjeti šta je to što imamo i kako da se najbolje pripremimo za ono što dolazi. Obje utakmice koje ste spomenuli su bile, koliko bolne, toliko i dobre jer su nam pokazale mnogo stvari. Pretežno loših, da, ali dobro je znati šta možemo, šta ne možemo i šta ne smijemo da radimo na utakmicama. Sa svake strane se to može gledati. I koliko god publika i mediji željeli rezultat, on nije bio primaran jer se već prije toga bila izgubila šansa da se kroz kvalifikacije nešto uradi. Meni su prioritet bile stvari o kojima sam maločas rekao i da vidimo ima li još neko na koga možemo ozbiljno računat i ko može pomoći.
Razloga za zadovoljstvo Miloševiću daju i igre nekolicine fudbalera. Od mlađe garde naročito se izdvaja Ermedin Demirović koji je u Bundesligi već zabio deset pogodaka. Hoće li prilagođavati taktiku klubovima, pitamo ga.
– Svakako da ćemo uzeti u obzir sve te stvari. Pokušat ćemo prilagoditi se što većem broju igrača, iako je nemoguće preslikati sve stvari, jer svi oni igraju u različtim klubovima, u različitim sistemima i modelima. Glavni zadatak nam je da modelom igre dobijemo isto ono što pružaju širom Evrope, čak i više. Dobro je što svi igraju dobro, konstantno, mada najbitnije od svega će biti da u martu budu zdravi.
O reprezentaciji Ukrajine, manje-više, zna sve.
– Bez dileme su među najboljih 10 ili 12 selekcija u Evropi, to je činjenica, a ne opravdanje. Isto tako, to apsolutno ne treba da znači ništa jer igramo jednu utakmicu, i to kući, tako da je sve moguće. Način na koji igraju smo već analizirali, jasno nam je sve, taj taktički dio će biti predstavljen jasno i momcima. Važno će biti da taj taktički i psihološki dio dovedemo do maksimuma i da, ponavljam, svi dođu zdravi. Nadam se najboljem.
Ranije je nagovijestio da će pojedini igrači, oni nezainteresovani i koji ne žele izaći iz zone komfora, biti otpisani. Je li se u međuvremenu nešto promijenilo?
– Suštinski je to ono što imamo. One korjenite promjene se mogu očekivati tek poslije, da li sa mnom ili bez mene, to ćemo vidjeti. Pred ovako ozbiljne utakmice praviti veće rezove je vrlo diskutabilno i osjetljivo. Nama je sada jasno šta možemo da igramo, na koji način i ne možemo da mijenjamo mnogo. Mogu kazati da novih imena neće biti, osim ovih mlađih, bolje je zvati njih nego neke koji neko vrijeme ne donose ništa reprezentaciji.
Nikola Katić, Svetozar Marković, Ivan Šunjić…, brojna imena se dovode u vezu s reprezentacijom.
– Ranije sam rekao da imam rezervni spisak na kojem ima desetak igrača na koje treba razmišljati ako pričamo o novom ciklusu od septembra, dakle kasnije, sada ne. Da bih infiltrirao nove igrače potrebne su utakmice i vrijeme.
Poslije poraza od Slovačke sa tribina stadiona Bilino polje čulo se “Savo, odlazi”. Ostao je. Osim što ima podršku kapitena Edina Džeke, osjeća da mu vjeruju i ostali.
– Međusobno razumijevanja i vjera su ključne stvari. Da sam procijenio da igrači nemaju povjerenja u ovo što radim, otišao bih, vjerovatno. Šta vrijedi da im predstavim nešto, a oni ne vjeruju u to? Od toga nema ništa. Jedna stvar je šta ja imam u glavi po pitanju taktike, sasvim druga ono kako se oni osjećaju i kako će to sprovesti u djelo. Sprovest će samo ako vjeruju. Osjećam da vjeruju i to je preduslov svih preduslova.
Nedavno se pojavila informacija i o mogućem povratku na klupu Partizana. Jednu epizodu u Humskoj je već imao, od druge, barem za sada, neće biti ništa.
– Ma, nemam pojma oko toga. Svakako slabo pratim medije u Srbiji. Nisam ni sa kim pričao o tome, tako da o tome ne razmišljam niti se u bliskoj budućnosti vidim ponovo u srpskom fudbalu – poručio je Savo Milošević na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
