Mnogi nisu ozbiljno shvatali Cristiana Ronalda kada je izjavio da liga u Saudijskoj Arabiji može postati među pet najboljih u svijetu. Upravo je njegovim prelaskom u Al-Nasr počela fudbalska oluja u ovoj zemlji u koju su nedugo kasnije počele da stižu i ostale zvijezde poput Neymara, Benzeme, Mitrovića, Firmina, Brozovića, Manea… Sve oči svijeta su preko noći postale uprte u 54. ligu svijeta po FIFA rankingu u koju, zanimljivo, ne dolaze samo igrači već i treneri, sportski direktori…
No, jeste li znali da u sjeni velikih fudbalskih priča upravo kao sportski direktor u Saudijskoj Arabiji radi i jedan Bosanac, rođen u Jajcu? U pitanju je Mevludin Dino Julardžija. Nakon što je godinama ostvarivao zapažene rezultate u Dinamovoj omladinskoj školi i Damacu, danas je u ne toliko bogatom i razvikanom Al-Fatehu važan operativac u sastavanju tima i ujedno trener U19 selekcije na čijoj klupi ruši sve granice.
Mevludin koji je inače rođen u Jajcu je također i otac fudbalera Sarajeva Edina Julardžije, čije ime kada ukucate na Googleovoj tražilici pojave se Chelsea, Atletico Madrid, Sassuolo… Sve su to klubovi koji su željeli nekoć Dinamovog “wunderkinda” koji je spletom okolnosti na kraju ovog ljeta završio na Koševu. Kada razgovarate sa starijim Julardžijom do teme nije teško doći. Krenuli smo najprije od njegovog posla u Saudijskoj Arabiji.
– Zadovoljan sam kako sve ovdje ide. Mi u U19 kategoriji se borimo za naslov, to je iznad očekivanja, a prilično dobro stoji i prvi tim na čelu sa Slavenom Bilićem. Vrte se oko četvrtog, petog, šestog mjesta, što je i domet imajući u vidu da tu nema velikih zvijezda i stotina miliona eura potrošenih na transfere. Svi zajedno odlično sarađujemo. Nedavno su mi dali ogromno povjerenje da obavljam i funkciju sportskog direktora u Al-Fatehu. Velika je to čast i odgovornost. Moja je uloga koordinacija između svih selekcija, briga o fudbalskoj školi, priča Julardžija na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
Kakav je klub Al-Fateh?
– Al-Fateh je klub koji ima tradiciju i historiju. Smješten je u Al-Ahsi, to je najveća oaza u svijetu, tako da imamo stvarno sve što je potrebno za život i fudbal. Uvjeti su fantastična. Nema dalje. Mislim da smo najbolje organizirana akademija, imamo četiri terena s pravom travom i jedan s umjetnom, a nedavno je sagrađen i stadion koji može primiti između 15.000 i 20.000 gledaoca. Izgleda fantastično. Nemamo problem s organizacijom treninga u odnosu na ostale klubove u ovoj zemlji.
Saudijci basnoslovnim iznosima će i dalje privlačiti zvijezde koje i dalje mogu igrati na vrhunskoj razini u Evropi. Nije baš da ste i vi imuni na to.
– Dolasci tih zvijezda su svakako doprinijeli kvalitetu lige. Ronaldu su se smijali kada je rekao da bi mogla biti među najboljim u svijetu, ako nastave s ulaganjima, a siguran sam i ja da će biti tako. Mi imamo dva-tri zvučna imena u timu. Nisu to imena poput Brozovića, Mitrovića ili Neymara, niti možemo platiti toliko, po platežnoj moći spadamo tačno gdje smo i tabeli. Od naših igrača među najpoznatijim je Tello koji je igrao u Barceloni, tu je i armenski reprezentativac Zelarayan, ima dobru karijeru, zatim Šveđanin Rinne. Uklopili smo to u jednu finu fudbalsku priču koja funkcioniše.
Upravo je Vaš dolazak potvrđuje da u Saudijskoj Arabiji pažnju posvećuju i radu sa mladima.
– Nakon što su privukli najbolje fudbalere svijeta, sada žele napraviti iskorak i u radu sa svojom djecom, razvijati vlastite igrače i tome se poklanja sve više pažnje. U odnosu na moje dosadašnje dvadesetogodišnje iskustvo, ima razlike u radu, itekako. Naprimjer, svaki dolazak na trening omladinaca u Evropi je 45 minuta prije, a ovdje moraš trening zakazati sat vremena ranije da bi krenuo na vrijeme i da ne bi niko zakasnio. Ta radna navika za fudbal je malo drugačija nego kod nas. Ali, trudimo se da sve to mijenjamo.
Danas kada se dokazujete u jednoj sasvim drugoj fudbalskoj kulturi, ne treba zanemariti ono što ste do sada radili u Dinamovoj omladinskoj školi, u selekciji Hrvatske do 20 godina… Koliko u radu sa najmlađim problem prave njihovi preambiciozni roditelji?
– Znate kako, roditelji su uvijek nezadovoljni, osobito oni čija djeca ne igraju. Onda idu priče kako ih trener ne voli… Ja svačije dijete poštujem i volio bih da se tako poštuju i treneri. To je manje lijep dio ovog rada sa djecom, ali s vremenom oguglate i na to, shvatite da se jednostavno ne možete svakome svidjeti i da će komentara uvijek biti. Kao i grešaka, dešavaju se svakome, no nijedan trener nikada namjerno neće staviti na klupu ili na tribine igrača koji je najbolji. Svi mi želimo da uvijek pobjeđujemo.
U reprezentaciji ste sarađivali upravo sa sinom Edinom, danas fudbalerom Sarajevom. Nije bilo jednostavno…
– Hvala Bogu, pa samo u reprezentaciji i kratko je trajalo. Teško je to. Ne možete ga pohvaliti svaki put kada napravi nešto dobro, jer to neko gleda drugačije, a ne možete ga ni stalno upozoravati i korigirati poteze. Radite nepotrebno pritisak na njega. Taj period u reprezentaciji zbilja nije bio ugodan ni meni ni njemu i ne bih više nikad volio da se nađem u situaciji ‘roditelj-trener-igrač’.
Najveći ste mu kritičar. Šta ste mu rekli kada se pojavila opcija da dođe u Sarajevo?
– On uvijek ima moju podršku. Bio sam baš u Saudijskoj Arabiji kada me pozvao na telefon i rekao: ‘Tajo, imam ponudu Sarajeva, šta ti misliš o tome?’ Mislim se, šta ću misliti, Sarajevo je veliki klub, s tradicijom… Ne možeš pogriješiti. Bez razmišljanja prihvataj. Ispostavilo se da je to pun pogodak. U njegovom glasu osjetim danas da je presretan, zadovoljan je i kako su ga ljudi dočekali, grad mu je prelijep… Neka uživa.
Godinama je važio za veliku nadu Dinama. Prozvali su ga i ‘wunderkindom’ za kojeg su se interesovali i brojni velikani. Koliko je u tome svemu bilo istine?
– U Dinamu je bio od svoje šeste do 18. godine, s klupe je dobio šansu u nekoliko utakmica, ali nije to ispalo na kraju onako kako se nadao. Nije to bila prava prilika. Mijenjali su se i treneri, uvijek se nešto dešavalo… Ponuda je bilo. Naročito u tim mladim danima, i to od Chelseaja, Sassuola i Atletica iz Madrida. Ispričat ću vam zanimljivu anegdotu za Chelsea. Kada smo razgovarali u Šeratonu, oni su pred mene stavili bjanko papir na koji sam trebao napisati uvjete koje želimo da se preselimo svi u London, a ja bih radio u školi Tottenhama jer sam imao sve potrebne certifikate za to. U tom trenutku rekao sam da meni to ništa ne znači već da mi je najbitnija Edinova sreća i razvoj. I on je želio ostati u Zagrebu. San mu je bio Dinamo, vjerovao je da će dobiti priliku, ali nažalost nije se do kraja ostvario i krenuli smo drugim putem.
Koliko je Vama kao roditelju bilo teško da Edin ostane čvrsto na nogama? Znate i sami koliko to utječe na igrače u njegovoj dobi tada.
– Samo je par ljudi znalo da je došla službena ponuda Chelseaja u klub. Sjećam se da sam bio na terminu i kada sam došao u svlačionicu, na mobitelu je bilo milion poziva i poruka, pomislio sam šta se dešava. Onda sam vidio da su portali objavili da ide u Chelsea. Bili su natpisi – Chelsea dovodi wunderkinda iz Dinama. Teško je bilo, naravno. On nije toliko znao šta se dešava, niti sam mu govorio puno, bio je zbunjen kada bi otišao u školu i kada bi ga drugari za sve to pitali. Najvažnije je, kako se kod nas kaže, da nije poletio. Ostao je prizeman. Siguran sam da će se sve to jednog dana vratiti.
Za kraj, dolazite li često u rodno Jajce?
– Rado idem u Jajce, ali nažalost ne toliko često. Osjećam se posebno kada posjetim vodopade, mlinove, uživam u prirodi i svježem zraku na mom Bešpelju. Volio bih da bude tamo malo više sportskih događaja. Cilj mi je da napravim tamo nešto kao što sam prije 10-15 godina u Sarajevu kada sam doveo Barcelonu, odnosno njihov kamp na kojem su bili prisutni španski treneri. Napravili smo tada dobar posao. Želja mi je sada takvo nešto vidjeti i u Jajcu. Da li će biti biti kamp Barcelone, Dinama ili nekog drugog velikog kluba, vidjet ćemo, hvala Bogu imam velika poznanstva i siguran sam da ću uspjeti u svojoj namjeri – rekao je Julardžija na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
