Nakon što je 2022. godine fudbalska reprezentacija BiH poražena u Zenici od Gruzije, i naši rukometaši pretrpili su poraz od iste države.
I dok se mi to čudimo kako nekada sportski autsajderi polako postaju favoriti protiv Bosne i Hercegovine, treba se prisjetiti riječi današnjeg golmana Igmana koji je branio šest godina u Gruziji.
Dino Hamzić za Reprezentacija.ba prije dvije godine ispričao je kako tamo država pravi ogromna ulaganja u sport, a sve kako bi se što više djece uključilo u treninge, te se tako izbjegla situacija da neki novi Džeko ili Musa nikada i ne dodrinu fudbal ili košarku.
Hamzić je četiri godine je bio člane ekipe Chikhura, a dvije godine je branio za Torpedo Kutaisi.
“Napravili su baš mnogo novih stadiona. Ovaj u Batumiju podsjeća na Bayernovu arenu, stvarno je fenomenalan, a na nivou su i ostali. Godišnje se naprave u prosjeku dva-tri nova stadiona. Ovdje je dobra stvar što mnogo finansijski pomaže Savez koji do jedne granice pokriva plaću igrača, bonuse za osvojene poene… Svi klubovi dobiju određenu cifru, a sada je na njima hoće li na to dodati još nešto.”
“Ovdje je zanimljiv fudbal, napreduje iz godine u godinu. Sve je skroz drugačije u odnosu na našu zemlju, od samih finansija, pa nadalje… Život? Ma, po sigurnosti Gruzija je među prvim zemljama u svijetu. Kriminala gotovo da nema.”
Kontinuitet u reprepzentaciji
Za razliku od Fubalskog saveza BiH koji je svojim odlukama unazadio stabilnu reprezentaciju BiH, u Gruziji prilikom izbora stručnog kadra gledaju isključivo na interes rezultata.
Selektor Gruzije još od 2021. godine je legenda Bayerna Willy Sagnol. Sa njim su savladali Rumuniju, Švedsku, BiH, Bugarskoj dali pet golova u gostima u Ligi Nacija, Sj. Makedoniju pobijedili sa 2:0 i 0:3. U posljednjm kvalifikacijama osvojili su osam bodova i dali 12 golova u grupi sa Španijom, Norveškom, Škotskom i Kiprom.
Idemo nizbrdo
Kao da ovoj državi i nije bio interes razvoj sporta. Neke političke struje nisu imale motiv da razvijaju bilo šta što bi jačalo popularnost Bosne i Hercegovine – a što bi uspješan sport direktno pravio, a druge kao da su imale cilj da se omladina okreće u neke druge aktivnosti gdje ih je lakše kontrolisati, daleko od sportskih terena.
Danas za rezultat imamo da se neisplativo baviti trenerskim poslom, a posebno izdvajati vlastita sredstva i vrijeme u trenersku edukaciju, u sredini nosioce vlasti koji vrlo rijetko imaju ambicije izgradnje moderne sportske infraastrukture, a sa druge strane imamo djecu čiji roditelji većinom sport gledaju kao način zarade.
I uz to, djeca se više ne igraju sa loptom na ulici, nego se većinom truju na društvenim mrežama gdje su izloženi najneprizornijim sadržajima koji im ubijaju intelektualne i fizičke kapacitete.
(Reprezentacija.ba)
