Deset godina je prošlo otkako se Željezničar posljednji put okrunio titulom prvaka Bosne i Hercegovine. Era je to Amara Osima u čijoj je šampionskoj generaciji među glavnim kotačima bio Muamer Svraka, tada ujedno i najskuplji eksponat u izlogu, koji je zahvaljujući partijama u plavom dresu u nekoliko navrata dobijao i pozive Safeta Sušića u ‘A’ reprezentaciju.

Sve je slutilo na to da će Željezničar profitirati na ovom veznjaku. Na kraju se to nije desilo. U zenitu karijere, priznaje iz zasićenja, otišao je u Iran i zažalio, a poslije ga je još “voz karijere” vozio po Estoniji, Indoneziji, Malti, Sloveniji, Kosovu…

Danas kada u rodnom Sarajevu provodi dane u mirovini često sa sjetom, priznaje, pogleda u retrovizor i prebire po uspomenama kada je osvajao titule sa Željezničarom i bio dio reprezentacije koja je 2014. nastupila i na historijskom Svjetskom prvenstvu. Razočaralo ga je što u avionu za Brazil nije bilo mjesto i za njega. 

– Šta radim danas? Prošlo ljeto sam okačio ‘kopačke o klin’ nakon što sam igrao za Famos, gdje sam uporedo radio kao trener u kadetskoj selekciji i koordinator omladinskog pogona. Nisam više tamo nikako, došlo je to razilaženja u razmišljanju, tako da sam u potrazi za novim poslom. Ko zna, možda ponovo zaigram, ako se pojavi nešto gdje ću moći da ‘guram’ i tu trenersku priču. Vidim se u tome u budućnosti, definitivno – priča Muamer Svraka na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

INDONEZIJA PRIČA ZA SEBE

Mislite li da klubovi u Bosni i Hercegovini premalo vjeruju mladim trenerima? Kako zamišljate vašu perspektivu u tom poslu?  

– Ako uspoređujemo s prijašnjim vremenima, ovo je sada dobro. Sve više se mladima vjeruje. Bilo bi dobro kada bi svaki klub pravio trenere tako što bi, uz starijeg i iskusnijeg, postavio u stručni štab nekog mlađeg. Siguran sam da su svi oni koji krenu tim putem željni dokazivanja i da idu u korak s vremenom. U suprotnom ostaneš limitiran i za posljedicu te ne prate ni rezutati. Ali, mora biti i strpljenja. Toga nama nedostaje. Čim dođe jedan poraz ili dva, slijedi otkaz, a pogledajte kao primjer Arsenal i priču s Artetom. Prije dvije godine je barem deset puta bio na rubu otkaza. Istrpili su ga i sada ubiru plodove. To je modul koji i mi trebamo primjenjivati.

Puno toga ste prošli i vidjeli kroz karijeru. Koji dio posebno izdvajate, gdje ste najviše uživali?

– Uvijek mi je bila želja da kroz karijeru obiđem što više zemalja, upoznam što više kultura i da na kraju u tome svemu uživam. Jednog dana ću djeci sigurno imati pričati dosta toga. Često kažu da sam mogao igrati i za bolje klubove. Jesam ili ne – ne znam. Treba to sve da se poklopi, ali ne treba u životu ni žaliti za onim što je prošlo. Svugdje mi je bilo lijepo. Od te avanture po svijetu naročito je bilo specifično u Indoneziji. Živio sam u gradu koji nije bio među najboljim tamo, malo ko je znao pričati na engleskom, pa je bilo problema i oko sporazumijevanja. Hrvatska, Estonija, Malta, Kosovo… Svaki period nosi nešto svoje.

TREBAO SAM IĆI NA MUNDIJAL U BRAZIL 

Najbolji fudbal karijere ste, bez sumnje, igrali u Željezničaru s kojim ste osvojili i pet trofeja od čega su tri titule prvaka Bosne i Hercegovine. Vrijeme je to koje budi nostalgiju među navijačima, naročito danas kada vlada velika kriza na Grbavici.

– Kada sam bio dijete i trenirao fudbal, moji vršnjaci i ja nismo uopšte maštali o Real Madridu ili Manchesteru, san je bio samo Željezničar. Zamišljao sam se kako izlazim na teren, osvajam trofeje… Meni se to, hvala Bogu, ostvarilo i mogu reći da je to vrijeme u Željezničaru bilo i najljepše za mene u životu. Toliko uspomena kojih se i dan-danas prisjećam. Je li bilo ponuda? Stalno se pričalo o tom transferu, kako se interesuje ovaj klub, pa onaj… Plan je bio da prvo odem s reprezentacijom na Svjetsko prvenstvo u Brazil i da tek onda napustim klub. Na kraju ostao sam kući i sve je palo u vodu. A da sam se nadao – jesam. Vidite, u to vrijeme sam igrao dobro, osvajao trofeje, imao dobar učinak i u reprezentaciji. Mislio sam da će se ići na to da se malo digne i imidž Premijer lige. Tako je ispalo i to je to. Poštujem odluku koju je donio tadašnji selektor.

Pratite i danas situaciju na Grbavici. Na proljeće Željezničaru predstoji borba za opstanak, što je ispod svih očekivanja. Kako komentarišete cijelu priču oko partnera iz Saudijske Arabije?

– Vidim da su se povukli. Ma, ne znam šta bih rekao… Željezničar mora pronaći neki izvor prihoda, da se ne živi samo od navijača i uprave, a mislim da se može jer to je brend. Kada kažeš Željo, svi ustaju. Nismo mi jedini kojima se ovo desilo. Sjetite se da su kroz teške periode prolazili i drugi, od Juventusa do Intera, imali su i oni prazan hod u kojem su se tražili, u kojem nisu osvajali ništa i vratili su se. E, sad, treba naći način kako da Željezničar izađe iz toga. Po meni ova ekipa uopšte nije loša. Gledao sam prvo kolo kada su igrali protiv Borca, mislim da sedam-osam godina nisu ljepše igrali, sa toliko pasova, a taj isti Borac sada je lider i glavni pretendent na titulu. Ne mogu igrači zaboraviti igrati nakon par mjeseci. Nešto se uvuklo u njih. Problem je i taj što sada nemaju opciju B, trenera koji može uskočiti odmah, biti prelazno rješenje. Da danas kreneš brusiti nekoga, da ga držiš uz prvi tim i još ako taj neko ima Željin DNK, za pet godina možeš reći da si napravio trenera koji će te manje koštati nego bilo koji drugi kojeg dovedeš sa strane. Sada su standardi visoki. Niko više ne dolazi za siću. U nekim klubovima se danas zaradi toliko da možeš i egzistenciju riješiti.

ANEGDOTA IZ REPREZENTACIJE 

Za reprezentaciju ste odigrali šest utakmica i dva puta pogađali mrežu. Rekli ste i sami, nimalo loš učinak, pogotovo ako se uzme u obzir da ste u oba navrata ulazili s klupe.

– Nije puno utakmica, ali ponosan sam što sam ikako bio reprezentativac. Zamislite kada dođeš iz Željezničara i odjednom sjediš s igračima koji igraju u Njemačkoj, Engleskoj, Italiji… Kapiten jednog Lazija Senad Lulić preko noći postao je moj cimer. Posebno pamtim utakmicu protiv Alžira koja je bila odigrana po katastrofalnom terenu. Ima i jedna anegdota. Kada sam se vezao kopačke i spremao se za ulazak u igri, Džeko mi je kroz šalu dobacio – hajde, riješi utakmicu, navikao si igrati po ovom (haha). Ma, teren je bio blatnjav baš.

Ima li danas u Premijer ligi igrača koji su, onako, po vašem ukusu?

– Gledam stalno utakmice, više gledam našu ligu nego Seriju A. Ima dobrih igrača koji su dolazili na mala vrata, a pokazali se u pravom svjetlu počevši od Denkovića iz Igmana, pa Kiša iz Zrinjskog koji je baš dobar i kompletan igrač. I jedan Hasić pokazuje da nema tek tako ugovor s Bešiktašom. Za njegovu karijeru odlično je što je došao u Sarajevu da se vrati u život, podvukao je Muamer Svraka na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal. 

(Reprezentacija.ba)