Reprezentacija BiH prema svemu sudeći za selektora će dobiti još jedno veliko igračko ime rođeno u Bosni i Hercegovini – Savu Miloševića (50).

Miloševića kao čovjeka, ali i kao trenera većinom hvale oni koji su sa njim radili i susretali, i šteta je što ovakav čovjek i fudbalska legenda u reprezentaciju dolazi u momentu i na način koji je neprihvatljiv javnosti.

Potpuno pogubljena strategija FS BiH koji dovodi četvrtog selektora u manje od godinu dana na kormilo BiH, te njegova kratka trenerska karijera biće mu glavne prepreke da ga prihvati javnost u Bosni i Hercegovini.

“Bosanac koji realno nije mogao igrati za BiH”

No krenimo iz početka. Milošević je rođen u Bijeljini gdje se u njegovoj kući voli fudbal, a posebno Partizan i Željezničar. Još kao mladić seli u Beograd gdje se nameće u omladinskim selkecijama Partizana. U ratnim godinama igra za seniorski tim Partizana gdje je zabio 78 golova u 119 utakmica, osvojio dvije titule i jedan Kup. U tom periodu debituje za jednu od tri reprezentacije koju je igrao – Jugoslaviju. U objektivnim okolnostima tadašnjeg vremena i nije bilo realno da zaigra za Bosnu i Hercegovinu, iako se tokom karijere nije libio javno reći da je Bosanac. Recimo, Savo je u septembru 2021. godine, u vrijeme kada je trenirao Olimpiju, kazao da je tvrdoglavi Bosanac.

“Svi su mi pričali da vlasnik Olimpije Milan Mandarić voli da mijenja trenere. Ali ja sam tvrdoglavi Bosanac i ne vjerujem dok se lično ne uvjerim. Vjerujem u sebe i svoj rad. Mandarić nije jedini u svijetu fudbala koji mijenja trenere. Nažalost, znam ih mnogo takvih. Naprimjer Maribor ili Partizan koji je prije nekoliko godina promijenio šestoricu trenera za sezonu. Ja nisam zagovornik takvih promjena. Potrebni su vrijeme i kontinuitet da bi se napravili rezultati. Ne može se napraviti uspjeh za dva ili tri mjeseca”

Dobrim igrama postao je legenda Partizanovim navijačima, ali za njega još važnije na sebe je skrenuo pažnju Aston Ville. 1995. godine odlazi u Englesku za tada ogromnih 3 miliona njemačkih maraka

Za Aston Villu u tri godine zabija 31 gol u 109 utakmica. U Španiji nastavlja pakleno – 94 gola za Osasunu, Zaragozu, Celtu i Espanyol. Igra i u Parmi za koju postiže 15 golova. 2008. godine završava karijeru u Rusiji gdje u Rubin Kazanu više popravlja svoj bankovni nego golgeterski saldo.

Kako smo napisali igrao je za tri reprezentacije. Jugoslaviju, Srbiju i Crnu Goru i Srbiju na kraju samo jednom. Ukupno je zabio 37 golova.

“Molili ga da ostane u Partizanu”

No nama je trenutno važnija njegova trenerska karijera, a ona je objektivno najsiromašnija od svih dosadašnjih selektora BiH, iako navijači Partizana posebno hvale igru tima tokom njegovog mandata.

Milošević nema angažman od septembra 2021. godine. Poređenja radi, njegovi prethodnici su kraći period bili bez posla. Meho Kodro je 13 mjeseci bio bez angažamana prije nego što je preuzeo Zmajeve, Faruk Hadžibegić četiri mjeseca, a Ivajlo Petev šest mjeseci.

Savo je vodio Partizan i Olimpiju ukupno godinu dana i 10 mjeseci, a jedini mu je uspjeh trofej Kupa Srbije. Ima kakvo takvo iskustvo rada u reprezentacijama, jer je bio pomoćnik u reprezentaciji Crne Gore.

Od marta 2019. pa sve do septembra 2020. godine trenirao je beogradski Partizan. Sa Partizanom je osvojio Kup Srbije te imao skor od 43 pobjede, osam remija i 16 poraza. Nakon toga je preuzeo ljubaljansku Olimpiju u junu 2021. godine. Čak i oni koji ga ne simpatišu tvrde da je sa njim Partizan igrao jako lijep fudbal, te bio prilično efikasan. Ipak, nije uspio biti prvak Srbije, što je za Partizan uvijek impreativ. Na klupi Olimpije se nije zadržao dugo i klub je napustio u septembru iste godine. Olimpija je pod vodstvom Miloševića osam puta slavila, odigrala dva meča neriješeno te izgubila u šest utakmica.

Milošević je Partizan napustio nakon što je podnio neopozivu ostavku 1. septembra 2020. godine. Ostavku je podnio poslije poraza od Vojvodine, a na tom meču je isključen jer je sudiju gađao flašicom.

“Nisam u afektu, nije ovo kap koja je prelila čašu, ovo već traje, dozvolio sam sebi da uradim to što sam uradio u Novom Sadu, a ružno je. To ne smije da radi trener i pedagog, prije svega trener Partizana. Ali, nije me Novi Sad opredijelio ovo traje i sve je jako mučno. Šta da kažem momcima kada uđem u svlačionicu i pogledam ih u oči. Sebi znam šta da kažem: idi odavde i nikad više ne raditi ovde“, rekao je Milošević tada za Sportklub.

Zanimljivo da su čelnici Partizana danima pokušavali da uvjere Miloševića da ostane, ali bezuspješno.

“Dani i sati ubjeđivanja, razgovora i ljubavi prema Partizanu nisu urodili plodom naspram teškog perioda, stresa i nagomilane nepravde sa kojom se Milošević sa svojim stručnim štabom, igrači, kao i sam klub suočavao u periodu iza nas. Teška srca, bez skrivanja suza u očima, saradnja izmedju FK Partizan i još jednog velikana je završena“, poručeno je iz Partizana u septembru 2020. godine.

Milošević je u Olimpiji dobio otkaz poslije teškog poraza u prijateljskom susretu protiv Rijeke sa 1:6. Mediji su tada pisali da je jedan od razloga raskida saradnje kluba i Miloševića bio i odlazak vlasnika Olimpije Milana Mandarića koji je prije Save napustio tim iz Ljubljane.

Savo je od septembra 2011. do jula 2012. godine bio član stručnog štaba A selekcije Crne Gore sa selektorom Brankom Brnovićem. Crnogorci su u tom periodu ostvarili dvije pobjede, dva remija i tri poraza. Između ostalog, remizirali su protiv Belgije i Engleske, dok su u baražu za EURO ispali od Češke.

Nakon toga radio je u Fudbalskom savezu Srbije i to od 2012. do 2019. godine. Dvije godine je bio direktor selekcije, a pet godina potpredsjednik Saveza. U to vrijeme Srbija se konsolidovala i igrala na Mundijalu.

“Turnir prijateljstva”

Činjenicu da je čovjek koji nije sklon nacionalizmu potvrđuje i to da je Milošević idejni tvorac Turnira prijateljstva koji je prvi put odigran 2014. godine u Bijeljini a koji je za cilj imao upravo spajanje mladih iz cijele bivše Jugoslavije. Na Turniru prijateljstva godinama učestvuju kadetske selekcije timova iz regije, a ove godine je održan na Zlatiboru.

Da često ide u kontru masama pokazuju i njegovi nastupi u nekim još težim vremenima gdje je kontrirao političarima, čak i tadašnjim zvanično radikalima poput današnjeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Njihov TV duel i danas se često gleda i spominje.

A i da je čovjek koji zna šta je teret života i kako ga iznijeti između ostalog govori i to da je u najtežem životnom scenariju, kakav ne mogu zamisliti ni režiseri najramatičnijih filmova, već sahranio svog mlađeg brata, oca i djeda. Teško nam je pisati o tome, pa “proguglajte”.

Ponovo kažemo, upitno je da li je kalibar da bude selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine i zašto ima prednost nad mnogim drugim trenerima iz Bosne i Hercegovine, ali je neosporno da sa Savom Miloševićem u FS BiH ulazi još jedno veliko fudbalsko ime, i uz to čovjek bez mrlje na svojoj karijeri i životu.

Ako bi se tražila još jedna prednost, a to je da će sa njim Bosna i Hercegovina dobiti podršku desetina hiljada navijača Partizana diljem države kojima Savo Milošević ima status legende.

“Znam da se reprezentacija nalazi u komplikovanoj situaciji, ali od izazova nikada nisam bježao. Uostalom, tu sam i rođen, nije mi stran fudbal u Bosni i Hercegovini niti generalno prilike u i oko reprezentacije. Složit ću da je potreban kontinuitet. Bez toga ne ide, jer, realno gledajući, niko nema čarobni štapić da nešto uradi za mjesec, dva. Da li ću insistirati na tome? Nisam u poziciji niti bilo ko može primorati nekoga na nešto.  Ali, da priča mora biti ozbiljna – mora” rekao je prošle sedmice ekskluzivno Savo Milošević za Reprezentacija.ba. 

(Reprezentacija.ba)