Mali su pokazali da su spremni za velike stvari. Da je fudbalerima GOŠK-a ko ponudio remi sa Sarajevom prije utakmice, objeručke bi ga prihvatili, ali na kraju imali su za čim da žale. Loše intervencije golmana Bobića su prokockale vodstvo od 2:0 i čudo protiv ekipe čiji jedan igrač ima, primjerice, primanja kao nekoliko GOŠK-ovih.

Ipak, više od bodova vrijednije je ono što su Gabeljani uradili za svoj GOŠK. Po prvi put na stadionu “Perica Pavlović” za vikend su zasijali reflektori. Bila je to historijska noć za sve u Gabeli, malom selu kod Čapljine koje broji tek oko pet stotina stanovnika, a čije čelnike zbog svega toga nazivaju i fenomenima.

Lujo Ilić kada je prije 20 i kusur godina došao na čelo tada seoskog kluba ni slutio nije da će godinama kasnije biti tvrd orah Sarajevu, Zrinjskom, Veležu…

FENOMENI IZ GABELE

Danas, kako je izjavio u razgovoru za Reprezentacija.ba portal, GOŠK može da se nosi sa svakim u prvenstvu.

– Ako izuzmemo utakmicu sa Širokim Brijegom i loše prvo poluvrijeme koje smo odigrali, ne mislim da smo loše startali u prvenstvu, naprotiv. Pogledajte naš kadar. Mahom su to sve igrači koji imaju ime i prezime. Bobić je bio u Željezničaru i Slobodi, Obšivač u Hajduku, Rađenović je igrao 1. ligu Crne Gore, Mandić za reprezentaciju Srbije…, da ne nabrajam dalje. Ovaj remi za Sarajevom zbog svega toga za mene nije nikakvo iznenađenje. Sa svima se možemo nositi i to smo pokazali – kaže samouvjereno Ilić.

Iako imaju manje stanovnika nego dva nebodera u Sarajevu, u svaku utakmicu ulaze hrabro. Napadački.

– Vjerujte, da nam je ko ponudio bod prije utakmice sa Sarajevom, potpisali bismo odmah. Znamo dobro šta je Sarajevo, kakve igrače imaju u svojim redovima, ali nekada ni to nije presudno. Na kraju mogli smo ih i pobijediti da je bilo sreće. Ipak, ne zamjeram ništa Bobiću, za mene je vrhunski golman, greške se dešavaju. To je sport. Primijetio sam da su u Sarajevu bili oduševljeni načinom na koji su primljeni u Gabeli. Sve smo dozvolili i navijačima Sarajeva pod uslovom – budite korektni i nema problema. To je naša veličina, prema svima se ophodimo gospodski i zato smo simpatični svakome.

“OVO JE BOLEST”

Kada dovode igrače, uz igračke, bitne su i one ljudske kvalitete.

– Ma, kod nas je nebitno jesi li musliman, katolik ili šta treće, svako ima mjesta. Bitno je da si dobar čovjek. Pomažemo svakome koliko možemo, ljudi to vide i osjete, zato imamo prijatelje po čitavoj državi. Mi u Gabeli, rođo, živimo za ovaj klub. Sve što radimo radimo iz ljubavi, bez novca, to je bolest. Ispadali smo nekoliko puta iz Premijer lige i vraćali se, a pogledajte druge klube, mnogi su se i ugasili nakon toga.

Danas je njegovo ime sinonim za GOŠK. Ne krije i da je nebrojeno puta razmišljao da digne ruke od svega.

– Tu sam već 22 godine. Kada sam došao, okolo terena je bila žica i par dasaka, to su bile tribine. Pogledajte šta sada imamo. Najprije sam govorio da ću praviti travnjak, pa parking, pa tribinu, pa reflektore. Ljudi su me gledali i pitali se jesam li normalan. Ni ja sam nisam u tom trenutku bio posve svjestan da je sve to moguće niti sam se zamišljao toliko dugo na čelu. Bilo je dana i kada čovjeku dođe na vrh glave, što se kaže, želiš da se makneš od svega, a ne možeš. To ti s vremenom postane način života. Polako tražim i nasljednika koji će nastaviti ovo što radim, da priča traje i u budućnosti i da se klub nikada ne ugasi.

POMAŽU NAM I MAMIĆI

Na utakmicama GOŠK-a često se mogu vidjeti i Mamići, Zoran i Zdravko, kao i Nikica Jelavić koji je u Gabeli i ponikao.

– Sa Zdravkom sam postao prijatelj i prije nego što je došao ovdje da živi, a tako i sa Zoranom. Više je to od prijateljstva. Mnogo sam naučio od njih. Ako nešto primijete što nije u redu i slično, što bi se moglo unaprijediti, uvijek su tu sa savjetom i mnogo sam im zahvalan. I Jelavić je isto tu u priči, vezan je za klub, prošle godine je na dresovima bilo ime njegovog hotela.

Blagom GOŠK-a smatra i trenera Denisa Ćorića koji je definitivno pokazao da u njemu ima materijala za velike stvari. Sve više se povezuje i sa vodećim klubovima iz naše zemlje.

– Ja sam takav da meni u životu ugovori ne predstavljaju ništa, riječ mi je svetinja, a tako vjerujem i Ćoriću. Nisam ni sumnjao u njegov ostanak. Zvali su njega svi veći klubovi iz Bosne i Hercegovine, nije to tajna, ali svaki put njegov je odgovor – imate upravu, javite se tamo. Time sam sve rekao o kakvom čovjeku se radi. Siguran sam da će jednog dana biti na daleko većoj razini, zaključio je Lujo Ilić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal. 

(Reprezentacija.ba)