Dileme oko toga ko će voditi fudbalsku reprezentaciju BiH okončane su povratkom Mehe Kodre.
Prvi mandat bivšeg asa Barcelone bio je 2008. godine kada je vodio Zmajeve na samo dvije utakmice, najprije u Japanu (3:0), a onda u Zenici protiv Sjeverne Makedonije. U utakmici koja je završena rezultatom 2:2 dvostruki strijelac za naš tim bio je, ni manje ni više, nego Dario Damjanović za kojeg se do tada mislilo da na terenu zna samo “tući i udarati”. Bio je beskompromisan borac. I zbog toga omiljen kod gotovo svih selektora.
Danas Damjanović živi u Modriči, sa prijateljem prenosi fudbalsko znanje na najmlađe, a kao neko ko je više nego živopisna ličnost razgovori s njim su uvijek zanimljivi. Najprije se osvrnuo na sam dolazak Kodre.
– Ma, Kodro je profesionalac od glave do pete, baš mi se svidio, iako nisam sa njim imao nešto pretjerano kontakta. Zar je to bilo 2008. godine? Kako lete…, kaže Damjanović za Reprezentacija.ba portal.
Kod Kodre je u obje utakmice igrao od prve minute. Protiv Sjeverne Makedonije je briljirao.
– Na Grbavici smo vježbali prekide i moj zadatak je bio da pokrijem tu prvu stativu, na kraju se potrefilo da baš iz takve situacije nakon centaršuta Misimovića zabijem gol za 1:0. Drugi je bio iz prekida, zabio sam vanjskom, a prethodno su odigrali ili Vladavić ili Ibričić. Tako je nešto bilo. Lijepa sjećanja imam na te dane. Bio sam među mlađim igračima, radio sam ono što mi kažu, pa se nisam pretjerano ni obazirao na ‘struje’ koje su bile okolo. Na kraju je, eto, Kodro poslije te druge utakmice već postao bivši.
Govoreći o današnjem stanju, kaže kako ima dojam da se u reprezentaciju prelako ulazi i da atmosfera u i oko reprezentacije nije ni blizu kao u njegovo vrijeme.
– U moje vrijeme nije bilo kvalitete kao sada, to odgovorno tvrdim, ali imali smo atmosferu i ambijent. To mišljenje dijele i ostali koji su sa mnom igrali, često se vidimo. Popularno zvanih šiša tada nije bilo, baklava se znala pojesti, znalo se i ostati u sobama do jutra zezajući se. No, kada sudac označi početak utakmice, svako je znao šta mu je činiti i svi smo jedni drugima pomagali. Nebitno igrali protiv Portugala ili Litvanije. Imali smo timski duh. Kad u Zenici zasvira ‘Čudna jada od Mostara grada’, Spahić i ja pogledamo jedan u drugog i pomislimo gdje su noževi, gdje treba, haha… To su neke scene koje pamtim, prisjetio se Damjanović.
U karijeri je Damjanović promijenio više od deset klubova, a najznačajnije minute odigrao je u dresu Hajduka, Kaiserslauterna i Luch Energije iz dalekog Vladivostoka. Za državni tim je ubilježio 17 nastupa.
(Reprezentacija.ba)
