Mehmed Baždarević u zanimljivom intervjuu govori o prošloj godini, reprezentaciji, privatnom životu…

Selektor našeg državnog tima Mehmed Baždarević u razgovoru za “Avazov Sport” odgovorio je na pedeseteak “novogodišnjih” pitanja.

Put do baraža

Jeste li zadovoljni 2015. godinom?

– Do baraža sam bio prezadovoljan – presretan, a poslije tužan… Međutim, kad sve saberem i oduzmem, moram biti zadovoljan. Ipak, moram biti zadovoljan s tim – kao što sam rekao, do baraža. To je bio veliki rezultat. I onda, ne znam ni kako da vam odgovorim… Znate šta je bilo.

Šta bi promijenili u životu i poslu u 2015. godini?

– U životu dosta stvari, a u poslu? Mislim da nisam imao nekih stvari da promijenim.

Koja Vam je najbolja stvar koja se desila u 2015. godini?

– Put do baraža… A u privatnom životu, bilo je dosta lijepih stvari, ali ne nekih spektakularnih.

Šta očekuje od 2016. godine?

– Na profesionalnom planu, volio bih da bude još ljepša, bolja, nego 2015. A ovo drugo, samo zdravlja i mira. I malo više posla za sve Bosance i Hercegovce.

S kim više pričate o fudbalu u porodici, sa ženom ili kćerkom?

– S kćerkom.

Koliko su one zadovoljne Vašim radom?

– Prezadovoljne, jer znaju koliko se posvećujem tome.

Šta ste im posljednje kupili?

– Kćerki “iPad”, a supruzi nisam odavno ništa. Morat ću ubrzo nešto.

Šta biste – osim zdravlja, poželjeli Ivici Osimu u 2016. godini?

– Da još više bude u fudbalu, naravno, ako mu to dopušta zdravlje.

A, šta Safetu Sušiću?

– Da što bolje završi sezonu s Evianom. A onda da se uključi u borbu za Prvu ligu Francuske. Naravno, i njemu želim dobro zdravlje.

Ibrahimović, Ronaldo, Mesi…

Ko će osvojiti Ligu Prvaka?

– Mislim da favoriti ostaju isti, kao i prošle godine… Iznenađenja neće biti.

Najbolji igrač svijeta?

– Zlatan Ibrahimović. On je, bar za mene, bolji od one dvojice (Ronalda i Mesija), koji su uvijek u nekoj prednosti.

A najbolji trener?

– Mehmed Baždarević, na prvu, kroz smijeh, kaže popularni Meša.

– Uvijek ostajemo ili se vraćamo na iste – Wenger, Ancelotti. To su – ipak, treneri koji traju, pogotovo tu mislim na Wengera. Ne zato što je Francuz i što ga dobro poznajem – što smo prijatelji, nego zbog toga što dugo traje. To je znak njegove vrijednosti.

Najuspješniji klub?

– Bayern. Klub iz Minhena je i moćan, i najuspješniji, iako ne prave neke – tako da kažem, spektakularne stvari. Mislim na finansije, kao druge ekipe. Bayern zbog toga zaslužuje moj glas.

Ko Vam je draži Hajduk ili Dinamo. I zašto?

– Iako je puno članova moje familije – i otac, navija ili su navijali za Dinamo – za Modre, meni su – iskreno, draga oba kluba. Međutim, kao igrač imao sam veliku želju da igram za Hajduk. Nažalost, nije mi se ispunila, jer to je klub koji ima najvjerniju publiku. Zbog toga sam ja za Hajduk.

Zvezda ili Partizan. Zašto?

– Navijao sam za Partizan, iako je Zvezda – rekao bih, sjajnija. Ali, Partizan je bio moj klub dok sam bio dijete. Koji sam volio.

Real ili Barsa?

– Nekad sam bio za Real – u igračkim danima, dok je bila ona generacija sa Butraguenom. Međutim, zadnjih godina mi je bliža Barsa.

Za koga navijate u Francuskoj?

– Za Lyon. To je jako dobar klub, koji puno pažnje posvećuje mladim igračima.

Volim skijanje

Za koga ćete navijati na EP u Francuskoj?

– Za Irsku neću sigurno. Osim Francuske, jedino će od naših reprezentacija tu biti Hrvatska. Ako mogu da im pomognem bodrenjem, bit ću uz njih. Ipak, oni su predstavnici – tako da kažem, naših prostora.

Osim fudbala, koji sport najviše volite?

– Skijanje, iako nisam neki veliki skijaš. Skijanjem i fudbalom se volim baviti, a također volim i košarku i rukomet. To su sportovi koje sam igrao kao mlad…

Da li ste nekada igrali kladionicu ili čuvenu prijeratnu sportsku prognozu?

– Kladionicu nikada, a prognozu jesam.

Jeste li bili dobar prognozer?

– Nikakav kad igram za novac. A kad nekom dajem savjete, uvijek pogodim.

Najbolji saigrač s kojim ste igrali u klubu i reprezentaciji?

– Ima ih bar tri-četiri. Savićević, Stojković, Boban i Sušić. To su veliki majstori. Međutim, žao bi mi bilo da promašim nekoga, jer sam i u Želji imao fenomenalne saigrače. To je bila sjajna generacija.

S druge strane, bilo je toliko dobrih i tih defanzivnih igrača, tako da mi je uvijek žao što ne mogu spomenuti i njih.

Najveći ili najbolji igrač protiv kojeg ste igrali?

– Maradona. Međutim, imao sam sreću da igram protiv plejade velikana – od Van Bastena, Gullita… Međutim, Maradona je iznad svih. U odbrani, to su bili Barezi, Maldini… To su strašni igrači.

Zaboravio sam Zidana, a protiv njega sam ipak igrao najviše.

Najljepši stadion na kojem ste igrali je…

– Wembley, gdje sam odigrao jednu prijateljsku utakmicu. Međutim, obožavao sam igrati na Parku prinčeva.

Najgori travnjak, teren – da li je to možda titogradski Pod Goricom ili neki drugi?

– Ne, jedan na Korzici. Ne sjećam kako se zove.

Sušić, Šljivo, Slišković, Bajević…

Najveći grubijan(i) u fudbalu? Od koga ste dobili najviše batina?

– Ne bih rekao da su to grubijani. Nateže mi je bilo igrati protiv Sarajeva, u našoj ligi, ili Titogradu, gdje su igrali jako oštro. A što se tiče Francuske, uvijek je bilo nezgodno igrati na Korzici.

Bilo je i oštrih duela, i… Uvijek na “limit”.

Pet najboljih fudbalera svih vremena u BiH, bez Meše Baždarevića?

– To ne može bez mene, nikako – ha, ha, ha…

Ne znam, ima ih više, a bojim se da nekoga ne zaboravim ovako na brzinu. Bilo je toliko velikih igrača da nikao ne mogu izdvojiti samo pet – od Sušića, Edhema Šljive, Sliškovića, Bajevića, Marića, Halilhodžića… iz Tuzle Šećerbegovića. Na Koševu i Grbavici je bilo toliko dobrih igrača, ali i u drugim našim sredinama – pogotovo u toj mojoj generaciji, da bih volio da preskočimo ovo pitanje.

Najbolja tri golmana u bivšoj državi su…

– Marić je bio sigurno jedan od najvećih svih vremena, ne samo u Jugi, nego i šire. A tu su još i Slobodan Janjuš i… Neka bude Tomislav Ivković, koji je bio dugo u reprezentaciji. On je bio moderan golman.

Najjači menadžer u svijetu?

– Ne znam… Ne bih rekao da je ovaj od Ronalda – Mendes, jer on prodaje igrače koje može prodati bilo ko.

Mino Raiola?

– Htio sam spomenuti njega. Ili Morabito koji je bio u Italiji, te Berti. Ima ih puno, ali iskren da budem, ne sarađujem puno sa njima.

Najljepši grad?

– Mislim da je Pariz. A što se tiče naših prostora, (pre)lijepi su svi veliki gradovi – počev od Sarajeva, Zagreba, Beograda… Međutim, mislim da je najljepši Pariz, pa onda London…

Koji automobil vozite i zašto baš taj?

– Mini cooper, ustvari imamo dva-tri… Šta je znam zašto, zato što je moćan, dobar, u modi… Volio bih da vozim Maseratija, ali do sada nije bila prilika.

Vaše vrline?

– Mislim da sam vjeran, radan… Također, i pošten – ako je to vrlina?

A mane ili poroci?

– Ne znam, to morate pitati moju suprugu. A možete i vi reći. Možda je moj porok što volim da usisavam kuću.

Ne znam, ponekad sam malo troškali. Volim trošiti na gluposti.

Koju slušate muziku?

– Zavisi od momenta. Slušam i klasičnu muziku, i najžešći rok. Ili narodnu muziku.

Koji vam je najdraži pjevač narodne muzike?

– Ona moja generacija – Haris Džinović, Halid Bešlić.

Da li ste u igračkim danima i Vi nekada kitili pjevače, harmonikaše.

– Jesam, kitio sam i nosio na mikrofon… Međutim, više su kitili nas, jer smo bili moćni. Inače, provodili smo puno vremena i sa pjevačima. Ta lijepa vremena – Čola, Haris, Halid. To je ta generacija.

Stižu me godine

Vaša najdraža pjesma je…

– Ima ih više. Naprimjer, volio sam slušati onu od Crvene jabuke – Stižu me godine (Stižu me sjećanja – op.a.). Također, ima tu i nekoliko laganih pjesama od pokojnog Keme Montena. Inače, volio sam sve Kemine pjesme.

S druge strane, nisam baš za ove najnovije narodnjake, odnosno turbo-folk.

Magla nam danima zadaje nevolje… Ipak, ona je najviše Vama i našim “Zmajevima” odmogla u prvoj utakmici baraža s Irskom (1:1). Kako sada gledate na onu zeničku maglu?

– Mislim da je to tema o kojoj smo malo govorili. Ili malo govorimo. Mislim i na maglu, i na sudiju. Oni su nam uzeli 25 posto – rekao bih, prava na odlazak na Euro 2016. A to je velika stvar za takve momente, utakmice.

Nažalost, svakodnevno vidimo kako ova magla oduzima ljudima i zdravlje. Prema tome, da sam gradonačelnik, ja bih to riješio vrlo lako. Nemojte me sada pitati kako, jer ne želim da otkrivam moj “patent”.

Šta mislite o sportskim novinarima. I kćerka vam je novinarka?

– To nije lagan posao. Međutim, danas je postalo sve biznis, da se napravi senzacija. Volio bih da se malo više posvete sportu, u pravom smislu. A ne prepričavanjima, ko je zakitio, s koliko novca ili ko je bio s kojom “ribom”? I to je jadan dio, ali u centru pažnje mora biti sport, struka…

Znam da sportskim novinarima nije lako raditi u ovim uslovima, zaključio je u razgovoru za “Avazov Sport” Baždarević.

(Reprezentacija.ba)